U čast otvaranja Eura ’16: Priroda sporta kao drame uslovljena je ulogom koju sport ima u društvu. On je "natklasna" pojava i kao takva je uvlačenje potlačenih u duhovnu orbitu vladajuće klase i njihovo depolitizovanje po principu "panem et circences". Njegov smisao je oplodnja čoveka vladajućim duhom, njegovo prikivanje za postojeći svet, uništenje uma, mašte, težnje boljem svetu... Sportski spektakl je savremena paganistička svečanost kojom se vladajućim odnosima i vrednostima daje sudbinska dimenzija.

U jeku priprema sportaša, sportskih funkcionera, političara, biznismena, a bogme i mafijaša za 31. Olimpijske igre u Rio de Janeiru, razgovaramo s Ljubodragom Ducijem Simonovićem, bivšim velikim košarkašem, sustavnim kritičarem sporta i ideje olimpizma: "Sva hipokrizija zapadne 'demokratije‘ pokazuje se u sportu. Sport je ogledalo u kome se vidi pravo lice savremenog kapitalizma. On ne štiti život sportista i njihovo ljudsko dostojanstvo, već propisuje pravila po kojima čovek može da ubije čoveka, da ga unakazi i deklasira."

Uz uvođenje zakona kojim se zabranjuje "promoviranje netradicionalnih odnosa", vlasti u Sočiju su otišle i korak dalje te se uhvatile u koštac i s jednom drugom neželjenom populacijom koja navodno predstavlja potencijalnu ugrozu za natjecatelje i posjetitelje papreno skupog zabavno-sportskog spektakla.

Najveći gubitnici nisu oni kojima je promakla nagrada, već oni za koje kategorija ne postoji ili se proizvoljno dokida. Tako je u sportu osoba s invaliditetom HOO bio spreman dodijeliti samo jednu nagradu bez specifičnog razlikovanja, iako za "regularne" natjecatelje razlikuje muške i ženske i pojedinačno i ekipno.

Biznisom oko Olimpijskih igara dominiraju Visa, Adidas, Cadbury i još nekoliko korporacija koje konkurenciju ne puštaju blizu. Čak ni volonteri ne smiju doći na posao u svojim vlastitim Nike tenisicama, da negdje ne bi zasjao njihov logo.