Foto: prtscr Škandal v Zrinski Banu

Natječaj Vladinog ureda za udruge za raspodjelu 85 milijuna kuna ESF-ovih sredstava udrugama za suzbijanje korupcije smišljen je poput scenarija nekakvog sumanutog krimića u kojem se policija i organizirano podzemlje uortačuju radi legalnog izvlačenja love iz Europske unije. Pa da potom, naravno, zajedničkim snagama fingiraju suzbijanje kriminala. "Borba protiv korupcije" tako se ovdje preoblikuje u korupciju samu.
Foto: Sofia

Žene Istoka i Zapada, Sjevera i Juga

Najljepše je, vjerujemo, radosnu 2019. godinu, započeti s filmom Meryem Benm’Barek - Sofia. U toj, samo donekle metonimijskoj priči, ima i strepnje, i uzbuđenja, i intrige, i tragikomedije, i društvenog presjeka, i neočekivanih obrata, pa ipak, to je ponajprije film o ženskoj empatiji, ženskoj solidarnosti, ženskoj snazi..., ukratko - o Mudrosti, o tomu kako je ona i Istočna, i Zapadna, i Sjeverna, i Južna.
Foto: Saša Šimpraga

Budućnost pješačkog Zagreba

Od prvog siječnja glavni grad Norveške ukinuo je zadnjih nekoliko stotina parkirališnih mjesta u svom povijesnom središtu koje je postalo u cijelosti pješačka i biciklistička zona. Takav početak godine u kojoj je Oslo proglašen i Europskom zelenom prijestolnicom tek je nastavak lokalnih politika koje usmjeravaju grad prema kvalitetnijem i održivijem mjestu za život. Primjera ima i u neposrednom okruženju - Beč i Ljubljana su unazad koju godinu izrazito prometne ulice Mariahilfer i Slovensku cestu, pretvorili u pješačke zone. U Zagrebu je situacija drugačija - izostaje čak i pokušaj iskoraka.
poeta.png

Kako je moguće, nakon Auschwitza, ne pisati poeziju?

Andrijana Kos-Lajtman: "Riječ je, dakako, o glasovitoj Adornovoj rečenici – koja se nerijetko pogrešno interpretira – da je poslije Auschwitza nemoguće pisati poeziju. Nije mi bila namjera polemizirati s Adornom, prije, možda, s tim olakim i doslovnim tumačenjima. Ne mislim da poezija (ili umjetnost uopće) išta treba, osim biti autentična i osviještena. Pod autentičnošću mislim na autentičan, istinski poriv iz kojega niče, a pod osviještenoću na svijest o materijalu od kojega nastaje."
Andreas Tölke

Raj u Kreuzbergu

"Restoran je kao mala obitelj koja sve više raste. Mi smo iz raznih zemalja, ali pokušavamo donijeti najbolje od nas samih u društvo u kojemu živimo", govori Basheer iz Sirije koji danas živi u njemačkom Berlinu i radi u Kreuzberger Himmelu. Ovaj restoran optimističnog imena, "Raj u Kreuzbergu", ne služi samo ukusnu bliskoistočnu hranu, već i pruža podršku izbjeglicama u započinjanju novog života. Sve je počelo kada je novinar Andreas Tölke šokiran prizorima ljudi koje je berlinska vlast nespremno dočekala, u svoj dom primio petero izbjeglica.

Ma šta ću odvajat kad to sve ide u isti kamion!

Edukativno-informativni video o tome kako se odvojeno-prikupljeni otpad u Splitu obrađuje.