H-Alter
32.aaa.jpgObjavljen je natječaj za 32. Adria Art Annale u Splitu. Tema je "Tihi Grad". Rok za prijavu radova na Annale je 7. studenog.

Tekst natječaja:

Onaj trenutak muka kada završi dugo predavanje. Ima li pitanja? Već tu je podvala - dozvoljena su samo pitanja. Ili moment kada shvatimo da nema više nijednog poznatog autoriteta, a represivni aparat nastavlja bezglavo djelovati. Ili rupa u razgovoru koju ne možemo izdržati. Provalija u životu koji je do tada tekao glatko.

Pred tišinom se današnja civilizacija ponaša katastrofalno. Vatromet, bjesomučne proslave, život zaglibio u obrascima, režirana javna okupljanja - pljesak, zarobljena umjetnost, konstantan pogled preko ramena - hoće li se ipak pojaviti voljeni diktator, hoće li nam znanost dati jasne instrukcije, hoće li netko konačno objasniti kako trebamo živjeti. Međutim ni čistačice ni dadilje nema na vidiku. Napokon moramo progovoriti. Ali nemamo što reći. To je tišina. Najljepša od svih, a tako je se bojimo.

Najnoviji autoritet znanost ubrzo će se pokazati kao najveći tiranin prema umjetnosti suživota (ukoliko se ne sprijatelji s umjetnošću). Ona je najsloženiji buldožer kojim čovječanstvo pokušava zatrpati provaliju neznanja. Ali da bi muzika imala smisla, između tonova znanja moraju postojati zone tišine. I kako znanost popunjava rupe, nesvjesno ubijajući glazbu, tako ljudi kreiraju nove. Da je umjetnost glavni organ spoznaje nikada ne bi došlo do mržnje i izrugivanja ravnozemljaša, jer radi se o metafori otpora kontroli nad imaginacijom. Ne bi postojao ni prezir "naprednih" prema antivaxerima, koji ne odustaju od ideje da, osim masovnih, postoje i drugi izvori zdravlja. Uostalom Tesla je davno rekao kako ga je iz najgore bolesti izvukla knjiga Marka Twaina. Ali civilizacija ne vjeruje umjetnosti jer umjetnost traži sudjelovanje i imaginaciju.

Kapitalizam ipak opstaje jer mu je temelj iracionalan. Nudi ljudima bezbrojne droge i potrese. Stanja duboke depresije, beznadnost i injekcije ekstaze. Nudi beskrajne (ali prekratke) susrete s tišinom i zagonetkom života. Svijet ispunjen svjetlosnim signalima, zvukovima i prizorima koje je moguće trenutno konzumirati - neodoljivo podsjeća na demokraciju i umjetnost. Nakon što smo iskusili kapitalizam, više nijedan racionalan pokušaj uređenja društva, planska ekonomija, stroga klimatska argumentacija i sl. pred njim nemaju šanse. Jer ono što čovjek želi, kao uostalom i svaka životinja, je emotivna složenost, promjena, kretanje, udar, odmor od znanja, blizinu smrti.

Assange nije pomakao svijet ni za jedan milimetar. Umjesto da proizvede tišinu, zatrpao nas je činjenicama koje intuitivno znamo. Mit o Perzeju kaže da Meduzu (zločin) ne treba previše promatrati jer se pretvoriš u kamen. Danas nam treba obratan mit - prizor bića koje oživljava i najskamenjenije ljude. To biće je tajanstveno. Ne pripada nijednoj stranci. Nije radnik. Nije potrošač. Ništa ne podrazumijeva. Razmišlja paradoksalno. U sebi nosi sliku Tihog Grada.

Svi smo to biće jedino pred umjetnošću i ljubavlju. Čak i ovakav, neurotičan, bolestan i ovisan, čovjek je i dalje nepoznat i samo u tišini umjetnosti može doživjeti svoje istinsko porijeklo. Blijeda ideologija posthumanizma tek je sjenka ove činjenice.

Poezija je zapravo elektrotehnika duha. Ona postavlja supravodljivu mrežu koja donosi svijetlost i zdravlje u sve domove. Donosi viziju Tihog grada za koji jedini vrijedi živjeti. Naravno da su u tom gradu i voda i zrak i vatra čisti, jer su njegova javna mjesta pažljiva prema svim bićima - ne tretiraju ih kao korisnike ili publiku. U tom gradu najvažnije je mjesto razgovora.

Ovogodišnji Adria Art Annale poziva umjetnike i druga misleća bića da na plohi tišine izlože ideje o Tihom gradu. Da predlože ili realiziraju nacrte za mjesta susreta. Ta mjesta mogu biti podjednako u fizičkom kao i u mentalnom svijetu. Pretpostavljamo da u tom gradu hrana raste posvuda jer je uspostavljen intimniji odnos s prirodom koja onda uzvraća darovima. A tišina je uvijek prisutna i otvorena za objave novih spoznaja, kompozicija koje muzičari ugrađuju u memoriju prostora, filmova u improviziranim kinima o kojima se zatim razgovara, za dostignuća znanstvenika koji se konzultiraju sa svima o dubljem značenju jednadžbi i mogućim opasnostima. Tišina je tu najprije zato da bismo podijelili apsurdne ili zabrinjavajuće događaje u svojim životima bez srama (jer što je sram prema tišini) i da bismo se emotivno razvijali do točke za koju smo oduvijek znali da postoji.

Tihi Grad je zapravo već tu. Rastuća buka je samo znak da se zlo uznemirilo i da gubi vlast. Štoviše, ono nikada nije ni imalo vlast. Oduvijek smo živjeli pod zaštitom mnogih nepriznatih moći, u ljepoti anarhije. Ali je zlo pomoću marketinga uspijevalo zadržati privid nadmoći. Sada se reklamni dim razilazi, a iza njega ocrtavaju se konture drugačijeg grada. Greta Thunberg je jedan od glasnika te promjene. Biće koje nije ni punoljetno ni stručno, poetičnim ponašanjem razbija šablonu života i koristi ljubav kao najveću polugu. Znanost je u ovoj priči na drugome mjestu - ona je tek pomoćnik ljubavi nevjerojatnog radijusa. Znanost je pomoćnica bistroj djevojčici.  

Samo ljubav, strast, ljutnja i poezija mogu ponovno pokrenuti krvotok velikog organizma, suprotstaviti se ciničkom mrtvilu i razgraditi naslage smeća u srcu. Samo inteligentan i naivan um, može vidjeti Tihi Grad. Akademski ohlađeni, "stari" ljudi će se naravno rugati tom prizoru jer im unutrašnji projektor slabo funkcionira. Jer nemaju saveznike među životinjama. Jer je prividno lakše naviknuti se na loš miris nego se izložiti. Ali nas takve stvari ne brinu. Znamo da tišina uvijek dolazi posljednja, kao zagonetna ptica pred kojom čak i najveće znanje zašuti.

ROK ZA PRIJAVU RADOVA JE 7.11.

KONCEPTUALNA UMJETNOST, PERFORMANS, PLENUM, PREDAVANJE, INTERVENCIJA U JAVNOM PROSTORU, ZVUK, VIDEO, POEZIJA…

MAIL: adriaartan@gmail.com

TEL: 098/603 360, 091/578 9257