Članci tagirani sa: umjetnost stranica 1 od 11

Pjesnik je nulti pacijent

Foto: Privatna arhiva
Povodom Svjetskog dana poezije, H-Alter razgovara s Tomislavom Augustinčićem, dobitnikom ovogodišnjeg Gorana za mlade pjesnike: "Poezija se sve više festivalizira i formulira kao natjecanje. Rijetko tko bez nagrade dobije priliku objaviti prvu knjigu. Poeziji treba financijska potpora za kulturni rad. Poeziji treba više osoba za koje će se moći reći, kao Ivan Goran Kovačić partizanima, da su svojim djelovanjem oživotvorili poeziju. Poezija bi trebala biti takva da konkretnim djelovanjem pjesnika i čitatelja, a ne samo tekstovima, prokažemo koliko su postojeće hijerarhije moći i potlačivanja neopravdane, nepravedne i neodržive."

Težak je (ne)smisao

Dnevnik Diane Budisavljević (Foto: Havc.hr)
Budisavljević je za film bio neophodan i svjedok, siguran vodič za silazak i povratak iz pakla, netko tko ga je i preživio i nadživio: ona ih je našla četvero - Zorku Janjanin, Nadu Vlaisavljević, Milorada Jandrića i Živka Zelenbrza. Njihova sjećanja i komentari na lokacijama nekadašnjih logora za djecu u koje su ih, bez imena i prezimena, potrpali nakon što su im roditelji ubijeni ili deportirani u bliže ili dalje logore smrti, najdragocjeniji su dio filma, savršeno uzglobljeni s igranim dijelovima.

Moj jutarnji smeh

Foto: ytb-prtsc
Debitansko dugometražno igrano ostvarenje Marka Đorđevića jedno je od iznimno rijetkih koja su u stanju gledatelja u hipu izvući iz nepojmljivog užasa ljudskog izopačenja. Moj jutarnji smeh je film o Dejanu, tridesetogodišnjem muškarcu iz 21. stoljeća koji još nije imao seksualni odnos s djevojkom. U vremenu pornografije i maničnog seksualiziranja baš svega, u kojemu mašinerije ambicioznih (ne)moćnika svakodnevno smišljaju kako da (se) svi samo što više i brže "troše", Dejan je neka vrsta laičkog jurodivog, suvremenog Idiota, "teška dobričina" koja nema ni taštine ni sebičnosti, a kamo li "muškog ponosa". Najkraće, i najljepše rečeno: nesnađeni.

Uspavana ljepotica Blata

Fotografije: Ivana Perić
U nepregledno velikoj bolnici nalazi se samo ekipa strane filmske produkcije koja snima postapokaliptičnu scenu. Oko zgrade završeni prostori za parking, tegle s biljem i deseci neobičnih rasvjetnih balona – paukolikih krijesnica kakve će lako prepoznati posjetitelji socijalističkih hotela na Jadranu. Ulični umjetnici pretvorili su bolnicu u svojevrsni galerijski prostor. Ideja o njenoj gradnji danas se čini kao neostvariva utopija, no isto je vrijedilo 1980-ih, kad se vlast u vrijeme krize odlučila na taj potez. Srž problema danas nije u ostvarivosti takve utopije, nego u činjenici da u današnjem kapitalizmu političarima takva bolnica više ne predstavlja utopiju.

Od republike do cirkusa

Marijana Jakelić (Foto: Privatna arhiva)
Umjetnica Marijana Jakelić, autorica Maje u Vejstlandu: "Dobitnica sam antifa nagrade ANFAS za nova nadahnuća, a ne dolazim baš iz obitelji s antifa pedigreom. Djed je u Drugom svjetskom ratu ranjen na afričkom frontu u fašističkoj uniformi, a otac je radi pokušaja bijega iz Titove Jugoslavije odradio Lepoglavu kao politički zatvorenik. Ovo je vrlo uobičajena zadarska priča. Svom sam gradu, zbunjenom od nemilosrdnih povijesnih igara bez granica, posvetila par ciklusa nadrealnih kolaža, kratkih filmića i GIFova kojima nastojim izreći ovu sumanutu atmosferu. No sve će to prekriti ružmarin, tj. origano na pizzi, sladoled i turisti".

Joker - fikcija koja to nije

Foto: ytb-prtsc
Neki će tako iz kina otići zabrinuti zbog nasilja, a neki zbog onoga što uzrokuje nasilje, prepoznajući sebe kao dio istog ambijenta. Koliko god nasilje bilo zastupljeno u filmu, ono ima sporednu ulogu medija za skretanje pažnje na nešto važnije i pogubnije – društveni sustav koji je usmjeren protiv nemoćnog, jadnog, drukčijeg i osobitog pojedinca čija krivnja nije ni manja ni veća od ambijenta u kojem je on mogao nastati. Kako postići to da Joker ostane slučaj, a ne uobičajena pojava, odnosno kako učiniti da društvo nije prisiljeno sebe spoznati tek u odrazu Jokera?

Neprijatelju ispred nosa

ilegala_logo.jpg
Ilegala u Zagrebu dramski je program u javnom prostoru Zagreba kojim se nastoji podsjetiti na revolucionarnu prošlost grada tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu. "To je šetnja koju vodi naša turistička vodička Vanja Budimir, u ulozi Vere Jurić, stvarne osobe koja je bila ilegalka u Zagrebu 1941. Tu je važna tema o solidarnosti i zajedništvu, ali i o osnovnoj taktici ilegalaca – neprijatelju uvijek biti ispred nosa. To je prvenstveno priča o hrabrim ljudima i bilo mi je važno da se svako ime izgovori. Ne smijemo zaboraviti da je u NOB-u sudjelovalo više od sto tisuća žena koje su bile borkinje, bolničarke, liječnice", priča autorica projekta Nataša Puškar.

Libanon: narod hoće revoluciju!

Foto: Dar Al Mussawir (Facebook)
U Libanonu i dalje traju masovni protuvladini prosvjedi. Ceste diljem zemlje su blokirane, banke i škole i dalje su zatvorene. Tijekom posljednjih nekoliko godina na H-Alteru smo imali više reportaža iz Libanona, kao i intervjua s libanonskim povjesničarima i umjetnicima. Kako bi bolje razumjeli trenutnu situaciju i prosvjede koji nisu nastali u vakuumu, donosimo vam pregled tekstova koje smo objavljivali.