Kultura

High Life, foto: prtscr

U dobrom snu

Tri izvanredna filma u samo jednom danu, put oko svijeta i put kroz vrijeme u jednom dahu.
Foto: Pixabay

Obrazovanje i klasa

Socijalno podrijetlo učenika pokazuje se velikim utegom u obrazovnom procesu, naročito u zemljama pogođenima ekonomskom krizom, među kojima je i Hrvatska. Pitanje klase nije nestalo iz obrazovanja, ono njime orbitira na brojnim razinama. U akademskom svijetu brojni djeluju po načelu da su radničke klase kaotične i da djeca trebaju školu da bi im se nametnula kontrola, a ne pružilo znanje. Djeca iz bogatih obitelji mnogo su slobodnija po tom pitanju - osjećaju se zaštićeno, osjećaju da je moć na njihovoj strani. Bez problema će dizati ruke, izazivati autoritete, prisvajati prostor i riskirati.
Foto: Pixabay + H-Alter

Ljevica u cyberspaceu

U kontekstu rasprava o strategiji i taktici ljevice, internetska promidžba nepravedno je zapostavljena tema. Na sporiji razvoj lijevog YouTubea utjecale su već standardne boljke ljevice – akademizam, unutarnje podjele i prozivke zbog stvarnih ili izmišljenih ideoloških zastranjenja, te skepsa spram "otuđujućih" i visoko individualiziranih medija kao što je YouTube. Desna online propaganda u međuvremenu cvjeta, a opasnom ju čini njen potencijal za vlastitu daljnju reprodukciju. LeftTube, koji se još razvija, dobar nam je podsjetnik i na to da ljevica može biti zabavna.
Foto: ytb-prtsc

Blek fašizam

Pozivanje na fašizam vezuje se uz vrlo konkretne zločine, ono nije apstrakcija, ne može biti tek "igranje s različitim filozofijama", izolirano od utjecaja na društvo. Ako išta, slavljenje fašizma velik je kukavičluk i poraz, kako ljudskosti, tako i kreativne imaginacije. U tom smislu, značajan je dio black metala i dalje regresivna umjetnička forma. "Bendovi koketiraju s fašističkim vizualima i onda plaču kad ih netko nazove fašistima. Buuu-huuu. Ne želiš da te zovu nacistom? Onda se ne ponašaj kao nacist", govori nam Thomas R., austrijski vizualni umjetnik, koji je posljednja tri desetljeća surađivao s brojnim bendovima na sceni.
Foto: Vlada RH

Relokalizacija Muzila

Gledajući u budućnost, Muzil treba postati Tehnološko-edukativni park održivog razvoja. Tehnološko-edukativni park održivog razvoja Muzil mogao bi smanjiti ranjivost Grada na energetske i klimatske izazove koje nam donosi bliska budućnost, ali i zadovoljiti zahtjeve novog, ekološki osvještenog turista.
Foto: Zagrebački plesni ansambl (facebook)

Rado viđeni gosti

Kritika splitskog gostovanja Staging A Play: Tartuffe Zagrebačkog plesnog ansambla.
Foto: I.P.

Exit West

Exit West Moshina Hamida izuzetno je vješto napisan roman koji izaziva empatiju prema migrantima, ali nije puki apel na otvaranje granica. Naprotiv, roman pokazuje da za suživot i stvaranje bolje budućnosti svi sudionici procesa moraju biti promijenjeni, izgubiti svoje predrasude (privilegije?) i učiti neposrednim iskustvom. Hamid pokazuje da je pitanje odnosa prema migrantima mnogo više od humanitarne krize ili diplomatskih pregovora – ono će odrediti sliku svijeta u kojem želimo živjeti u budućnosti.
Fotografije: Tanja Kanazir

Glasan strah, još glasnija predstava

"U predstavi se ne bavimo ljudima koji su se bunili, nego smo naglasak stavili na ljude koji osjećaju 'mi bismo trebali pomoći', ali u jednom trenu zašute, odustanu. Odjednom više nisu bitni razlozi, argumenti, izražavanje mišljenja, nego je najvažnije tko je agresivniji i tko je glasniji. Tako se dogodi da se odjednom probudiš u zemlji punoj nepravde i nelogičnosti pitajući se što se upravo dogodilo oko mene. Zato je to prvenstveno predstava o ljudima koji su spremni podržati migrante, ali zbog okolnosti nisu uspjeli inzistirati na svojim stavovima", govori o predstavi Žiga Divjak, nagrađivani slovenski redatelj.
Foto: Stihovnica

Zbog sustava gubimo svi

Razlog zašto sustav, a time i tržište, nije posloženo leži u institucijama.
Foto: Kristijan Vučković

Nije metal dogma, metal je ča

"Ja sam metalac, ali imam problema s metalcima koji ne dozvoljavaju promjene. Naša krilatica je od početaka bila Smrt ozbiljnom metalu. To je više u smislu – možemo propitivati metal, nije metal dogma. U glazbi se treba i uživati. Volim doći na bend koji se smije dok svira. Metalci kao da se toga srame, uzimaju to kao znak neozbiljnosti. Postoji isforsirani gard opakosti koji je nama nepotreban”, priča Armageljon Espaljon iz Po' Metra Crijeva, benda koji na hrvatsku scenu pionirski donosi ča metal. Bitno im je reagirati i na fašizaciju, pa tako na novom albumu pjevaju - Vrnuli su se Partizani.