Sve dok i jedna i druga strana ne shvate da je jedina veza između sportskog i ratnog natjecanja ta što na račun živaca, ali i života onih koji oba sraza promatraju iz pristojne udaljenosti zarađuju tek malobrojni pojedinci, mržnja će se u nas još dugo vremena imati koječime hraniti.
Zovem se Mašenjka Bačić i relativno friško sam diplomirana sociologinja te tekuća apsolventica komparativne knjževnosti i španjolskog jezika (nadam se ne predugo). Rođena sam u Splitu, a živim uglavnom u Zagrebu.
Područja profesionalnih interesa u najširem smislu su mi kultura, građanske inicijative i suvremeno hrvatsko društvo s naglaskom na njegove mediteranske komponente.
Privatno, živciraju me zima, snijeg, politička korektnost i još ponešto, a najviše me zabavlja grintanje i još puno lipih stvari.