Svijet

Pobjeda Lenina Morena na predsjedničkim izborima u Ekvadoru znači puno više nego što možda manifestira tijesan rezultat te pobjede. Ona je, između ostalog, indikator postojanja duboke političke podjele ekvadorskog društva, ali i dokaz da je ljevica uspjela pobijediti svog desnog protivnika iza kojeg je stajala ogromna međunarodna financijska mašinerija i podrška neusporediva s podrškom koju je izvana imao Lenin Moreno. A predstoje nam redoviti izbori u Meksiku i u Brazilu, da spomenemo samo najveće.

U ožujku se obilježava četrnaest godina od početka američke invazije u Iraku. Ratni košmar u zemlji posljednjih godina ne jenjava, dapače – pojačava se. Službeni irački izvori za agenciju DPA potvrdili su da je više od tri tisuće civila ubijeno u Mosulu od 19. veljače kada je pokrenuta operacija u svrhu istjerivanja tzv. Islamske države iz zapadnog Mosula.

U situaciji alarmantne krize ljevice, 2. travnja će se održati drugi krug predsjedničkih izbora u Ekvadoru, čiji rezultati, po mnogim analitičarima, mogu na sudbonosan način odrediti sudbinu ljevice na području cijele Latinske Amerike. Ekvadorsku ljevicu na tim izborima predvodi Lenin Moreno. Hoće li tako Lenjin po drugi put na sudbonosan način utjecati na stanje ljevice u Latinskoj Americi?

Više od stoljeća prošlo je od poznatih štrajkova radnica u američkoj tekstilnoj industriji. Više od stoljeća diljem svijeta se obilježava Međunarodni dan žena, 8. mart. Stoljeće kasnije, nejednakost nije nestala. O pitanjima nejednakosti, ali i prikaza žena i ženske borbe na Bliskom istoku, regiji koja je često u fokusu zbog kršenja ženskih prava, pričamo s odvjetnicama, pjesnikinjama, redateljicama, radnicama i aktivistkinjama iz Jordana, Libanona, Egipta, Palestine i Sirije - Jehan Bseiso, Hind Shoufani, Roulom Baghdadi, Fatimom Idriss i Nagwan El Ashwal.

Oko 2200 kilometara južnije od Alepa, na samom jugu Arapskog poluotoka već gotovo dvije godine vodi se građanski rat u Jemenu - sukob nešto manjih dimenzija od onoga u Siriji, koji zaokuplja gotovo svu medijsku pažnju usmjerenu prema Bliskom istoku, ali svejedno iznimno bitan. Zašto humanitarnu katastrofu u Jemenu ne vidimo u medijima, rame uz rame s onom u Siriji?

Juan Manuel Santos, kolumbijski predsjednik koji je prošle godine dobio Nobelovu nagradu za mir zbog potpisivanja sporazuma o prekidu neprijateljstava s najstarijim kolumbijskim gerilskim pokretom FARC-EP, sad je krenuo u završnu fazu pregovaranja za uspostavljanja mira s drugim po snazi kolumbijskim gerilskim pokretom, ELN-om (Ejército de liberación Nacional – Vojskom nacionalnog oslobođenja) čije bi postizanje napokon dovelo do potpune pacifikacije Kolumbije. Santos ovih dana najavljuje konačno uspostavljanje paz completa (potpunog mira) u Kolumbiji.

Posljednjih sam mjesec dana provela u Bejrutu, a gotovo svaki od tih dana odlazila sam u Šatilu, novi/stari izbjeglički kamp. Razmišljajući kako sažeti iskustvo rada s izbjeglicama, ali i samog bivanja i druženja s ljudima u Šatili, zaključila sam kako je najiskrenije i najpoštenije iznijeti ga u fragmentima. Ono što mogu dati su ove bilješke, uhvaćeni trenutci, priče i promišljanja.

Bejrutska šuma, najveći i jedini gradski park, poznata kao Horsh Beirut, prošle je godine ponovno otvorena zahvaljujući dugogodišnjem trudu aktivista. Iako je park otvoren, i dalje postoje brojni problemi s njegovim korištenjem. Privatizacija prijeti svemu pa bi Bejrut uskoro mogao postati i prvi grad na Mediteranu, i bilokojem moru uopće – bez obale za sve svoje građane. Grad se lagano pretvara u Dubai. Ali postoji razlika - Bejrut nije Dubai. Bejrut nije nastao kao igralište za bogataše. Bejrut je bio grad, grad u kojemu je bilo mjesta za sve njegove građane.

Pitanje "socijalizma u jednoj državi", odnosno "realnog socijalizma", i ostalog staljinističkog nasljeđa velik je uteg za komunističku ideju u 21. stoljeću. Zbog toga je potrebna "bespoštedna kritika svega postojećeg" (Marx), odnosno kritika ovakvih sustava iz marksističke perspektive. Kubanski je model započela i završila elita koja se iskrcala s Granmae. Gdje je u cijelom ovom procesu bila radnička klasa koja bi prema socijalističkoj ideji, koju je Kuba barem načelno zagovarala, trebala biti glavni subjekt revolucije?

82 pripadnika pokreta na čelu s Castrom isplovila su 1956. iz Tuxpana prema Kubi.