H-Alter - 'DRUŠTVO ZNANJA I MNOŠTVO SRANJA'

Datum: 08.05.2008

'DRUŠTVO ZNANJA I MNOŠTVO SRANJA'

Specifični zahtjevi studenata u različitim gradovima ukazuju na brojne, ali različite probleme. Čini se da je svima ipak zajedničko nezadovoljstvo reakcijom Studentskih zborova. Zanimljivo je da Studentski zbor, tijelo od kojeg većina studenata već godinama zazire, ni u jednom gradu nije sudjelovao u prosvjedu, a upućivanje njihovih predstavnika na političke insinuacije o organizaciji prosvjeda ponašanje je karakteristično za vladajuće strukture koje daju slične odgovore kad nemaju argumente kojim bi branile svoje propuste.

Iako je ministar Dragan Primorac u utorak zajedno s članovima Rektorskog zbora donio odluku o ukidanju školarine za diplomske studije, prihvaćanju zahtjeva o kvotama za diplomske studije i završetak studija po uvjetima koji su vrijedili prilikom upisa, studenti diljem Hrvatske su ipak odlučili održati prosvjede, dok su ih predstavnici starog saziva Studentskog zbora putem medija pokušali odvratiti od nauma. Zaključci sa sastanka ministra i Rektorskog zbora nisu ih zadovoljili jer nisu obuhvatili sve zahtjeve, nisu donijeli konkretne prijedloge kao što nisu ni uputili pravni dokument koji im garantira besplatan upis u diplomski studij i mogućnost da svi studenti koji steknu preduvjete za diplomski, ostvare pravo upisa.

U Zagrebu, gdje je prosvjed iniciran od strane studenata PMF-a kojima su se pridružili studenti Filozofskog fakulteta, okupilo nekoliko tisuća ljudi. Sastali su se ispred Mimare gdje su prvi došli Sindikati učenika i studenata, a zatim studenti PMF-a odjeveni u bijele kute, mnogobrojni studenti Filozofskog fakulteta te studenti drugih fakulteta.

Prosvjednicima su se prvi obratili organizatori s PMF-a istaknuvši da su upravo na dan prosvjeda dobili odgovor na pitanja koja su Sveučilištu i PMF-u uputili 24. i 30. travnja, a odnose se na uvjete prelaska s preddiplomskog na diplomski studij, uvjete prelaska s jednog na drugo Sveučilište, upisne kvote i upisnu politiku. Sveučilište i PMF uputili su ih na odredbe Zakona što prosvjednike ne zadovoljava jer ne predstavlja nikakav konkretan odgovor, a sam čin za njih nije nikakvo otvaranje dijaloga. Studentima se obratio i predstavnik Filozofskog fakulteta kao i Krunoslav Pisk iz Nezavisnog sindikata znanosti koji je podržao prosvjed.

Vesela povorka naoružana transparentima poput Bolonja na faksu, čir na želucu, Ugazio sam u Bolonju, Zar do društva znanja preko mnoštva sranja, Prva bolonjska degeneracija, Bolonja EpiCentar Traljavog Sustava krenula je do zgrade Rektorata pa preko Trga do Ministarstva. Tamo su se organizatori ponovo obratili okupljenima.

Naš glas se čuje, ali tek sad kad smo izašli na ulicu. Dok smo sjedili u učionicama, tad nas nisu slušali. Nismo se imali kome žaliti na nepostojeće uvjete studiranja, na probleme koje smo imali s profesorima i na način na koji se Bolonja provodi. Iz svojih klupa 3 godine smo gledali kako sustav nikako da profunkcionira, rekao je Nikola s Filozofskog fakulteta. Ministru Primorcu poručili su:

Gospodine ministre, i mi želimo društvo znanja. Ali to nije moguće ako studenti sjede na radijatorima, na podovima ili stoje uz zid. Način na koji se bolonjski proces trenutno implementira u Hrvatskoj ne vodi u društvo znanja nego u propast.

Napomenuo je da im cilj nije ni rušenje ministra ni Vlade. Ipak, još ispred Mimare mogli su se čuti povici Primorac dolje. Da studentima Primorac nije baš mio moglo se zaključiti i iz transparenata koji su mu bili upućeni izravno ili neizravno. Neki od njih su: Zaustavi se, Dragane, pita bi te nešto, Primorac, ne damo pare za tvoje pokuse. Bolje nije prošao ni rektor Bjeliš kojem su studenti poručili: Od naših školarina rektor Bjeliš je danas otišao u Egipat. Prosvjedna nota upućena je i Studentskom zboru:

Došlo je čak do toga da su se iz zimskog sna probudili i naši predstavnici u starom sazivu Studentskog zbora. Jest da su odmah konstatirali da je stanje izvrsno, ali nam je drago barem vidjeti da su živi i dobrog zdravlja. Jer jako dugo od njih ni glasa čuli nismo.

Krešimiru Bašiću, predstavniku starog saziva (novi još nije izabran) Studentskog zbora Zagrebačkog sveučilišta koji je nakon sastanka ministra i Rektorskog zbora u utorak, zajedno s Valentinom Bulić, predsjednicom SZ Hrvatske, studentima poručio da prosvjedi nisu potrebni jer su prihvaćeni svi njihovi zahtjevi, studenti su napisali: Bašiću, odijelo ne čini čovjeka!

Smatramo da njihove izjave nisu korektne jer nisu trebali istupati u ime studenata iz razloga što ne poznaju problem i nisu sudjelovali u organizaciji prosvjeda, rekao je Ante s Filozofskog fakulteta.

Prosvjedi su prošli fantastično. Zadovoljan sam brojem okupljenih i njihovim ponašanjem. Donešena odluka je mrtvo slovo na papiru i sad treba osigurati da se sve obećano ispuni, rekao je Krešimir Bašić. Politikantski preokret u dva dana, rekli bi zlobnici. Njegova kolegica Valentina Bulić još uvijek ostaje pri stavu da prosvjedi nisu bili potrebni. Ona je promatrala prosvjed na Stradunu gdje se okupilo 20 ljudi, a o prosvjedima općenito kaže:

Do prosvjeda nije trebalo doći. Da je tko poslao upit na SZ, ja bih ga osobno nastojala riješiti.

Čovjek bi pomislio da studenti prosvjeduju zbog toga što nemaju gljive na pizzi u menzi, a ne zbog toga što je čitav sustav zakazao.

U Dubrovniku je prosvjed propao, a organizatorica Biba je izrazila svoje žaljenje, jer je Dubrovnik ipak grad u kojem je studiranje najskuplje. U Karlovcu se također okupilo tridesetak studenata koji su izrazili svoje negodovanje postojećim stanjem.

U Karlovcu je malo studenata, i mi smo zadovoljni prosvjedom. Sve je prošlo super, izjavila je Marina Novaković, organizatorica prosvjeda.

U Splitu se okupilo par stotina prosvjednika koji su održali tihu povorku u znak solidarnosti sa zagrebačkim studentima i protiv svog Studentskog zbora koji nije ništa napravio da im pomogne u organiziranju prosvjeda. Pod parolom Sveti Duje moli za nas prošetali su od Parka Emanuela Vidovića do Rektorata gdje su simbolično položili vijenac za Studentski zbor.

Studentski zbor splitskog sveučilišta misli da prosvjedi nisu bili potrebni, a čini nam se da se u slučaju splitskog prosvjeda uplela politika i neki osobni razlozi, izjavio je Petar Razović, predsjednik splitskog SZ-a. O kakvoj je politici riječ, nije htio konkretno govoriti.

Zadovoljni smo prosvjedom i brojnošću ljudi koji su došli. Pokazali smo da splitski studenti nisu uspavani. Ustali smo protiv SZ-a jer ništa ne rade već dulje vrijeme, rekao je Ivan Vicenco Pensa, organizator prosvjeda. U prosvjedu su sudjelovali studenti sa svih fakulteta na Sveučilištu, osim Medicinskog.

Tko je organizirao prosvjed u Zadru, nismo uspjeli saznati. Tamo se skupilo nekih dvjestotinjak ljudi ispred Filozofskog fakulteta koji su se tamo zadržali nekih dvadeset minuta kako nam je objasnio student Davor.

Ne znam tko je organizirao prosvjed, ali ovoliko ljudi pokazuje da nije riječ o spontanom činu. Mi nismo sudjelovali i to ne zato jer ne podržavamo zahtjeve studenata koji prosvjeduju već zato što mislimo da se u organizaciju uplela politika, rekao je Željko Primorac iz udruge Aktivni student. No ni on nije bio spreman objasniti o kakvoj je politici riječ.

U Osijeku se skupilo nekih pestotinjak studenata što je iznenadilo organizatore koji nisu očekivali ovako velik broj sudionika zbog izjava ministra i predstavnika SZ-a. Okupili su se na Starčevićevom trgu odakle su krenuli prema Tvrđi gdje je sjedište Rektorata. Kad su došli pred rektorat zahtjevali su od rektorice da im se obrati. To se nije desilo, ali su organizatore primili prorektori Drago Žagar i Dražen Barković koji su njihove zahtjeve ocijenili realnima.

Zadovoljni smo reakcijama prorektora, ali ne i ponašanjem predstavnika Studentskog zbora. Oni su se trebali priključiti organiziranju prosvjeda ili ga barem podržati. Ponašaju se kao da nisu u službi studenata, ispričao nam je Luka Matić, jedan od organizatora.

Prosvjedi u Hrvatskoj odvijali su se ne kao jedan organiziran skup već kao izraz niza nezadovoljstva uvjetima studiranja. Specifični zahtjevi ukazuju na brojne, ali i različite probleme. Ono što je svima, čini se, zajedničko, jest nezadovoljstvo reakcijom Studentskih zborova. Zanimljivo je da SZ, tijelo od kojeg većina studenata već godinama zazire, u nijednom gradu nije sudjelovao u prosvjedu, a upućivanje njihovih predstavnika (bilo iz novog ili starog saziva) na političke insinuacije o organizaciji prosvjeda pokazuje ponašanje karakteristično za vladajuće strukture koje daju slične odgovore kad nemaju argumente kojim bi branile svoje propuste.

Zahtjevi studenata, kao i u slučaju srednjoškolskih prosvjeda, vode do samog sustava unutar kojeg je nešto trulo. Kao i srednjoškolci, studenti ne negoduju zbog bolonjske reforme, već zbog načina na koji je provedena. Mijenjanje uvjeta po kojima se studira kao i donošenje odluka o upisnim kvotama ili plaćanju studija u zadnji trenutak pokazuju neusuglašenost u djelovanju i nespremnost većine fakulteta i sveučilišta, a onda i Ministarstva da se suoče sa izazovima koje su postavili i koji su im postavljeni. Potrebni infrastrukturni, financijski i ljudski resursi koji nedostaju u izvođenju čitavog procesa stvar je na koju se upozoravalo i prije tri godine kad je prva generacija bolonjaca započela svoje studiranje. No, to onda, kao ni sada nije bilo bitno jer su se zahtjevi EU morali ispunjavati, a ipak je lakše i s manje žrtva provesti reformu školstva negoli, primjerice pravosuđa. Danas se vidi da su studenti žrtvovani pod parolom društva znanja koje će ih odvesti u bolju budućnost.

Hoće li fakulteti i sveučilišta ispuniti svoja obećanja koja su dali, ili će se nastaviti prebacivanje odgovornosti na relaciji fakulteti - sveučilišta - Ministarstvo ostaje za vidjeti.

Ipak, na studentima je da poslušaju poruku organizatora koji su im na kraju prosvjeda poručili:

Studentice i studenti, naša borba tek počinje. Komunikacijski kanali su tek otvoreni i to je dobar početak. No, razmišljajte o tome što će se dogoditi kad se kamere ugase i kad novinari pronađu neki novi skandal o kojem će izvještavati. Ne smijemo dopustiti da se naši problemi naguraju pod tepih čim se kamere ugase. Mi još uvijek nemamo ništa crno na bijelo, nikakve akte napisane na papiru sa potpisima i žigovima, ništa što će osigurati da dana nam obećanja zbilja budu i provedena. Dok to ne dobijemo mi ne smijemo posustati.

Pošalji prijatelju Printaj