Svibanj u Beču započeo u znaku velikog jubileja – sto godina socijalističkog Crvenog Beča.

Prema dosad obrađenim podacima u prvih devet dana inicijativa "67 je previše" prikupila je 247.835 potpisa za referendum o izmjenama uvjeta za mirovinu, objavila je nacionalna koordinatorica Inicijative Mirela Bojić.

Država je dužna, pa i silom, ugurati ključ u bravu tzv. poduzetnicima koji varaju radnike.

U 2018. godini 44 osobe smrtno su stradale u prostorima poslodavaca, a 1504 osobe teže su ozlijeđene u prostorima poslodavaca, od toga četiri naučnika/učenika. Povodom Svjetskog dana sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, Inicijativa 67 je previše ukazuje na važnost kvalitetne zaštite na radu za produljenje ostanka radnika u svijetu rada i poboljšanje ukupne održivosti mirovinskog sustava. Hrvatska je jedina članica Europske unije koja nema nacionalnu strategiju zaštite na radu.

"Reforma mirovinskog sustava suštinski je nepravedna, jer ćemo zbog djelomičnih interesa u dugom roku oštetiti veliku većinu građana", zaključak je konferencije o mirovinskom sustavu - Zašto je 67 previše i koji su preduvjeti za poticanje duljeg ostanka u svijetu rada.

Slovački parlament odlučio je krajem tjedna da će se podizanje dobi za odlazak u mirovinu zaustaviti na 64 godine. Do odluke parlamenta došlo je tijekom akcije prikupljanja potpisa za referendum s istim zahtjevom, koju su pokrenuli slovački sindikati. Sindikati su početkom tjedna objavili da su već prikupili 290 tisuća potpisa te da će nastaviti prikupljanje ako glasanje u parlamentu bude neuspješno. Hrvatska i Bugarska jedine su nove članice EU koje su podigle dob umirovljenja na 67 godina, iako im građani značajno kraće žive od prosjeka EU.

Riječi koje se ovdje često čuju su propiska i registracija. Rusi, naime, imaju dvije putovnice – jednu za putovanje van države i jednu unutar. Ova unutarnja služi kao identifikacijski dokument, u nju se piše sve, od promjene prebivališta, prezimena, brakovi, razvodi, djeca. Kao i svugdje i u Rusiji se potrebno registrirati; potrebna vam je propiska, koja može biti trajna i privremena. Vrlo dobar način kontrole stanovništva, iako se koristila i prije, svoju je punu primjenu dobila u Sovjetskom savezu.

Ivana Biočina, autorica knjige Proizvedeno u Hrvatskoj - Tranzicija hrvatske tekstilne industrije: "U tvornici TIVAR 1936. je održan najveći štrajk na ovim prostorima. Razlog se može činiti nevjerojatnim i ganutljivim - preselili su jednu radnicu u pogon gdje je za isti rad bila plaćena manje od muških kolega. Štrajk je trajao više od 40 dana i uspješno je završen. U Varaždinu je zatim održan mimohod s više od dvije tisuće štrajkaša i 200 biciklista. U Hrvatskoj se nikad nije ponovio takav štrajk, iako je razloga bilo. Danas radnici imaju krivu predodžbu kad se ide u štrajk - tek kod neisplate plaće."

S brodogradnjom trebali bismo podvući crtu i primijetiti da je borba za brodogradnju puno šira od borbe za jednu industriju – a onda i to da nitko nije do sada imao bolje argumente od brodograditelja, čije velike brojke same stoje u korist radništva, a čija se borba upravo zato može uzeti kao pars pro toto ("dio za cjelinu"), a ljudi se mogu poistovjetiti s brodograditeljima i s borbom za pravo na rad i pravo na normalan život od svojeg rada.

U Europi 58 posto država krši pravo na kolektivno pregovaranje, tri četvrtine država krši pravo na štrajk, dok 20 posto zemalja isključuje radnike iz zakona o radu. Riječ je o nalazima Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) koja je prije nekoliko dana objavila godišnji Globalni indeks prava za 2018. godinu, a koji pokazuje kako se demokratski prostor za radnike smanjuje dok je korporativna pohlepa u porastu.