Članci tagirani sa: poezija stranica 1 od 3

Sedam X neću

opna_omerzo_rasol5.jpg
Pjesma, poruka, odluka...

Iz kaveza, čovjek te voli

Behruz Boochani (Foto: Hoda Afshar)
"Ne sramimo se svojih golih tijela. Naše meso i kosti naš su politički i filozofski manifest. Naša gola tijela objekt su vaših političkih igara godinama. Uskoro će ovi goli životi razbiti vaše strukture moći, razotkrivajući vaše nasilje", piše Behruz Boochani, Kurd iz Irana, novinar i pjesnik. Boochani je već šest godina zatočen na otoku Manus jer je pokušao ući u Australiju preko mora. Ovih dana dobio je australsku nagradu za književnost, za knjigu No Friend But the Mountains, koju je u zatočeništvu čitavu napisao na mobitelu i putem poruka na WhatsAppu slao prevoditelju.

Ovo nije natjecanje, već vrata u zahvalnost

<p>Mary Oliver (Fotografija: Molly Malone Cook)</p>
Umrla je Mary Oliver, voljena američka pjesnikinja. Ona koja nas je podsjećala da sve prolazi i da upravo zbog toga trebamo biti velikodušni, topli, obzirni, otvoreni. Ona koja je iz svake teškoće izranjala naizgled lako i koja je u stoljeću intelektualnog cinizma pisala jednostavno i nepretenciozno, o šumama, zori, grahu i mravima. Ona vječno znatiželjna, koja je o smrti pisala: "Želim izaći kroz vrata puna znatiželje, pitajući se: kakva će biti ta koliba tame?"

Kako je moguće, nakon Auschwitza, ne pisati poeziju?

poeta.png
Andrijana Kos-Lajtman: "Riječ je, dakako, o glasovitoj Adornovoj rečenici – koja se nerijetko pogrešno interpretira – da je poslije Auschwitza nemoguće pisati poeziju. Nije mi bila namjera polemizirati s Adornom, prije, možda, s tim olakim i doslovnim tumačenjima. Ne mislim da poezija (ili umjetnost uopće) išta treba, osim biti autentična i osviještena. Pod autentičnošću mislim na autentičan, istinski poriv iz kojega niče, a pod osviještenoću na svijest o materijalu od kojega nastaje."

Prvo ovozimsko izdanje festivala 50 Poems for Snow održano u Delnicama

Foto: 50 Poems for Snow
Prvo ovozimsko izdanje pjesničkog festivala 50 Poems for Snow održano je 20. studenoga u Delnicama, a pjesme su čitali maturanti Doris Bilokapić i Ivan Janeš te gradonačelnik Delnica Ivica Knežević. Pjesme Nicanora Parre čitala je Ivona Rački. Festival se u Delnicama održao drugu zimu za redom, u organizaciji Jasminke Lisac, Branke Mihaljević i Koraljke Renier-Valinčić iz Srednje škole Delnice.

Zbog sustava gubimo svi

Foto: Stihovnica
Razlog zašto sustav, a time i tržište, nije posloženo leži u institucijama.

Palestinski dnevnici: sutra ćemo voljeti život

Foto: Lidija Čulo
Vidjela sam ga na slikama nebrojeno puta, znala mu dimenzije na papiru. No, tek kad sam idućeg jutra stala pred osam metara visok ''zid apartheida'', kako ga Palestinci nazivaju, osjetila sam vlastitu nebitnost spram te mase. Čak i izraelski doseljenici na Zapadnoj obali mrze zid, strahujući da će ih ostaviti s druge strane "Velikog Izraela". Ni tri minute hoda od zida stoji Jacir Palace, najveći betlehemski hotel koji s razlogom nosi svojih 5 zvjezdica i naziv palača. Ovdje se velik dio akademskih rasprava o izbjeglicama može baciti točno tamo uz zid, na neslužbeno odlagalište smeća.

Ljubav me oduvijek spašavala

Foto: I.P.
Gančo Savov, bugarski prevoditelj i prijatelj Vesne Parun: "Jedan od prvih razgovora s Vesnom bio je o tome da se 1942.-43. godine u Hrvatskoj družila sa studentima antifašistima, koji su hapšeni i proganjani za vrijeme režima Ante Pavelića. Međutim,Vesna se tada zaljubila i pobjegla sa svojom ljubavi negdje na more i tako se spasila. Rekla mi je: 'Ljubav me je oduvijek spašavala!' Vesna je strašno voljela pričati, skoro bez zaustavljanja držala je svoje sugovornike u napetosti. A govorila je krasno, zabavno, emotivno, mudro, slikovito. Bila je divan drug i čovjek."

Nazivati Vesnu Parun svojom

Foto: Dario Hacek
Glumica Vesna Tominac Matačić, nositeljica predstave Ja koja imam nevinije ruke: "Pravoj umjetnosti uobičajeno i nije mjesto u mainstreamu. Ona je u svojoj suštini najčešće subverzivna jer teži istini, a istina se baš nikako ne uklapa u shemu opće prihvatljivih društvenih normi i kvalifikacija. Takvi ljudi kao Vesna Parun svugdje su u svom društvu smetnja. Svjesno je plaćala cijenu beskompromisnog traganja za istinom. Ostavila nam je u amanet nepregledno, kapitalno djelo na razini svjetske književne klasike. Samo ne znam ima li u nas dovoljno dobra da bismo je smatrali svojom."