Halter, elektroničke novine H-rvacke ALTER-native

Mate Kapović, jedan od osnivača inicijative antiNATO ffzg koja je sudjelovala u prikupljanju potpisa za referendum o NATO–u među najangažiranijim je osobama na civilnoj sceni u proteklih nekoliko tjedana. U akciji prikupljanja potpisa sudjelovao u svim funkcijama i na svim razinama - od volontera na štandu, organizatora, glasnogovornika... Ovog dvadesetšestogodišnjeg mladića, doktora znanosti i višeg asistenta na Filozofskom fakultetu, gosta predavača na Fakultetu političkih znanosti te apsolventa švedskog i studenta treće godine japanskog i kineskog jezika, upitali smo kako je zadovoljan proteklom akcijom, namjerava li se i u budućnosti baviti građanskim aktivizmom te koji su mu planovi općenito.



Nakon dva tjedna prikupljanja potpisa i brojke od 125 000 potpisa možeš li nam reći kakva je tvoja reakcija i jesi li zadovoljan odazivom ljudi s obzirom da je uvjet od 450 000 potpisa u dva tjedna već od samog početka bio nemoguća misija? Hoće li Odbor za referendum poduzeti kakve daljnje korake kao što je zagovaranje izmjene Zakona o referendumu?

Iako nismo dobili referendum, naše se mišljenje čulo jer smo uspjeli doći u medije. To je uspjeh jer smo pokazali da ljudi žele sami odlučiti o pitanju ulaska u NATO.
Odbor je bio ad hoc organizacija stvorena radi prikupljanja potpisa za referendum i pod tim će imenom nastaviti svoje djelovanje. Aktivističke mreže koje su nastale u ovu svrhu nastavit će surađivati na drugim projektima. Još je prerano govoriti o konkretnim projektima i organizacijama koje će sudjelovati, ali sigurno je da će to biti one koje su se pokazale najaktivnijima u ovom Odboru.
Neki će se od aktivista vjerojatno baviti izmjenom Zakona o referendumu i izbornim listama koje nisu jasno definirane. Što se tiče Zakona o referendumu tu je jasno da je zakon formuliran na način da je nemoguće sakupiti 450 000 potpisa u dva tjedna.
Neki ljudi iz antiNATO ffzg-a bavit će se možda i pitanjem uvođenja fakultetskih školarina koje će za dodatne dvije godine iznositi 2 000 kuna po semestru i bit će obavezne za sve studente. S obzirom na današnje stanje u Hrvatskoj, da se malo našalimo, incijativu bi se komotno moglo preimenovati u anti ffzg pa da budemo protiv svega negativnog što se u Hrvatskoj događa.

Kako se akcija razvijala u pojedinim gradovima Imaš li tu neki primjer za izdvojiti?

Situacija je u načelu ovisila o pojedincima i njihovoj zagrijanosti, ali ne bih htio nikoga posebno izdvajati. S obzirom na prilike u kojima se radilo, mislim da sve volontere treba pohvaliti. Žao mi je samo što se u nekim dijelovima Hrvatske, primjerice u Lici, nije našlo volontera za štandove.
U cjelini smo zadovoljni jer se nekako od početka znalo da je to nemoguće prikupiti. Da smo imali dvostruko više dana i volontera, potpise bismo sasvim sigurno prikupili. Da nam je zakon kao onaj u Švicarskoj ili Sloveniji, gdje u dužem roku treba skupiti puno manje potpisa, problema ne bi bilo.
Ovih 125 000 potpisa je vrlo snažna poruka. Ti potpisi imaju puno veće značenje nego onih 600 ili 1000 ispitanika iz raznih anketa. Sanader je došao na vlast na temelju 34,9 posto glasova od 63 posto glasača koji su izašli na izbore, a unatoč tome nastupa kao da je u najmanju ruku dobio 90 posto glasova ukupnog hrvatskog biračkog tijela. Zanemarivanje ovih 125 000 potpisa za referendum bi ga samo dodatno diskreditiralo kao političara.

Misliš li da će ova peticija imati efekta na buduće odluke vladajućih struktura u smislu da će pojedinci koji obnašaju vlast više voditi računa o volji biračkog tijela koje zastupaju?

Nadam se da hoće. To bi trebala biti poruka onima na vlasti. Njihova sadašnja greška, odnosno to što ne slušaju glas naroda, pratit će ih u budućnosti i nadam se da će pridonijeti izmjeni Zakona o referendumu te da će se Hrvatska u budućnosti ipak profilirati u referendumsku demokraciju.


_{Video: Antinato ffzg}

Kako si zadovoljan načinom na koji su mediji popratili akciju? U Jutarnjem listu su te nazvali Ante Kapović, u emisiji Otvoreno su te neizravno predstavili kao studenta Filozofskog fakulteta... Smeta li ti to i ljuti li te ili si ravnodušan prema takvom odnosu gdje se zapravo vidi taj podcjenjivački stav prema ljudima koji se ne slažu sa službenom politikom?

Nisam ljut jer sam tako nešto i očekivao. To je jedna od strategija koja se koristi da bi nas se diskvalificiralo. U početku nas se ignoriralo, tako da ono što smo radili nije imalo nikakvog učinka.
Kad nas više nisu mogli ignorirati, onda su nas počeli zvati u medije, ali su tad koristili druge taktike. Recimo, zaborave napomenuti da si asistent na faksu ili doktor znanosti i predstave te kao studenta čime ti odmah ruše vjerodostojnost. Jasno da je to što je netko student nema nikakve veze s njegovom vjerodostojnošću, ali je činjenica da ljudi drugačije percipiraju riječi nekoga tko ima titulu od riječi običnog studenta. Novinari su to dosta često iskorištavali, što dovoljno govori o profesionalnosti nekih od njih.
Osim toga, na televiziji te stalno prekidaju i ne dopuštaju ti da do kraja kažeš svoje argumente pa sve ostaje na nekoliko rečenica bez prave podloge, koje teško mogu ikoga u bilo što uvjeriti. Tako se zapravo stvara privid demokracije jer se dopušta suprotnoj strani da se u medijima pojavi, ali joj se pritom ne daje vremena da doista nešto kaže i na sve je se načine pokušava diskreditirati.
Naši su mediji dosta vješti u korištenju tih taktika, ali mi smo nastojali iskoristiti prostor koji su nam dali na najbolji način.

Kad smo već kod medija, tata ti je Jozo Kapović, novinar na HRT-u. Kako on gleda na tvoj aktivizam i nastupe u javnosti?

Pa šta ja znam...Otac mi tu i tamo pokušava dati neke savjete, koje ja katkad poslušam, a katkad i ne. Ma zapravo me pušta da radim što god hoću i ne miješa se pretjerano u to iako se ne slaže uvijek s mojim stavovima.

AntiNATO ffzg je inicijativa studenata, i oni su velikim dijelom sudjelovali u volontiranju. Buduće akcije koje si spomenuo tiču se i pitanja studentskih školarina pa se može pretpostaviti da je to pokrenuto također od njihove strane. To je u suprotnosti sa stavom da su se studenti pasivizirali i da ih nije moguće mobilizirati za ikakve akcije. Što misliš o tome?

Što se tiče studenata, oni su činili velik dio organizacije prikupljanja potpisa za referendum u Zagrebu i mislim da se ovom akcijom dijelom promijenila slika o tome kako su studenti pasivni. Na samom Filozofskom fakultetu skupljeno je nekih 3 do 4 tisuće potpisa i to u samo nekoliko dana, a studenti sa Filozofskoga pokrivali su i mnoge druge fakultete i volonterske punktove u Zagrebu.
AntiNATO ffzg je bio jedna od najaktivnijih inicijativa u radu Odbora za referendum, pri čem zapravo ne mislim na sebe nego na neke druge članove naše inicijative, kao što su Nikola Škorić i Andrea Milat, koji su bili bitni kotači u radu samog Odbora. Treba reći da su u samom vrhu organizacije Odbora sudjelovali i ljudi s Filozofskoga fakulteta koji nisu bili članovi inicijative antiNATO ffzg, primjerice studentica ffzg-a Sara Lalić i, vjerojatno budući student ffzg-a, Romano Romani.
Nadam se da će se ta novoprobuđena aktivnost studenata iskazati i na pitanju uvođenja obaveznih školarina za bolonjce. Naime, na Filozofskom fakultetu, svi koji su završili tri godine školovanja i budu željeli nastaviti svoj studij, plaćat će 2 000 kuna po semestru. To je jako loše jer se na mala vrata pokušava uvesti plaćanje cjelokupnog studija. U takvoj situaciji visoko obrazovanje više neće biti svima dostupno, a to je loš smjer za Hrvatsku, gdje je već sad samo 7 posto visokoobrazovanoga stanovništva. Pitam se kakvo je to društvo znanja u kojem se teži uvođenju obavezna plaćanja studija, a semestri postdiplomskih studija stoje po 10 000 kn i više?
Odluka o plaćanju diplomskoga bolonjskoga studija donesena je nedavno i još se nije stvorila nikakva buka oko toga. Ako tu izostane reakcija, onda je to stvarno znak da su studenti prepasivni, a da je situacija s NATO-om i referendumom izgleda bila iznimka koja potvrđuje pravilo. Postoje ipak neke naznake da će nekakvi prosvjedi uslijediti.
Ja osobno, dakako, nisam u položaju inicirati nikakvu takvu akciju, niti ću to učiniti, ali ću je svakako podržati jer smatram da je to bitno pitanje. Nije riječ samo o tih 2000 kuna nego je to i vrlo važno načelno pitanje – hoćemo li dopustiti da se i dalje svi troškovi prelamaju preko leđa građana i hoćemo li dopustiti da se baš sve što je dobro u Hrvatskoj, a besplatno visoko obrazovanje svakako je dobra stvar, zatre?

Je li ovo tvoj prvi angažman na civilnoj sceni? Kako opisuješ stanje, djelovanje udruga, odnose koji vladaju, a koje si mogao upoznati iznutra u protekla dva tjedna?

Službeno, ovo je moj prvi angažman ovako velikih razmjera na civilnoj sceni.
Tu stvari funkcioniraju na način da sve ovisi o pojedincima. Rad neke udruge često ovisi o nekoj osobi koja ima volje, želje i znanja da provede neku stvar, pa za sobom povuče druge ili pak sve obavi sama.
To se moglo najbolje vidjeti kod volontiranja na štandovima. Bilo je situacija kada bi jedna osoba držala praktički čitav štand sama. Tu moram pohvaliti npr. Darka Krnića iz Akcije mladih koji je dva dana zaredom volontirao po dvanaest sati na Trgu bana Jelačića, a takvih je primjera bilo još. Meni je na osobnoj razini svakako najveći dobitak ove akcije to što sam upoznao mnoštvo krasnih i sposobnih mladih ljudi.

Sa svojih dvadeset i šest godina postigao si već poprilično: doktorirao, apsolvent švedskog jezika i student 3. godine kineskog i japanskog. Kako sve to stižeš?

Malo spavam.

Odakle interes za jezike pogotovo što su to jezici koji nisu baš uobičajeni da se uče u Hrvatskoj?

Pa ne bih rekao da su kineski, japanski i švedski nešto pretjerano egzotično. Pogotovo s obzirom na činjenice da sam učio i jezike poput svahilija, baskijskoga, indonezijskoga i slično. Interes za jezike je zapravo interes za lingvistiku, a interes za lingvistiku se kod mene prilično rano javio, znao sam već krajem osnovne škole da ću to studirati, a prvi su se tragovi te bolesti mogli naslutiti već daleko prije toga – u 3. osnovne mi je jedna od najdražih knjiga recimo bila Hammova Staroslavenska gramatika.

Čime se baviš na znanstvenom polju kao lingvist?

Bavim se poredbenom i povijesnom lingvistikom. Zanima me povijest jezika općenito, odnosno način na koji se jezici razvijaju, a posebno se bavim poviješću hrvatskoga, slavenskih i indoeuropskoh jezika.
Također se bavim dijalektologijom – s kolegama iz Rusije primjerice svake godine idem u Slavoniju na terenska istraživanja.
Osim toga, bavim se i sociolingvistikom, a to je grana jezikoslovlja koja se bavi odnosom jezika i drušva. U okviru toga sam držao neka popularnija javna predavanja koja su naišla na dobar odjek u javnosti. Primjerice, na posljednjem sam predavanju govorio o pojmu jezične pravilnosti. Uobičajeno je mišljenje da se može govoriti pravilno i nepravilno, ali sa stajališta lingvistike ne postoji nepravilan govor. Ono što se laički smatra pravilnim pripada standardnom jeziku, a ono se što ispada iz tih okvira laički smatra nepravilnim. Lingvistika tu ne pravi razlike i za nju je sve to pravilno te je jednostavno riječ o različitim jezičnim razinama.


_{Video: Antinato ffzg}

Što to onda konkretno znači? Da možemo svugdje govoriti i pisati onako kako želimo?

Nije tako jednostavno. U službenim situacijama, primjerice u televizijskim emisijama kao što je Dnevnik ili u zakonima treba govoriti tj. pisati standardom, ali u manje službenim situacijama to nije potrebno. Većina ljudi zapravo vrlo rijetko ima ozbiljnu potrebu govoriti standardno.

Kakavim se jezikom onda služiš kad predaješ studentima? Standardnim ili govornim?

Kad predajem trudim se govoriti standardnim jezikom, ali, naravno, uleti mi tu i tamo nešto što ne pripada standardu.

Ispravljaš li studente ako ne govore standardom na ispitu ili predavanjima?

Nikad. To mi nimalo ne smeta. Dapače, potičem ih da govore dijalektom jer se tako razvija jezična tolerancija i zdrav odnos prema dijalektima i jeziku općenito.

Kakvi su ti planovi za budućnost? Misliš li krenuti u smjeru građanskog aktivizma ili možda politike?

Pa ne znam. Nastavit ću raditi u znanosti. Također bih htio nastaviti biti aktivan u civilnom sektoru te se u tom smislu baviti politikom iako ja to više volim zvati antipolitikom. Ne bih htio biti političar jer politika znači pristajanje na kompromise, a to u praksi najčešće znači odustajanje od svojih ideala i stavova. Ne kaže se slučajno da je politika kurva - nema tu, sinko, sreće za poštena čovjeka.

Jesi li bio u subotu na velikom sindikalnom prosvjedu u Zagrebu?

Jesam i podupirem taj i sve buduće prosvjede jer mislim da se u Hrvatskoj doista ima zašto prosvjedovati. Teško će Hrvatska naprijed dok Vlada ne vodi računa o potrebama običnih ljudi, a strana se ulaganja i dalje jako često svode na rasprodaju najvrjednijih poduzeća i resursa koje imamo. Tome već jednom treba stati na kraj i odlučno se suprotstaviti vrlo opasnim stvarima o kojima se u javnosti šuška kao što su moguća privatizacija zdravstva ili HEP-a i sl.



Što bi još promijenio u hrvatskom društvu?

Mislim da Hrvatska općenito ide u krivom smjeru jer vlast nema nikakve vizije hrvatske budućnosti tj. kako bi se Hrvatska u budućnosti trebala razvijati.
To se dobro vidi na primjeru NATO-a i EU gdje te organizacije postaju manje realne političke organizacije, a više vrhunaravni ciljevi hrvatske politike i svojevrsna religija u koju se ne smije posumnjati niti je propitkivati. Umjesto da se razmišlja o načinu na koji poboljšati situaciju u Hrvatskoj, današnji političari gledaju samo kako što brže ući u te saveze. To je po njima dovoljno, jer misle da će se na taj način stvari same od sebe riješiti te da u NATO-u i EU teku med i mlijeko.
Kod NATO-a je poprilično očito da se za Hrvatsku stvari neće promijeniti na bolje, a ni s EU nije puno drugačije. Od nje bi moglo biti koristi, ali ne na način na koji Hrvatska danas to radi. Zatvaranje poglavljâ bez pravoga pregovaranja, i ministar vanjskih poslova koji ne zna o čemu se s EU pregovara, samo su neki od pokazatelja te neozbiljne politike. Ne možemo očekivati da će EU raditi u našu korist, nego moramo s njima žestoko pregovarati da bi za se izvukli neku korist. No to se, nažalost, ne može postići na način da se samo gleda kako što prije završiti pregovore, a pritom ne voditi računa o našim interesima i potpisivati naslijepo sve što od nas EU traži.
Valja reći da ni situacija u samoj EU danas ne ide baš u najboljem smjeru. Primjerice, članice EU upravo ratificiraju bez referendumâ Lisabonski sporazum, koji je zapravo isti onaj Europski ustav koji su građani Europe prije dvije godine odbacili propadanjem referendumâ u Francuskoj i Nizozemskoj. S obzirom na promjene koje Lisabonski sporazum donosi, stvarajući vladajuću kastu koju građani Europe neće moći izravno birati ni smjenjivati, veliko je pitanje treba li Hrvatska baš naglavačke trčati u takvu EU.

Pošalji prijatelju Printaj

Komentari

čitateljica 28.04.2008 | 11:47

krasno je vidjeti da netko talentiran i pun energije taj svoj potencijal korisno usmjerava. za dobro cijele zajednice, a ne samo svoj apstraktni užitak.
premalo je angažiranih intelektualaca koji imaju volje, znanja i snage biti korektiv političarima.
a trebamo ih. jako.

Vesna 19.04.2008 | 22:30

Bravo, Mate. Hvala i tebi i Aleksandru i svim onim volonterima. Ma, malo smo im pokazali, nije to zanemariva brojka u tako kratkom vremenu. Jesi li pročitao što govori onaj genijalac Slavko Kulić. "...: Hrvatski narod ima pravo na OČOVJEČAVANJE, a ne RASČOVJEČAVANJE u pravcu kojeg nas vode naši političari...". E, Mate moj, imamo mi takvih kao što si ti , ali ne daju vam govoriti, kojekakvi polupismenjaci od novinara usude se podcijenjivati vas, a nisu dostojni ni vašeg nožnog prsta. Hoće li i dalje vrijediti ona izreka "znanje je moć". Više vrijedi poslušati tebe, gosp. Kulića i slične, dvije-tri minute, nego skoro puna dva desetljeća slušati mlaćenje prazne slame ovih što su ubacili u petu brzinu... Dabogda se prevrnuli čim prije vozeći tako dobro da mi ovakvi spasimo još što se spasiti da, jer kako kaže genijalac Kulić: "Njihov kapacitet upravljanja društvom je ispod razumijevanja fizičke stvarnosti, kamoli planetarne ili kozmičke".

s.o.s. 18.04.2008 | 16:16

kolega, nemoj se predati, razvodniti, kao lingvist mozes biti inačica čomskog ;-)

URNU U HAAG 15.04.2008 | 17:20

mladicu u prilog ide i cinjenica da me naucio svirati didgeridoo!

Virus 15.04.2008 | 15:46

vau! rođen je novi lider:-)

samo malo pripazi, Kapoviću, da se prebrzo ne pretvoriš u nekog Čička ili Puhovskog.

i daj, plizz, očeši se jednom negdje o onu lektoricu Opačić i slične koji me dnevno kinje sa standardima. nešto čovjek i nauči, ali gnjave, brate, gnjave.

Komentiraj

Ime

Komentar

Antispam (upišite riječ velikim slovima)