Svijet

Foto: Eln voces

Konačna pacifikacija Kolumbije

Juan Manuel Santos, kolumbijski predsjednik koji je prošle godine dobio Nobelovu nagradu za mir zbog potpisivanja sporazuma o prekidu neprijateljstava s najstarijim kolumbijskim gerilskim pokretom FARC-EP, sad je krenuo u završnu fazu pregovaranja za uspostavljanja mira s drugim po snazi kolumbijskim gerilskim pokretom, ELN-om (Ejército de liberación Nacional – Vojskom nacionalnog oslobođenja) čije bi postizanje napokon dovelo do potpune pacifikacije Kolumbije. Santos ovih dana najavljuje konačno uspostavljanje paz completa (potpunog mira) u Kolumbiji.
Foto: I.P.

Bilješke iz Šatile

Posljednjih sam mjesec dana provela u Bejrutu, a gotovo svaki od tih dana odlazila sam u Šatilu, novi/stari izbjeglički kamp. Razmišljajući kako sažeti iskustvo rada s izbjeglicama, ali i samog bivanja i druženja s ljudima u Šatili, zaključila sam kako je najiskrenije i najpoštenije iznijeti ga u fragmentima. Ono što mogu dati su ove bilješke, uhvaćeni trenutci, priče i promišljanja.
Plaža Ramlet el Beyda, foto: Ansamed.info

Nema zemlje za ljude

Bejrutska šuma, najveći i jedini gradski park, poznata kao Horsh Beirut, prošle je godine ponovno otvorena zahvaljujući dugogodišnjem trudu aktivista. Iako je park otvoren, i dalje postoje brojni problemi s njegovim korištenjem. Privatizacija prijeti svemu pa bi Bejrut uskoro mogao postati i prvi grad na Mediteranu, i bilokojem moru uopće – bez obale za sve svoje građane. Grad se lagano pretvara u Dubai. Ali postoji razlika - Bejrut nije Dubai. Bejrut nije nastao kao igralište za bogataše. Bejrut je bio grad, grad u kojemu je bilo mjesta za sve njegove građane.
fidel.jpg

Posljednji Mohikanac realnog socijalizma

Pitanje "socijalizma u jednoj državi", odnosno "realnog socijalizma", i ostalog staljinističkog nasljeđa velik je uteg za komunističku ideju u 21. stoljeću. Zbog toga je potrebna "bespoštedna kritika svega postojećeg" (Marx), odnosno kritika ovakvih sustava iz marksističke perspektive. Kubanski je model započela i završila elita koja se iskrcala s Granmae. Gdje je u cijelom ovom procesu bila radnička klasa koja bi prema socijalističkoj ideji, koju je Kuba barem načelno zagovarala, trebala biti glavni subjekt revolucije?
F. Castro, Foto: EPA/ Hina

Sve je počelo u Meksiku

82 pripadnika pokreta na čelu s Castrom isplovila su 1956. iz Tuxpana prema Kubi.
Foto: Ron Sachs (Epa/Hina)

U raljama Erdogana

U Turskoj je više od 110 tisuća ljudi otpušteno, a 37 tisuća uhićeno od srpnja ove godine - zbog navodnih veza s Fetulahom Gulenom kojeg Ankara optužuje za organiziranje vojnog udara. Emre Kızılkaya, novinar i urednik Hürriyeta: "Prije vojnog udara medije se nije gasilo ovako jednostavno. Sada se medije gasi, novinare zatvara i protjeruje, sve s lakoćom i pravdanjem o izvanrednom stanju i izvanrednim mjerama. Vlada preko noći može napraviti što god želi, a to i radi. Ne možete znati tko je sljedeći – hoće li vam sutra zatvoriti redakciju i strpati vas u zatvor."
Foto: Conservativeamerica-online.com

Američka noćna mora

Dan prije izbora pomislio sam kako je šteta, iz novinarske perspektive, što će ipak na kraju pobijediti Hillary Clinton - sva istraživanja, komentatori, ozbiljni mediji su se oko toga slagali. Pripremao sam se pisati o pobjedi status quoa, trijumfu buržoaskog razuma, ratovima koje će predsjednica započeti, ekonomiji koja će nastaviti biti namještena da služi gornju petinu stanovništva, usprkos predizbornoj retorici. Clinton nije pobijedila, ali Trumpova pobjeda je vrlo tijesna. Zapravo, on uopće i nije pobijedio.
Foto: Shamsia Hassani

O propasti jedne države

Točno petnaest godina prošlo je od kada je američka vojska ušetala u Kabul. Dogodilo se to 13. studenog 2001. godine. Grad su noć prije počeli napuštati Talibani. Službeni razlozi američke invazije Afganistana bili su namjera da se uništi Al Kaida koja je bila kriva za terorističke napade 11. rujna 2001., te zbacivanje Talibana, koji su Al Kaidi osiguravali sklonište, s vlasti. Petnaest godina kasnije, rezultati američke invazije poprilično su porazni.