Pretraga: autor "Saša Šimpraga" stranica 1 od 15

S. Sterle, Foto: Mirko Pivčević

Promjenjiva priroda ljudskog sjećanja

Ovogodišnja memorijalna umjetnička intervencija Virtualnog muzeja Dotrščina predstavlja rad naslovljen "Hodati s njima" autorice Sandre Sterle: "Njih više nama, ali oni će hodati. A one su biljke. One se ne kreću, ne hodaju. Ljudi će ih nositi. Tako će se biljke ipak kretati. Želim se usredotočiti na biljke jer po meni prkose jednostavnim ljudskim kategorizacijama i na taj način nam pomažu u ispitivanju promjenjive prirode ljudskog sjećanja."

Ivana Orešić (Foto: Darko Mihalić)

Kultura narodu u parku Malarija

Pričamo s organizatoricom Bokun festivala (13. i 14. rujna u Trogiru) Ivanom Orešić: Posljednjih 18 godina živim na relaciji Zagreb - Trogir i sa sigurnošću mogu reći da Trogir kreativcu na dlanu nudi mnogo i samo o vama ovisi koliko ćete toga znati uzeti i usmjeriti. Čini mi se i kao da se grad zadnjih nekoliko godina probudio i nudi sve više novih stvari. Imena poput Dalija i Tijardovića su, mislim, dobra pozivnica za ovogodišnji Bokun festivala. Dvije večeri u parku Malarija ekscentrično i neobuzdano slavit ćemo kulturu koju, kako i treba, besplatno nudimo svima.

Foto: Savica za park (Facebook)

Gdje je strategija?

Recentna objava nakon sastanka gradonačelnika Milana Bandića i glavnog kaptolskog vrača Josipa Bozanića kojom je potvrđeno da će se crkveni kompleks na zagrebačkoj Savici graditi uz nasip, nije novost, ali je višestruko štetna. Slučaj Savica, u svim svojim točkama i momentima, jasno pokazuje izostanak svake strategije koja bi opsluživala stvarne potrebe i dugoročni razvoj Zagreba, te potvrđuje improvizaciju, klijentelizam, protivnost javnom intresu i nazadnost kao modus operandi Bandićevog upravljanja gradom. Bandićevcima prioritet nikad nije bio Zagreb, već sve ono što mu mogu uzeti.

Hlad u Crnatkovoj, (Foto: Saša Šimpraga)

Hlad u gradu

Koliko su stabla važna uvidjet ćemo onda kad krenu masovna sušenja uslijed prevelikih vrućina. Najstarije živuće zagrebačko stablo vjerojatno je petstotinjak godina stari hrast lužnjak koji raste na Livadi kišobrana u Maksimirskom perivoju. Izvan parkova, rijetka su stabla zadržala krošnje u punom rasponu, budući da se često radikalno orezuju. Suprotni primjer je platana na Trgu Francuske Republike. Njena nedirnuta krošnja ljeti servisira terasu kafića, a kroz čitavu godinu u nebopis parka upisuje raskoš. Svega jedno stablo može potpuno transformirati mjesto. Zamislimo ogromnu platanu i njenu krošnju na mjestu sata na Trgu bana Jelačića.

Spomen park Dotrščina (Foto: Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina)

Opomenik ustaškog terora

Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.

Tratinska (Foto: Saša Šimpraga)

Paralelni centar Zagreba

Kod oblikovanja gradova, danski arhitekt i teoretičar Jan Gehl postavlja dva pitanja: Unaprjeđuje li način na koji gradimo gradove ljudsku interakciju, inkluziju i stvaranje prostora intime u gradu? Kada govorimo o javnim prostorima, po čemu točno mjerimo sreću? Prilika za stvaranje još jednog paralelnog centra možda nije najočitija, ali je itekako poželjna baš u Tratinskoj – ulici koja, po zagrebačkim kriterijima, ima nekakav metropolitanski katakter koji tek čeka da se otkrije. U toj ulici, već promjenom organizacije, oslobađanjem nogostupa u korist pješaka i uvođenjem drvoreda, postiglo bi se puno.

SIniša Labrović, performans Pecanje, Festival Mladi levi, Ljubljana, 2018. (Foto: Nada Žgank)

Luda kuća performansa

Siniša Labrović: "Nije iznenadilo, ali je vrijedno zamjedbe da je najžešći u inzistiranju da se udaljim s njihovoga privatnoga vlasništva bio čuvar Neues Deutschlanda, nekad glavnoga novinskoga organa Jedinstvene socijalističke partije DDR-a. Kao što se kod nas komunistička ološ brzo prešaltala na nacionalizam i sklopila pakt s ustašama, tako su ovdje sjajno usvojili princip svete nedodirljivosti privatnoga vlasništva. Ne sliči Berlin samo Sinju jer velegradovi se lako poklapaju. Tu sam našao i kruh koji je okusa i miriše kao onaj u djetinjstvu ispod peke. Tako sam se ovdje, umjesto u budućnosti, našao u svojim Labrovićima od nekad".

Foto: Veseli prolaznici

Postati najbolja verzija sebe

Jedna od konstanti gotovo svakog grada su ulični svirači. Svog vikend svirača tako ima i zagrebačka tržnica Kvatrić, a zove se Denis Kovač. "Meni je taj osjećaj obostranog zadovoljstva važniji od novca, tako da sam nakon sviranja na raznim mjestima na kraju kao svoje omiljeno mjesto odabrao tržnicu Kvatrić. Energija tog mjesta je pozitivna, a ljudi su opušteni i često stanu, naruče pjesmu pa čak i zapjevaju sa mnom. Ponosan sam kad mi ljudi kažu 'nemojte ići' i 'vi činite ovaj grad ljepšim'", kaže Kovač.

Foto: Viva la Transicion

Kapitalizam iznad države

Bojan Stojčić, autor knjige Hotel Bristol: O Zidovima Sarajeva 1996. - 2019.: "Sarajevo i BiH postali su taoci opštih mjesta svog identiteta kao što su rat, Olimpijada, new primitives, sarajevski pop-rok 80ih. To ne govorim iz nostalgičnih pobuda, već iz straha da društvo koje ništa novo ne proizvodi nema nigdje drugo nego nazad. Izdvojio bih rad Viva la Transicion iz 2015., natpis na tramvaju koji je kružio gradom mjesec dana. Tramvaj je model Tatra T3, proizveden u Čehoslovačkoj 70ih, kupljen od strane Jugoslavije istih godina. Te dvije zemlje danas ne postoje, ali on i dalje kruži gradom."

A1, ispred tunela sv. Rok (Foto: Vinko Pesic)

Mračna strana svjetla

Boris Štromar, predsjednik Astronomskog društva Beskraj: "Nevjerovatno je da su u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike pri donošenju novog zakona inzistirali na 'kompromisima' s ciljem zadovoljavanja potreba rasvjetne industrije. Naši rasvjetari novu LED tehnologiju prodaju kao 'energetski učinkovitu', ali uzalud je bilo kakva energetska učinkovitost ako svjetlosno onečišćenje raste. Dosadašnji domet osvjetljavanja arhitekture u Hrvatskoj izrazito je primitivan, svodi se na postavljanje brutalnih reflektora koji su otprilike usmjereni prema građevini. To je potpuno negiranje arhitekture".