Da pripadnici liberalne elite i dalje samouvjereno smatraju sebe jedinim akterom napretka u hrvatskom društvu, vidimo po nespremnosti na dijalog s progresivnom ljevicom. Poziv na više demokracije s ljevice ona jednostavno ne prepoznaje kao dobrodošao izazov.

Paradoksalno, libertarijanci optužuju socijaliste/komuniste kao i naciste/fašiste za "snažnu državu" i mnogo "državne intervencije". Pri tome su apstrahirali da je socijalistički nauk od svih nauka u socijalnoj i političkoj filozofiji zapravo najviše okrenut protiv države - to je jedini nauk (osim anarhizma) koji govori o dokidanju države.

Domagoj Mihaljević, ekonomist (BRID): Država bi trebala intervenirati u ekonomiju na način da direktno uloži u nova postrojenja. Alternativna ekonomska politika bi intervenciju države nužno trebala proširiti na direktno otvaranje novih radnih mjesta.

Tek kada ekonomske interese, institucije i djelovanja krenemo analizirati kao podtip društvenih interesa, institucija i djelovanja, možemo započeti analizu kapitalističkih poredaka. Time smo ušli u područje političke ekonomije, koja nam omogućava smislene rasprave o kapitalizmu.

Dr. sc. Dragan Bagić, sociolog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Potencijalni učinak promjene Zakona o radu na promjenu percepcije investicijske klime danas je mali. Da sam na mjestu Vlade, dobro bih razmislio je li veća politička šteta odustati od tih promjena ili usvojiti ZOR kako je predložen.

Što je "lijevo" u sintagmi "lijevo-liberalno"? Očito ništa, osim desno-populističke težnje da ljevicu izjednači s onim što je njihovim potencijalnim pristašama mrsko. Desni populizam očito ima tendenciju da pod zajednički nazivnik svede i ljevicu i liberale, ili čak da u potpunosti izjednači ljevičare s liberalima.

Odgovor na ovo najvažnije pitanje može se podvesti pod par rečenica. Intelektualci moraju postati organski intelektualci potlačenih društvenih klasa na taj način da im pristupaju prilagođavajući vlastiti diskurs u ophođenju s njima.

Ususret novom sastanku WEF-a u Davosu: Kapitalizam XXI. stoljeća nalazi se u opasnosti da samog sebe pokopa svojim vlastitim paradoksima. Recentna istraživanja javnog mijenja pokazala su da su problemi poput dugova, nezaposlenosti i socijalnog pada već neko vrijeme zamijenili migraciju, emigraciju i "Crnog Petra".

Prepreke koje su štitile industriju, proizvodnju i poljoprivredu demolirane su. "Coca-Cola", "Pizza Hut", "Microsoft", "Monsanto" i Rupert Murdoch ušli su u teritorij koji je dotad bio zabranjen. Neograničeni "rast" postao je mjera napretka, uvukavši se u programe vladajućeg BJP-a, ali i Kongresnu stranku. Indija će potom dostići Kinu i postati supersila, ekonomski "tigar", a srednja klasa dobit će svoje mjesto u društvu u kojem nema sredine.

Costas Lapavitsas, svjetski ugledni ekonomist, u intervjuu za "H-Alter": "Financijski mjehur se nanovo pojavljuje u Velikoj Britaniji, a mogao bi i u SAD-u. Puno je novca opet dostupno financijskim institucijama. Financijska eksplozija polako nadire."