Kako hrvatska političko-gospodarsko-medijska mašinerija reagira na miganje bjelosvjetskih biznismena: "Pogledom me miluješ, k'o da me dodiruješ, i svaki put kao da je prvi... ja stalno mislim prestaće, iz čista mira nestaće..."

Postoji potreba za sistemskim alternativama postojećem sustavu globalnog kapitalizma. Ali, takve alternative neće se dogoditi sve dok hrabrost preuzimanja vlasti nije usklađena s pedagoškim imperativom da se uspostavi novi kulturni imaginarij i oblik individualnog subjektiviteta i potencijala.

Yannis Stavrakakis, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Solunu: Kada je 2000. godine u Austriji na vlast došao Jörg Haider, nastao je neviđen bijes i čelnici Europske unije zahtijevali su da ga se marginalizira. No kada je radikalno desni LAOS 2011. ušao u grčku koalicijsku vladu, EU je promijenila mišljenje samo zato što je ta vlada pristala provoditi dogovorene mjere štednje.

Hrvatskoj političkoj kasti uspjet će izvršiti genocid nad vlastitim narodom. Jer politička je kasta koja vodi hrvatski narod u posljednja dva desetljeća svake godine uspjela smanjiti broj stanovnika RH za po jednu Srebrenicu, no za taj zločin neće ni jedan političar biti niti suđen (po "zapovjednoj odgovornosti") niti osuđen.

Problem neoliberalizma je što uništava srednju klasu i reproletarizira većinu populacije, a ljevica, nakon što je marksizam tako temeljito diskreditiran u zadnjih 30 godina, nema adekvatan ideološki i organizacijski model (desnica uvijek ima na raspolaganju fašistoidni ideološki i organizacijski model tipa Partije čaja) kao odgovor na tu promjenu.

Na kraju Opere za tri groša, Bertolt Brecht ponudio je slavni slogan: "Što je pljačka banke u usporedbi s osnivanjem banke?" Bila je to godina 1928. i nevjerojatni uspjeh koji je drama doživjela sljedeće godine bio je istodobno takoreći predigra financijskog sloma u jesen 1929.

Istaknuti geograf David Harvey govori o problemima ljevice, slabostima studentskog pokreta, revitalizaciji marksizma, ulozi mainstream medija u održavanju neoliberalizma i kritici borbe za ljudska prava unutar zakonodavnih okvira.

Amerika je u ratu. Zapravo, u nekoliko ratova: Afganistan, Irak, Libija... No, ne mislim ovdje na te ratove: Amerika je, posebno od izbora za Kongres prošlog studenog, u ratu protiv vlastitog stanovništva, javnih službenika, samohranih majki, sindikata, imigranata, sirotinje, demokracije, pa čak i protiv čitave prirode.

Zašto Arapi govore i misle umjesto nas, zašto se zapadne političke elite tako boje arapske revolucije i zašto je slovenska vlada propustila povijesnu priliku da Mubaraka i Ben Alija prva pozove da odstupe?