Poslodavci

Ne treba biti doktor matematike ili novčarski akademik da bi se otprve uočilo to bezočno bankarsko reketarenje bez presedana: zajmoprimac desetak godina uredno otplaćuje stambeni kredit u švicarcima i još je dužan banci više od iznosa glavnice koju je podigao! Otplatni obroci zajmova preko noći rastu 30-60 posto! I što se duže otplaćuje zajam, dug je sve veći - umjesto da se smanjuje! Je li to normalno!?

Vlada mora imati na umu da su koristi od pritiska na snižavanje proizvođačkih troškova vrlo limitirane. Pa kad reže deficit, mora pripaziti da ujedno ne prereže i granu na kojoj sjedimo.

Umjesto trgovačkog centra u Sloboštini, mještani su za vrtić i park za sve građane.

Što više vremena jalovo prolazi, to se vremenski horizont nositelja političkih odluka sve više sužava i skraćuje uslijed pritiska obaveza koje slijede iz EU članstva. Zato i ne čudi da dežurni domaći neoliberali rado i sve češće upražnjavaju svoje knjigovodstvenom logikom inspirirane stavove.

Richard D. Wolff, ugledni američki ekonomist: Socijalizam 21. stoljeća odgovorit će na neuspjehe prethodnih pokušaja njegove izgradnje preko transformacije i demokratizacije poduzeća, što je jednako važna komponenta socijalizma kao što su tvrtke u državnom vlasništvu i planska ekonomija. Unutar današnjeg kapitalističkog sustava rastu radničke kooperative, a njihovi članovi postaju svjesni da su one alternativa kapitalizmu. Demokratizacija poduzeća postala je trend koji sve više vidi sebe kao jezgru novoga socijalizma.

Ako se  dogodi bananizacija Siska, do koje će sigurno doći ako projekt Zagreb na Savi u svom postojećem prijedložno/programskom obliku i MOL objedine svoje snage, jadna majka Zagrebu.

To je osnovni problem – franak u sustavu. Ekonomski, riječ je o neprirodnoj valutnoj klauzuli u visokoeuriziranom sustavu. Kako je i prema izvještaju od strane HNB-a pripremljenom za sudski postupak u slučaju Franak bilo vidljivo, u Hrvatskoj je tek mali dio stvarnoga zaduženja. Realna bi bila konverzija preostalog dijela glavnice u EUR-indeksirane kredite.

Prije nekoliko dana premijer Srbije je na izvanrednoj konferenciji za štampu objavio da je vlada Republike Srbije odustala od prodaje Smederevske Železare američkoj multinacionalnoj kompaniji Esmark. Pokušaj ove privatizacije bio je obilježen neopravdanim medijskim optimizmom i brojnim nedoumicama, netransparentnošću, tajnim pregovorima. Od samog početka bilo je jasno da je Esmark omiljeni partner premijera Vučića i da će ona na tenderu pobijediti.

Sredstva koja Hrvatska namjerava programom "Konkurentnost i kohezija" povući iz EU, a koja bi bila namijenjena energetskoj efikasnosti, obnovljivim izvorima energije, zbrinjavanju otpada i transportu, čine se nedovoljnima za tranziciju prema zelenoj ekonomiji.

Nažalost, sudovanja su dugotrajna i o sucima ovisi koliko su spremni udubiti se u materiju, da stvarno shvate o kakvome poslu se ovdje radi. Najbolje bi bilo i za banke i za dužnike, da banke priznaju ekstra zaradu i da je se jednostavno odreknu, jer došlo je do tektonskog poremećaja koji može uzrokovati nesagledive posljedice po cijelo društvo, a bankama se ne bi dogodilo baš ništa. Rješenje koje predlažem nije loše za banke, a spas je za dužnike.