Halter, elektroničke novine H-rvacke ALTER-native

Obračuni subkulturnih skupina među kojima za nasiljem ipak gotovo isključivo posežu nogometni navijači, za sada su završili jednim smrtnim slučajem, ali divljanja, ranjavanja i razaranja bilo je po svuda, od Zaboka do Benkovca.

Adrenalinska groznica

Navijačke skupine jasno su dale do znanja da se više neće zadovoljiti mlado-mužjačkom teritorijalnošću - što je inače njihova identitetska odrednica - i povremenim ritualnim obračunima na koje ih se pripušta organizirano i kontrolirano. Domoljubnim pohodom na Vukovar i bojkotiranjem utakmice Dinamo - Šibenik, navodno zbog toga što im je zabranjeno unošenje transparenta s eksplozivnim koktelom nevine žrtve i herojstva domovinskog rata, pokazali su da nogometanje više nije dostatno da bi se zadovoljila njihova adrenalinska groznica. To što su BBB na svojim službenim web stranicama, službeno demantirali poziv na čistački pohod gradom i metaforu prometnuli u metle, krpe i spužve malo je koga razuvjerilo. Dovoljan je i površan pogled na da bi se shvatilo da to nije mjesto na kojem Dinamovi navijači doista komuniciraju i dogovaraju svoje akcije.



Upravo su tamo, naime, službeno objavili: Naša bitka biti će u subotu navečer na tribinama. I onda to porekli, dok si rekao keks, jer se vjerojatno na takvu samodisciplinu ni nisu zavjetovali. Stranica je, kao i elitan prostor u središtu grada koji im je dodijeljen (zašto u centru, zašto ne negdje u blizini njihova ljubljenog kluba?) u vlasništvu i pod kontrolom nekih drugih mreža, kojima bi stvari mogle izmaći kontroli, ako već i nisu. Kako je uopće bilo moguće da u bilo kakvo čišćenje grada, pa i ono doslovno, krene gomila koja nije prijavila nikakav skup, kad je inače i najbezazlenije okupljanje potrebno prijaviti i regrutirati gotovo isto toliko redara koliko će biti prosvjednika? To što su grad i okupljališta drugačijih sublkultura u subotu navečer zjapili prazni, dokaz je da su građani prijetnje, ma od koga dolazile, shvatili ozbiljno i da je zavladao strah.

Nova kvaliteta

Uvjeravanja prvog gradskog policajca da neće tolerirati nikakvo nasilje nisu bila dovoljna i nisu djelovala uvjerljivo. Iz vrlo jednostavnog razloga, došla su prekasno, jer nasilje koje eskalira već najmanje godinu dana, nije na vrijeme zaustavljeno. Uostalom, Tomuradovo uvjeravanje nije potkrijepio niti gradonačelnik - dapače, opet je malo podilazio BBB-ima - niti bilo tko iz vlasti, kao što za sada još nitko od predstavnika vlasti nije to nasilje energično osudio niti proglasio neprihvatljivim.



Dakako da cijela priča seže i dalje u prošlost. Hrvatski su navijači već neko vrijeme među ozloglašenijima u Evropi. No ovo što se trenutno događa ipak je prelazak u novu kvalitetu, ili povratak na same izvore nasilja. Potpuno je nejasno zašto je rodoljubivim hrvatskim navijačima bio dopušten pohod na Vukovar i iskazivanje revolta prema jednoj drugoj nasilničkoj skupini koja je tamo divljala u ime istog idolopoklonstva, samo s drugačijim etničkim predznakom? Srpska je razbijačka skupina uredno identificirana i vrlo je izgledno da će počinitelji biti kažnjeni. Uslijedile su političke osude, na lice mjesta skoknuo je potpredsjednik Vlade (iz srpske kvote) i čin proglasio vandalskim. Što je u redu. Nije dakle bilo potrebe ni za kakvim dodatnim masovnim demonstracijama i skupovima visokog rizika, a ponajmanje za toleriranjem osvetoljubivih izljeva mržnje i zastrašivanja. Tutnjanje ujedinjenih navijačkih hordi kroz Vukovar, unatoč protivljenju vukovarske gradonačelnice i domoljubnoj kamuflaži, ipak je bio baš to: prijetnje i zastrašivanja pred kojim su ustuknuli prestravljeni građani, baš kao i Zagrepčani u subotu. Usput su pozatvarali dućane i kioske, tako da su jadni dečki, prema HRT-ovom Dnevniku, ostali bez nužne okrijepe.




Na kraju, navala na Vukovar nije doživjela niti jedne jedine riječi osude, dapače, pohvaljeni su što je sve prošlo bez većih incidenata. Kao da arlaukanje ubi, ubi Srbina nije maksimalni incident, a upitno je i što bi se dogodilo da sve nisu nadzirale jake policijske snage.

Dakako, da nisu svi Bad blue boysi nasilnici i razbijači, kao što to nisu ni svi Tordicaši, Armadaši i kako se već zovu. Kao što ni nasilje nogometnih i drugih skupina u kategoriji mladih nisu neka hrvatska specifičnost, pa čak niti specifičnost poratne i tranzicijske regije. BBC-jev informativni servis nedavno je objavio da u nekim dijelovima Manchestera očekivana životna dob za muškarce iznosi 30 godina, jer su se međusobni obračuni raznih skupina toliko brutalizirali i razmahali da ih je nemoguće zaustaviti, ili barem ograničiti. No, Manchester i čitavo Ujedinjeno Kraljevstvo već su neko vrijeme mobilizirali sve moguće resurse, od škola i socioloških i psiholoških istraživanja, analiza i savjetovanja do represivnog aparata. Određena količina nasilja, uvijek će postojati, uvjetovana je čitavim nizom kompleksnih faktora od kojih su neki globalni, neki loklani i tu moraliziranje nad stanjem svijeta i /ili nacije ne pomaže mnogo. Kad kolektivno nasilje negdje počne eskalirati, najvažnije je kako će reagirati i što će poduzeti lokalna sredina da bi ga suzbila, ili barem ograničila.

Sveopća šutnja

Hrvatska lokalna sredina, za sada, ne radi ama baš ništa, ili barem ništa djelotvorno. Kad je riječ o osudi i izricanju jasne poruke, o osmišljavanju politike protiv nasilja i politika za mlade, vrhovi vlasti najpozvaniji su i najodgovorniji. Kad je zagrebačka situacija eskalirala do ubojstva i atmosfere straha, trebalo se sastati, u najmanju ruku, gradsko poglavarstvo, a potom i državno, a sve što smo čuli bila je sasvim neobavezna i ne baš poticajna izjava nadležne ministrice, Jadranka Kosor, koju je usput, dok je izlazila iz Katedrale, nakon mise, nešto priupitala Nova TV. U ovakvoj situaciji, i pogotovo s obzirom na to da se sve događa uoči vjerskog praznika, Crkva, odnosno njeni predstavnici, također su se trebali osjetiti pozvanima da osude nasilje među mladima, ali nisu. Od vlasnika, menadžera, trenera i direktora nogometnih klubova, iako su možda izravno najodgovorniji za navijače, bilo kakva osuda zazvučala bi licemjerno. Likovi poput Mamića i Blaževića i sami demonstriraju i potiču nasilje. No, jedna suvisla rečenica Slavena Bilića, čijoj se veličini dive i sami navijači, mogla bi nešto i značiti. A možda i ne bi. Možda bi se i njemu desilo, kao svojedobno Ćiri, da se iz heroja preko noći pretvori u pedera. Kao što ni Tuđmanu, nakon što je uz pomoć čitavog establišmenta dugo tolerirao pa i poticao svekoliko nasilje hranjeno patriotskim mitovima, antagonizmom prema drugima i drugačijima, vanjskom i unutrašnjem neprijatelju, u jednom trenutku više nikakvo obraćanje dragim zločestim plavim dječacima nije pomoglo da se njihove frustracije ne usmjere i protiv njega.



Hoće li se, kad i kako će se jedno trajno prisutno nasilje koje se je kanaliziralo i kontroliralo na nogometnim stadionima preliti izvan zabrana, ovisi o tome čime je do kritičnog momenta bilo hranjeno i poticano. Sustav koji je do krajnjih granica izdržljivosti polarizirao društvene skupine na siromašne i bogate, mainstream i subkulturu, zvijezde s crvenih tepiha i kopače po kantama za smeće, ne može osuditi niti poduzeti razumne mjere protiv nasilja koje je proizvodio, jer bi time osudio i onemogućio i samoga sebe.

Pošalji prijatelju Printaj

Komentari

Juran 03.04.2008 | 07:46

Što hrvatsko društvo sije to i obilato žanje. Svima su puna usta svakojakih prava, a obveze ne spominje nitko.Pogotovo ne obvezu da je djecu od najranije dobi potrebno privikavati na društvenu disciplinu u svim njezinim oblicima te na primjeren način sankcionirati njihovo društveno neprihvatljivo ponašanje. Umjesto toga hrvatsko se društvo pomodarski bavi tzv. dječjim pravima. Dječjim pak obvezama ne bave se čak ni roditelji. Pa se onda čudimo tomu što nam se događa.

RE: ivo 2 29.03.2008 | 14:03

...prije Giullianija, koji ga je odgurao u Bronx, gdje njegove metode ne funkcioniraju, jer je i motivacija nasilja drugačija nego na Manhattanu.

Kod nas je rodno mjesto nasilja nacionalizam i šovinizam razvijan tokom rata, koji je paradigma sa svako nasilje prema drugima i drugačijima. i mistifikacija hrvatskog ratnog herojstva kojemu je, u ime nacije, sve bilo dozvoljeno. pogledaj ovo s Koradeom. Da pravna država funkcionira barem malo, tip bi odavno bio u zatvoru i tragedija vjerojatno izbjegnuta.

RE: ivo 29.03.2008 | 13:52

Slabo se sjećaš. Naravno da je bilo divljanja i prije Tuđmana, kao što je bilo nasilja i uvijek će ga biti. Pitanje je kakvo je to nasilje i što ga motivira, odnosno na što se ono samo poziva i s čime se identificira. "Prije Tuđmana", ma što to značilo, nogometno nasilje nije nikada bilo ovako masivno, iako je bilo incidenata. Ribnjak je svako toliko "opasno mjesto". Odgovor je jednostavan, sigurnost od ovakvog nasilja u socijalizmu bila je plaćena manjim slobodama. To je klasična liberalana dilema: koliko slobode za koliko sigurnosti. U demokraciji se stvari rješavaju drugačije, represija nije isključena, ali mora biti limitirana, ciljana i obrazložena. I stvari jako ovise o političkom sistemu. U Engleskoj ima puno više nogometnog nasilja nego npr. u Švedskoj, ili čak i u Italiji, gdje pak ima mafijaškog nasilja. No, i Engleska je s tačerizmom prošla kroz nedku vrstu tranzicije čiju cijenu još uvijek plaća. Nasilja uličnih bandi bilo je i u New Yorku,...

ivo 28.03.2008 | 05:19

Tog divljanja je bilo jos davno prije Tudjmana koliko se sjecam. A kako je prisutno i drugdje u tzv. razvijenim zemljama zapada, mislim da nije nesto sto se moze promjeniti usavrsavanjem politickog sistema, vladavine zakona, pa cak niti poboljsanjem ekonomske situacije. Balkanski rezimi povremeno koriste ovaj fenomen - kao Tudjman da bi formirao ZNG ili Kostunica da bi pokazao Zapadu sto misli o priznanju Kosova. No ne vjerujem da su BBB poslali taj email. To nema smisla. Strah od batina, medjutim, ima smisla.

tijesto 27.03.2008 | 22:39

znao sam da su mi sunarodnjaci divljaci, ali da su baš i ljudožderi....

testo 27.03.2008 | 19:44

s malo luka i tarane, mnogo dobro. srbin, bre, picamajstor.

Hrvotočina 27.03.2008 | 18:23

Imaš pravo!¨Mnogo nas je koji ne volimo TAKVU Hrvatsku i TAKVE Hrvate! Draži su nam od nasilnih i primitivnih Hrvata nenasilni Srbi (i sve druge varijante nacija).

mirko 27.03.2008 | 16:24

draga cvečko, poštovani ges, ja se javljam kao borac da podržim vašu akciju. u naše doba, moje i slavkovo, nije bilo tolko testrona jer nije bilo ni mekdolanca. i zato, dole mekdolanc!

cvečka 26.03.2008 | 16:57

GES , ovo je odlična akcija. konačno netko pokazuje interes za muškarce u ovom društvu, inače stalno sve nešto ide za žene: besplatna mamografija, papa testovi, HPTN virusi (ili je to za ptičje ludilo?). Milsim da bi se tu gradsko poglavarstvo trebalo isprsiti. Uz referendum o novom Dinamovom stadionu, trebalo bi svakom tko uopće pristupi fererendum dati besplatan bon za GES testiranje. Prvi bi se trebao testirati Bandić i svi koji imaju bilo kakve veze s Dinamom, Mamić, Marković, trener. onda svakako i igrači. Preveliku dozu testosterona trebalo bi sankcionirati s tri utakmice neigranja, po čemu je to drugačije od ostalih stimulativnih sredstava?

GES (gradska endokrinološka služba) 26.03.2008 | 11:53

Svi kojima se utvrdi razina testestorona iznad graničnih vrijednosti imat će pravo na besplatnu liječničku pomoć, naravno. "Muško zdravlje prije svega, živjela Hrvatska."

gradska endokrinološka služba 26.03.2008 | 11:49

Nema frke, već duže vrijeme pratimo hormonalne promjene kod dijela mlade muške populacije i uskoro se spremamo javnosti podastrijeti znanstveno utemeljene dokaze o kontinuiranom porastu testestorona, a koji je osnovni pokretač nasilnog ponašanja. Tako da ćemo gradu predložiti da uvede obavezne kontrole razine testestorona prije značajnih nogometnih i sl. događanja te za sve osobe muškog spola između 14 i 64 godine života. Bit će to u sklopu akcije "Muško zdravlje prije svega".

BBB 26.03.2008 | 10:59

su najbolji. vi ne volite Hrvatsku!

Komentiraj

Ime

Komentar

Antispam (upišite riječ velikim slovima)