Datum: 09.05.2008
Autor:
U kazališnoj dvorani VIDRA, dana 10.05.2008. godine, a točno u 11,00 sati gostuje najmanji cirkus na svijetu, kojeg predvodi 'CIRKUSKI SLONIĆ CHARLIE'
KAZALIŠTE SLIJEPIH I SLANOVIDNIH „NOVI ŽIVOT“
CIRKUSKI SLONIĆ CHARLIE
(prema motivima Helen Aberson)
premijera: 03.04.2008.
režija: Anica Tomić
tekst i dramaturgija: Jelena Kovačić
scenski pokret: Iva Dragan Peter
glazba: Nenad Kovačić i Marko Gajer
kostimografija i scenografija: Iva- Matija Bitanga i Leo Vukelić
oblikovatelj svjetla: Nenad Lalović
igraju:
Dajana Biondić - Slonić Charlie
Anita Matković - Miš Bartolomeo
Vojin Perić - Majmun Šefolik
Iva Dragan Peter / Christian Rene Peter - Zecopas Brzi i Vrana 1
Suzana Bliznac - Gica Mariška i Vrana 2
Judita Franković - Madame le Žiraf
tehnička podrška: Branko Ostojić, Ana Biondić, Ivana Veran i Ana-Maria Perić
miks zvuka: Sven Pavlović, Nenad Kovačić i Marko Gajer
(Ivan Škvorc, saksofon ;Marko Medaković,truba; Marko Gajer, klavijature i orgulje; Nenad Kovačić, bubnjevi )
izrada kostima: Vesna Marinković
izrada scenografije i rekvizite: Iva -Matija Bitanga i Leo Vukelić
CIRKUSKI SLONIĆ CHARLIE
(prema motivima Helen Aberson)
Koristeći motive poznate priče o letećem sloniću Dumbu, predstava CIRKUSKI SLONIĆ CHARLIE progovara o težini, ali i istovremenoj ljepoti različitosti. I naš je Charlie drugačiji od drugih slonova. Veličina njegovih ušiju na prvi je pogled svima neobjašnjiva. Charlijev život u cirkusu započinje ruganjem i ismijavanjem, ali upornošću i vjerom u bolji život maleni slonić uspijeva dokazati da je i najneobičnije prepreke moguće svladati. I u tome nije sam. U njegovoj potrazi za vlastitim mjestom u cirkuskoj areni pomažu mu mišić Bartolomeo i orkestralni odmetnik Ksilobubobas. Oni su jedini spremni otkriti tajnu njegovih velikih ušiju,vjerujući da se u njima krije velika posebnost slonovskih razmjera. Priča o sloniću Charliju i njegovim cirkuskim dogodovštinama tako postaje priča svih onih koji se na bilo koji način razlikuju od drugih, te hrabro braneći svoju različitost poduzimaju i ono što se čini nemoguće. Jer koliko god to zvučalo nevjerojatno postoji jedan slonić koji zaista može letjeti.
Draga naša velika «mala publiko»
Ima dječaka i djevojčica koji nisu kao Ti, ne čuju dobro, ne vide, šepaju ili mucaju dok razgovaramo s njima. Ima i takvih koji su u svemu najbolji, brži su od nas, dobro igraju nogomet, košarku, bolje plivaju, isprve zapamte što im teta ili učiteljica pričaju, jednostavno su, ovako ili onako drugačiji.
Na one koji su bolji od većine gledaš s divljenjem, nastojiš biti u njihovom društvu, pokušavaš im se svidjeti, voliš ih. No, na djevojčice i dječake koji slabije vide, slabije čuju, šepaju, na one u kolicima ili sa bijelim štapom, gledaš nekako sa strahom, promatraš ih iz daleka, čak se možda pridružiš grupi zloćaste djece koja im se ruga i ismijava ih.
Je li to lijepo?
Svi oni imaju velika srca, kao i ti, razigranu maštu u kojoj žive vile, patuljci, čarobnjaci i po neka vještica, svi imaju male znatiželjne glavice gladne znanja – baš kao i ti!
Našeg slonića Charlia su svi ismijavali zbog dugih ušiju, svi su mu se rugali zbog njegove nespretnosti, no zahvaljujući prijateljstvu jednog malog miša, zahvaljujući svojoj upornosti i svojoj odvažnosti, uspio je poletjeti, uspio je postati velika zvijezda.
Zato, kad prođe uživancija u ovoj predstavi, kad se vratiš doma k svojim roditeljima i prijateljima, pričaj im o sloniću Charliu i pouči ih kako sve ljude treba voljeti i cijeniti, kako jedni drugima moramo pomagati, jer svatko je stvoren za nešto, a svi zajedno znamo i možemo sve!
I JOŠ NEŠTO...
Zapamti da ti je ovu priču odigralo najstarije kazalište slijepih u svijetu, da su njegovi glumci slijepi i slabovidni ljudi koji su pobijedili velike teškoće u životu, a svojim predstavama donose ljubav i ljepotu u svako srce koje ih dođe vidjeti
Vojin Perić