Članci tagirani sa: zagreb stranica 1 od 14

Biciklistička kritična masa ove nedjelje u Zagrebu

Foto: Pixabay
“Kako propisno voziti po nepropisnoj infrastrukturi?”, pitanje je kojim Sindikat biciklista poziva građane i građanke na novu prosvjednu kritičnu masu. Kritična masa skuplja se u nedjelju, 27. listopada u 15 sati. Prosvjed kreće kod Muzeja Mimara, a njime se upozorava na sustavno zanemarivanje problematike biciklističkog prometa i katastrofalno stanje biciklističke infrastrukture u Zagrebu i Hrvatskoj.

Znak tišine - otvoren novi pogon tiskare i šivaone u kojoj su zaposlene osobe s invaliditetom

Foto: In-portal.hr
U Zagrebu je prošli tjedan otvoren novi, Izdvojeni pogon društvenog poduzeća Znak tišine, za zapošljavanje osoba s invaliditetom. U pogonu su smještene tiskara i šivaona. Poduzeće Znak tišine je osnovano 2016. od strane Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba, kao izraz želje više od tisuću gluhih i nagluhih članova za otvaranjem društvenog poduzeća koje bi nudilo mogućnosti zapošljavanja dugotrajno nezaposlenim osobama s oštećenjem sluha.

Dani kolektivne sadnje drveća u Zagrebu 26. i 27. listopada

Foto: Pixabay
U sklopu dana kolektivne sadnje drveća u Hrvatskoj, od 25. do 27. listopada sadit će se drveća diljem zemlje. U Zagrebu se planiraju velike lokacije za kolektivnu sadnju na Medvednici i Podbrežju, a građani i građanke se još uvijek mogu javiti kao volonteri za sadnju.

Kraj sestara Baković, na matineju

Foto: Wikipedia
O haiku poeziji Vladimir Devidé, matematičar i japanolog, vrsni poznavatelj i ljubitelj haiku poezije piše: "Haiku poezija rasterećena je patetike, ne poznaje cinizam, u njoj nema preuveličavanja niti umanjivanja važnosti onoga o čemu se govori. Sve je važno, bilo veliko ili malo, obično ili neobično. Sve ima svoje mjesto, svoj trenutak." Drugačiji pogled na vijesti i događaje oko nas kroz haiku za H-Alter ispisuje Mun Tzu (opreka umjetniku ratovanja Sunu), s željom da nas usmjeri prema neciničnoj svevažnosti svakodnevice.

Priča s istočne strane

Kvatrić 80-ih (Foto: Miroslav Vajdić, Flickr)
Dok mi kroz Facebook defiliraju jata ružičastih flamingosa, dok znani i neznani jezde osamljenim plažama u zoru, noću gledaju zvijezde na mulu, ja se rastajem s Kvatrićem. Nije više stvar samo u tjeskobi bezdomnosti, naporu selidbe u gradu preskupih nekretnina, stvar je u 'osjećaju doma'. A njega sam ovdje u posljednjih pet godina stekla neprimjetno. Legnem na klupu, slušam glasove iz Zoološkog vrta i maštam o danu kad će koncept utamničenja životinja biti konačno napušten. U glavi brojim koliko mi još dana ostaje u kvartu. Što još moram upamtiti, utisnuti u memoriju, s kim se oprostiti, trebam li napraviti oproštajni tulum, hoću li ikome nedostajati.

Hlad u gradu

Hlad u Crnatkovoj, (Foto: Saša Šimpraga)
Koliko su stabla važna uvidjet ćemo onda kad krenu masovna sušenja uslijed prevelikih vrućina. Najstarije živuće zagrebačko stablo vjerojatno je petstotinjak godina stari hrast lužnjak koji raste na Livadi kišobrana u Maksimirskom perivoju. Izvan parkova, rijetka su stabla zadržala krošnje u punom rasponu, budući da se često radikalno orezuju. Suprotni primjer je platana na Trgu Francuske Republike. Njena nedirnuta krošnja ljeti servisira terasu kafića, a kroz čitavu godinu u nebopis parka upisuje raskoš. Svega jedno stablo može potpuno transformirati mjesto. Zamislimo ogromnu platanu i njenu krošnju na mjestu sata na Trgu bana Jelačića.

Samo periferija

Foto: Kino Europa
Kada kažem Kino Europa, ne mislim samo na veliku i malu kino dvoranu, i ne mislim prvenstveno na njih: pod tim ponajprije podrazumijevam baš onaj, kao usput omalovažavani, "ugostiteljski objekt" u njihovu predvorju, koji je, nit' kafić nit' kavana, i bio pravi pravcati kulturni centar. Ništa, baš ništa neće se samo od sebe promijeniti nabolje kad prođe ljeto, kad se s brojnih, više ili manje živopisnih i uspješnih filmskih, glazbenih, kazališnih i inih festivala i odmora, Purgeri vrate na svoju bezličnu periferijinu periferiju i otkriju kako ona, eto, sad više nema niti jedan jedini kulturni centar.

Ljeto u bolnici

Muzika u klinike (Foto: Centar za umjetnost i medicinu)
Usred ljeta, posljednje mjesto na kojem čovjek želi biti je bolnica. Stoga smo se u potrazi za drugačijom slikom ljeta zaputili upravo tamo. "Prije desetak godina znalo se dogoditi da po pet sati nitko ne dođe u hitnu pomoć, ali sad stiže podjednaki broj ljudi kao i tijekom ostatka godine. Vjerojatno zato što sve više ljudi ljeti ne odlazi na more nego ostaje u Zagrebu”, govori kirurginja Iva Kirac. Neočekivano nailazimo na još jednu drugačiju sliku ljeta: suprotno dominantnoj ljetnoj šemi po kojoj umjetnost služi jednima kao dio turističke ponude, a drugima kao neobavezna "hrana za dušu", ovdje je umjetnost usko vezana uz zdravlje.

Opomenik ustaškog terora

Spomen park Dotrščina (Foto: Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina)
Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.