U utorak, 20. listopada, pred Kućom Europe na Europskom trgu u Zagrebu, aktivisti iz Centra za mirovne studije i Rehabilitacijskog centra za stres i traumu raširili su transparent s natpisom "Solidarnost na papiru, figa u džepu". Ovom akcijom žele istaknuti kako "novi pakt o migracijama i azilu na papiru naglašava solidarnost kao vrijednost, no radi se isključivo o solidarnosti među državama članicama. Solidarnost prema izbjeglicama i drugim migrantima se ne spominje.
S jedne strane suočeni smo s osiromašenjem energije, s druge dolaze klimatske promjene, a s treće strane starenje populacije i globalne migracije. Popraćeni besmislenom svađom ekonomista i ekologa o tome koja je kriza važnija (ekonomska ili ekološka), zaboravljamo da je materijalistička činjenica kako su njihove sudbine isprepletene, kao dvije strane iste kovanice, te kako prirodni svijet poznajemo samo iz međuodnosa koji imamo s njim i iz toga kako ga mijenjamo.
Redatelj Đuro Gavran o kampanji koju je pokrenuo radi osvješćivanja javnosti za problem seksualnog nasilja nad djecom i o filmu koji se bavi istom temom: "Moj je dojam da institucije žele da se ovaj problem počne rješavati, i žele ga što bolje riješiti, ali njihovi su koraci ustvari minimalni. Trebalo bi uvesti obavezne preventivne programe u osnovne i srednje škole. Time bismo omogućili djeci da osvijeste svoju poziciju žrtve, jer mala djeca često nisu niti svjesna da je to što im se događa nešto loše."
Joon-ho Bong: "Parazit" i Kore-eda Hirokazu: "Istina". Različiti autori, dva zamalo neprispodobiva djela, no, eto, kao posljednji kino-film o kojemu sam odustala pisati netom prije pokušaja zaustavljanja svijeta, i prvi upečatljiv viđen u dvorani pod novim-starim mjerama, meni su se ta dva naslova ukazala i povezala kao (vertikalno) nasuprotne paradigme - onoga što bi da sigurno dolazi, i onoga za što bi prethodno da se misli kako upravo odlazi.
Mjesto pod suncem za svu djecu
