Neslavnih 25 godina: Na kontaminiranim područjima Ukrajine, Bjelorusije i Rusije manje od 20 posto djece smatra se zdravima. Broj smrtnih slučajeva u te tri zemlje, u prvih 15 godina nakon katastrofe, procjenjuje se na 237 000.

Pobornici ekonomske doktrine stalnog rasta moraju prestati vjerovati da ćemo u budućnosti biti u stanju i dalje koristiti sve više energije, da obnovljivi izvori zbog svojih mana nisu sposobni postati energetska osnova naše civilizacije, i da su rizici kod obnovljivih izvora energije jednaki ili čak veći nego kod neobnovljivih.

Prvo, moramo prestati vjerovati da ćemo u budućnosti koristiti manje električne energije nego danas. Drugo, svi obnovljivi izvori imaju manu da ovise o hirovitosti prirode. Treće, niti jedan oblik proizvodnje električne energije ne dolazi bez rizika po okoliš.

Praćenje problematike japanske nuklearne stvarnosti u hrvatskim medijima uglavnom se svelo na poziciju "sami smo sebi centar svemira", a do neophodne šire društvene rasprave koja bi uključila sve aspekte energetskog problema, sigurnosni, ekonomski, politički, civilizacijski, antropološki, nije došlo.

Suživot s nuklearkom: Velike varijacije u vodostaju Save u kombinaciji s pojavom manjka kisika u vodi mogu dovesti do stvaranja uvjeta za olakšani prodor radionuklida iz nuklearke Krško u podzemne vode iz kojih se grad Zagreb opskrbljuje pitkom vodom.

Nakon japanske tragedije mnogi se pitaju koliko je uopće sigurno graditi nuklearne elektrane i prijeti li ovakva katastrofa i nekim drugim nuklearkama. Vjeran Piršić napominje da očito ne postoji apsolutna sigurnost jer i najkvalitetniji reaktori ne mogu garantirati sigurnost.

Sve priče o nepogrešivim sigurnosnim sustavima nuklearki sada su karikaturalno svedene na panično zalijevanje i potapanje reaktora morskom vodom u nadi da će ih se tako uspjeti ohladiti. Još smiješnije mi sada izgledaju podaci o vjerojatnostima takvih havarija koje nuklearci redovito iznose na svojim tribinama.

Država koja je drugi proizvođač urana u svijetu i posjeduje najveće svjetske rezerve urana, odlučila je ponovo reći ne nuklearnoj energiji i okreće se obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti i štednji energije. Odbili su nuklearke zbog njihove visoke cijene, ekološke štetnosti i jer ne pomažu rješavanju klimatskih promjena.

Ovih dana mediji su puni izvještaja o krizi dobave ruskog plina i problemima s njegovom opskrbom. Kao što sam predvidio u prethodnim tekstovima, nuklearni lobi sve više koristi nastalu (ili stvorenu) priliku za propagiranje nuklearnih elektrana koje prikazuje kao izvore električne energije uz koje se takva energetska kriza ne može dogoditi.

U okolnostima kada ionako mala potpora nuklearkama u EU još više opada, upravo na dan kad je Češka preuzela predsjedanje EU-om od Francuske, eskalira plinska kriza i ventili se zatvaraju. Mirek Topolanek, osvjedočeni zagovornik nuklearki, odlazi u Ukrajinu i Rusiju na pregovore o rješenju krize, uz izjave da se neće vratiti dok plin ne krene prema EU. Topolanek se vratio, kriza je postala još gora, a gotovo sva odgovornost se pokušava svaliti na stranu Rusije.