Poslodavci

Tomislav Medak: "Isključenost osoba s invaliditetom nalaže da dovedemo u pitanje društvo u kojem centralnu ulogu igra konkurentsko tržište rada."

Eurofoundovo istraživanje pokazuje da radnici u bogatijim zemljama odabiru raditi nakon umirovljenja jer su i dalje u odličnoj psihofizičkoj formi, dok u manje bogatim zemljama umirovljenici rade kako bi preživjeli. Čini se da je rad u kombinaciji s mirovinom uglavnom rezerviran za penzionere koji su vitalnost očuvali zahvaljujući lagodnom životu i stabilnim financijama. Za one kojima je novac najpotrebniji, ako su još sposobni i voljni raditi, rad nakon mirovine je Sizifova muka.

U trenutku kada SDP i združena saborska oporba interpelacijom traže opoziv Tomislava Ćorića s ministarske dužnosti zbog sumnji u povezanost s velikim koruptivnim aferama - on trbuhozbori stajališta što su ih dogovorili premijer i vladin potpredsjednik i ministar financija Zdravko Marić.

U Hrastovici pokraj Petrinje niče prva hrvatska inkluzivna farma. "Prva uloga farme je terapijska jer se naglasak stavlja na korisnike, njihovo osposobljavanje i integraciju. Druga je proizvodna, poljoprivredna", ističe Saša Balen Andrić iz udruge Zeleno zlato koja, zajedno s Udrugom osoba s invaliditetom Sisačko-Moslavačke županije i Gradom Petrinjom, ostvaruje ovaj san koji bi trebao rezultirati osnivanjem socijalne zadruge i zapošljavanjem osoba s invaliditetom.

Hrvoje Antonio Belamarić: Šezdeset pet posto osoba s invaliditetom nije nikad nigdje radilo. Kada takvu osobu i zaposle, to će učiniti najčešće samo zato da dobiju neki novac. Cijela ta politika zapošljavanja osoba s invaliditetom nema smisla. Neka se država izjasni želi li invalide kao radnu snagu ili ih želi na socijalnoj margini. Ako ih država uistinu želi zaposliti, zašto ih se ne zapošljava u županijama i gradovima, dakle u javnim ustanovama?

Irena, bivša radnica u Osramu, osam godina radila je bez godišnjeg i slobodnog dana. "Jedno jutro nisam mogla ustati iz kreveta. Mislila sam da sam jako gladna i umorna. Uzmem šnitu kruha i ne mogu pogoditi usta, nego je s marmeladom zalijepim sebi na čelo. Djeca se smiju, kažu 'vidi, mama k'o robot'. Počnu se redati dijagnosticirani stres, slom živaca, depresija. Tražila sam manje zahtjevno radno mjesto. Doživjela sam šikaniranje i omalovažavanje."

Sandra Benčić, koordinatorica i saborska zastupnica platforme “Možemo!”: Koji su uvjeti rada za sobarice u hotelima i za građevinske radnike na bauštelama? Kada promatramo radnička prava, ne možemo isticati primjer iz samo jednog sektora i primijeniti ga na sve radnike u Hrvatskoj. IT sektor nije dobar primjer jer najveći broj radnika u Hrvatskoj radi na baušteli, sobarice su i ugostitelji. Moramo gledati kako je onima koji su u najgorem položaju, imaju najniže plaće i najgore uvjete rada te se pitati kako da njihove plaće dižemo na razinu radnika u IT sektoru koje ističemo kao primjer.

Zahvaljujući prirodi posla kojim se bavila bivša voditeljica HTV-ovih "Vijesti iz kulture", medijski slučaj Ljiljane Saucha uperio je prstom u životne probleme kroz koje tiho prolaze tisuće anonimnih radnica i radnika. Potrebe za mladim i lijepim ženskim licima koja će na "privlačan" način reprezentirati poslodavca i pritom animirati potrošače oglašavaju se u desecima na dnevnoj bazi, u čemu državna nadleštva za ravnopravnost spolova najčešće ne vide ništa sporno.

Ako Covid 19 ove zime bude potpuno izvan kontrole i gospodarstvu zaprijeti novi lockdown, vlada će biti prisiljena odnekud stvoriti novac. Fondovi namijenjeni za slabo zaštićene i ugrožene skupine mogli bi ponovno poslužiti kao kasica-prasica. "Uopće me ne bi čudilo da se u slučaju novog zatvaranja države ponovno uzme od osoba s invaliditetom. Ova vlada je pokazala kako se to od njih itekako može očekivati" zaključuje Suzana Došen Rešetar iz udruge SJENA.

Zbog nečije neodgovornosti, na relaciji Hrvatski centar za razminiranje - MUP- Vlada došlo je do propusta u pripremi projekata pa su odobrena samo 32 milijuna kvadrata umjesto 51 milijuna predviđenog Nacionalnim planom protuminskog djelovanja. Zbog toga i onima koji trenutno imaju posla prijeti ista opasnost - predviđenog terena ima za još nekih mjesec dana, a nakon toga, ako se nešto ne poduzme, slijedi razdoblje neizvjesnosti. Izgubiti posao gore im je nego raditi u minskom polju.