Pretraga: autor "Hrvoje Jurić" stranica 4 od 5

Al' đavo se ne predaje...

Kako hrvatska političko-gospodarsko-medijska mašinerija reagira na miganje bjelosvjetskih biznismena: "Pogledom me miluješ, k'o da me dodiruješ, i svaki put kao da je prvi... ja stalno mislim prestaće, iz čista mira nestaće..."

Topnički dnevnici "vodećih medija"

"Jutarnji" i "Globus" - u čemu tek malo zaostaju druge "vodeće novine" - predstavljaju nešto kao topnički dnevnik aktualnog totalnog rata protiv javnog dobra, interesa širokih narodnih masa, demokracije, politike u pravom smislu riječi, pa i protiv pameti.

Dijeljenje, množenje i oduzimanje, ili: 1+1=0

Kakvi god bili rezultati predstojećih lokalnih "izbora", rezultat će, u najboljem slučaju, biti nula, ništica: i za politiku i demokraciju općenito. Koliko god se mediji upinjali da napuhuju različite izborne događajčiće kao veledogađaje, otpočetka je taj balon bio ispuhan.

Ne pitajte svog liječnika ili ljekarnika!

Može li se uopće biti odgovoran i djelovati odgovorno u medicini, u zdravstvu, odnosno u medicinskom sistemu i sistemu zdravstvene skrbi? Može li liječnik uopće biti odgovoran i djelovati odgovorno?

Mediji i 21. stoljeće*

Ukratko: kakve novine su 21. stoljeće, takvo će nam, bojim se, biti i 21. stoljeće. A s obzirom na to, zavapit ću ne samo personalizirano: Jadan Igor Mandić!, nego i generalno: Jadna nam majka! Jadni mi!

Čišćenje ulica

Konotacije koje ima pojam čišćenja, kada se tiče ljudi, dobro su nam poznate. I uvijek su zastrašujuće. Stoga s razlogom treba strepiti da će se čišćenje ulica nastaviti i nakon što ovaj snijeg postane lanjski snijeg. Kao što treba vjerovati da će i dalje biti dovoljno onih kod kojih nada, ponos i hrabrost nadvladavaju strepnju.

MILAN KANGRGA (1. svibnja 1923. - 25. travnja 2008.)

Što se mene osobno tiče: Ne želim živjeti u neistini, pa onda to još misaono (filozofijski) potvrđivati kao nešto samo po sebi razumljivo i kao takvo podnošljivo! Želim do kraja svoga života ostati pošten prema sebi samome i Haronovim čamcem prijeći preko Stiksa kao takav! Možda mi tamo prijeko, na drugoj obali, bude oprošteno za moju životnu naivnost?!
Tako je govorio Milan Kangrga, povodom svoga 84. rođendana, 1. maja 2007. godine, u razgovoru s Borislavom Mikulićem.

OD HIROŠIME I ČERNOBILA DO PJONGJANGA I KRŠKOG (4. dio)

Apokalipsa sutra: Tema nuklearnog naoružanja bit će opet skinuta s dnevnog reda čim u nekom strateškom centru bude donesena odluka o smirivanju kolektivne histerije oko iranskog i sjevernokorejskog nuklearnog programa, histerije koju je bilo tako lako pobuditi na valu antiterorističke histerije. Tiha nuklearna prijetnja – bezbrojne nuklearne elektrane diljem svijeta, od kojih su mnoge prave tempirane bombe – permanentna je, a potiskuje se još lakše od prijetnje iznenadne globalne nuklearne katastrofe.

OD HIROŠIME I ČERNOBILA DO PJONGJANGA I KRŠKOG (3. dio)

Početak i kraj nuklearnog doba: Atomsko doba je, s osvrtom na cjelokupnu povijest čovječanstva, doba dosad najveće moći čovjeka, moći koja u svoju službu stavlja prirodu s njenim najunutrašnjijim snagama, zatim prostor i vrijeme, a konačno i samoga čovjeka. Drugim riječima, ljudska moć postaje totalna, jer podvrgava sebi cjelinu. No, paradoksalno, ovo doba dosad najveće moći čovjeka ujedno je i doba dosad najdublje nemoći čovjeka.

OD HIROŠIME I ČERNOBILA DO PJONGJANGA I KRŠKOG (2. dio)

Nuklearna fizika i nuklearna metafizika: S početkom devedesetih godina i krajem povijesti, pitanje nuklearne prijetnje arhivirano je kao hladnoratovska tema, koja se tek povremeno probije do udarnih vijesti, a to znači i do statusa onoga što je doista važno. Povremenost i nepravilan ritam njezina pojavljivanja, kao i izbor primjera kojima se poziva na uzbunu (zašto samo nuklearne bombe osovinâ zla, a ne i jednako opasne bombe Sjedinjenih Država ili Izraela?) – govore nam da to nije percipirano kao neprestano postojeći problem, nego kao tema kojom se manipulira ovisno o trenutnim vojno-političko-ekonomskim konstelacijama.