Početkom svibnja ističe rok u kojem su portali bili dužni javiti Agenciji za elektroničke medije podatke o svojim prihodima. Agencija će im odrezati 0,5 posto financijskih sredstava koja joj pripadaju po Zakonu o elektroničkim medijima. Portale koji se nisu prijavili u upisnik čeka kazna do 100 000 kuna.

H-Alter objavljuje nacrt kriterija za "elektroničke publikacije" koje neće biti obveznice plaćanja ekstraporeza za AEM.

U nedjelju 1. svibnja ističe rok koji je Agencija za elektroničke medije odredila (nekim) portalima i tzv. elektroničkim publikacijama, u kojem joj ovi moraju dostaviti podatke o svojim prihodima u prošloj godini. Kad to obave, Agencija će im izručiti  uplatnicu s uračunatom iznosom od 0,5 posto prihoda, koje bi portali trebali uplatiti na njezin račun. Tako prikupljenim sredstvima, kako je napisano u Zakonu o elektroničkim medijima, portali će financirati rad Agencije.

Isti postotak prihoda već godinama plaćaju televizijske i radijske kuće, ali između njihova statusa i statusa "elektroničkih publikacija" postoji nekoliko značajnih razlika.

Zakon o elektroničkim medijima, koji je u novoj verziji donesen krajem 2009. godine, detaljno regulira prava i obaveze televizijskih i radijskih medija, ali ne i portala

Prva je da Zakon o elektroničkim medijima, koji je u novoj verziji donesen krajem 2009. godine, detaljno regulira prava i obaveze televizijskih i radijskih medija. Premda bi na jednak način trebao regulirati i "elektroničke publikacije", one su uglavnom izostavljene iz Zakona. Zašto? Odgovor sa službenog mjesta glasi, da u Hrvatsku zasad još nisu stigle direktive Evropske unije o reguliranju rada portala. Pa kad nema direktive, otvara se široko polje na kojem se može demonstrirati vlastita inovativnost. Naši su vlastodršci svoju inovativnost demonstrirali na način da su temu "elektroničkih publikacija" ostavili nerazrađenu.

Iz te činjenice proizlazi i druga bitna razlika, a to je da su televizije i radiji potencijalni korisnici Fonda za poticanje pluralizma elektroničkih medija. Taj fond djeluje u sastavu Agencije za elektroničke medije, i namijenjen je poticanju medijskih sadržaja koji su od javnog interesa kao i programa (uglavnom nepostojećih) neprofitnih televizija i radija. U Zakonu su dosta precizno pobrojani sadržaji od javnog interesa koje bi trebao poticati taj fond. To su: ostvarivanje prava građana na javno informiranje, poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine, razvoj odgoja, obrazovanja, znanosti i umjetnosti, poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskog jezika, poticanje posebnih programa na područjima od posebne državne skrbi, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova, poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti. Odgovor na pitanja kako radiji i televizije koriste sredstva Fonda za pluralizam, poštuju li preuzete obaveze i nadzire li Agencija njihovo poštivanje, zaslužuje posebno istraživanje; no portalima, ili birokratskim jezikom kojim je pisan Zakon: "elektroničkim publikacijama" - pristup Fondu za pluralizam nije dozvoljen.

Naposljetku, nadležni u Agenciji za elektroničke medije upleli su se oko tih "elektroničkih publikacija" u terminološku i normativnu zbrku, kao pile u kučine. Njihovo sadašnje koprcanje u situaciji koju su si sami složili odaje totalnu nekompetentnost birokracije i bahatu uvjerenost u superiornost vlastitih arbitrarnih odluka nad onim što bismo naivno mogli zvati vladavinom prava.

Televizije i radiji, ali ne i portali, potencijalni korisnici Fonda za poticanje pluralizma elektroničkih medija

"Stari" Zakon o elektroničkim medijima, koji je bio donesen 2003. godine, nalagao je Agenciji da odmah pristupi izradi registra (tada se zvao "očevidnik") elektroničkih publikacija. Šest godina je prošlo, a da Agencija nije napravila ništa po tom pitanju. Na novinarski zahtjev ovoga autora da mi da na uvid taj "očevidnik", nikakav mi odgovor nikada nije uručen, zbog čega sam na kraju tužio Agenciju Upravnom sudu i dobio spor - ali nikakav odgovor na pitanje o "očevidniku" ni nakon toga nije uslijedio.

Po "novom" Zakonu o elektroničkim medijima, iz 2009. godine, registar se više ne zove "očevidnik", već "upisnik". Agencija je tijekom prošle godine prionula na popisivanje "elektroničkih publikacija", pa su se nakon desetak mjeseci rada svečano pohvalili da su ih popisali već eto, čak tristotinjak. Zanimljivo je da je od tih tristo portala, svega nešto preko stotinu našlo svoje mjesto na popisu koji je objavljen na službenim stranicama Agencije. Radi dobivanja odgovora na pitanje što je s preostalih 200, te zašto među ovih stotinjak nema nekih od najčitanjih i najutjecajnijih portala, poput Index.hr-a, Monitora, 24sata.hr-a, Dnevnik.hr-a, Nacional.hr-a, Pollitike... kao i radi dobivanja odgovora na niz drugih pitanja, tražili smo intervju od predsjednika Agencije Zdenka Ljevka; no predsjednik je, navodno, od

hajduk_damir_clan_.jpg hajduk_damir_clan_.jpg

prije Uskrsa pa sve do Prvog maja na godišnjem odmoru, zbog čega su nas u Agenciji uputili na Damira Hajduka, jednoga od sedam članova Vijeća za elektroničke medije: "Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija koji je objavljen na internetskim stranicama Agencije za elektroničke medije trenutno sadrži i dio publikacija koje ne zadovoljavaju sve kriterije propisane  Zakonom o elektroničkim medijima. Publikacije koje ne zadovoljavaju sve kriterije bit će izbrisane iz Upisnika o čemu će biti izvješteni na odgovarajući način.

No, žele li zadržati status elektroničke publikacije upisane u Upisnik, trebat će dostaviti dodatnu dokumentaciju i podatke koje se traže u Pravilniku o upisniku pružatelja medijskih usluga. Osim toga, određeni broj publikacija je podnio nepotpune prijave te zbog toga njihovi podaci još nisu objavljeni na internetskim stranicama AEM-a.

Sve elektroničke publikacije koje nisu zatražile upis u Upisnik, a obavljaju djelatnost pružanja elektroničkih publikacija suprotno odredbama Zakona o elektroničkim medijima, bit će u situaciji da će se protiv njih podnijeti prekršajni nalog, u trenutku kad Agencija pribavi vjerodostojne podatke o njihovom postojanju. Člankom 83. stavkom 8. Zakona o elektroničkim medijima za pružatelje koji nisu izvršili obvezu podnošenja prijave za upis u Upisnik, predviđene su novčane kazne od 10.000 do 100.000 kuna."

Damir Hajduk: Za pružatelje usluga koji nisu izvršili obvezu podnošenja prijave za upis u Upisnik, predviđene su novčane kazne od 10.000 do 100.000 kuna

Dakle, službeno se priznaje da opsežna akcija popisivanja portala u 2010. nije urodila rezultatom od 300 popisanih, kao što se ranije isticalo, nego samo s nešto preko 100. Od tih 100, za određeni broj se još ne zna je li im na tom popisu uopće mjesto. Index.hr, Monitor, 24sata.hr, Dnevnik.hr, Nacional.hr, Pollitika i mnogi drugi, bit će popisani nakon što se utvrdi da zaista postoje, a njihovi vlasnici bit će možda i drakonski kažnjeni, jer nisu pravodobno prijavili vlastito postojanje. Da ne bi bilo zabune: "Agencija planira ove godine provesti istraživanje o stanju on-line medija u Hrvatskoj pomoću kojeg će doći do vjerodostojnih podataka o postojanju elektroničkih publikacija. Na temelju tih podataka će moći poduzimati daljnje aktivnosti prema elektroničkim publikacijama koje svoje djelovanje nisu uskladile sa Zakonom o elektroničkom medijima", odgovorio nam je Damir Hajduk na pitanje je li dosad već bilo novčanog kažnjavanja onih portala koji se nisu prijavili u registar.

U nejasnoćama oko toga što uopće ulazi u kategoriju "elektroničke publikacije", po Zakonu o elektroničkim medijima, već smo na ovim stranicama pisali. Zakon ih definira kao "urednički oblikovane internetske stranice i/ili portale koji sadrže elektroničke inačice tiska i/ili informacije iz medija na način da su dostupni širokoj javnosti bez obzira na njihov opseg". Kako ova definicija obuhvaća sve portale jednako kao i korporativne stranice, stranice tijela javnih vlasti, institucija ili nevladinih organizacija, što je dovelo do toga da službenici Agencije očito nisu znali što moraju, a što ne smiju uvrstiti u registar, Vijeće za elektroničke medije je izradilo - zasad, vjerojatno, još neslužbeni - dokument pod naslovom "Zakon o elektroničkim medijima (ZEM) i elektroničke publikacije (ili na koje se točno elektroničke publikacije odnosi ZEM)". Iz tog dokumenta, koji nam je dostavljen u PowerPointu (elektronicke_publikacije_i_zem_fin.ppt ), nizom logički posve nejasnih zaključivanja dolazi se do tvrdnje da se Zakon o elektroničkim medijima "ne odnosi na:

•Elektroničku poštu, blogove, stranice čija osnovna namjena nije ekonomska aktivnost ili Internet stranice koje ni na koji način ne predstavljaju konkurenciju televiziji ili radiju, društvene mreže i Internet stranice namijenjene prodaji;

•Osobne Internet stranice i usluge koje uključuju stavljanje na raspolaganje ili distribuciju audiovizualnog sadržaja; proizvedenog od strane fizičkih osoba za namjenu razmjene unutar skupina sa zajedničkim interesima (p2p, news grupe);

•Korporativne stranice koje sadrže vijesti iz pojedine industrije, informacije o tvrtki, proizvodima i uslugama tvrtke, poslovnim aktivnostima tvrtke i slično;

•Internet stranice tijela državne uprave, javnih ustanova, akademske zajednice ili neprofitnih organizacija koje su izrađene u cilju zadovoljavanja javnog interesa, podizanju razine svijesti javnosti o općedruštvenim važnim temama, neovisno o postojanju ekonomske aktivnosti  i uredničke odgovornosti;

•Kolaborativni blogovi, RSS...;.

•Internet stranice koje se bave prodajom."

Nejasnim ostaje pitanje: odnosi li se Zakon o elektroničkim medijima na neprofitne portale?

Iz tog dokumenta tako doznajemo da se Zakon o elektroničkim medijima ne bi trebao odnositi na "Internet stranice neprofitnih organizacija koje su izrađene u cilju zadovoljavanja javnog interesa, podizanju razine svijesti javnosti o općedruštvenim važnim temama, neovisno o postojanju ekonomske aktivnosti  i uredničke odgovornosti". Sa stanovišta H-Altera i sličnih neprofitnih portala, nejasnim ostaje pitanje: odnosi li se Zakon o elektroničkim medijima na neprofitne portale? Ukoliko se odnosi, jesu li nakladnici tih i takvih portala obavezni plaćati Agenciji 0,5 posto svojih prihoda i imaju li pravo pristupa Fondu za pluralizam? Ukoliko se ne odnosi, zašto su diskriminirani u odnosu na neprofitne audiovizualne i radijske medije, kojima je u Zakonu posvećeno posebno poglavlje?

Grupa od petnaestak neprofitnih portala i portala u kulturi dva je mjeseca potrošila uzaludno pokušavajući inicirati dijalog s Agencijom, ali nikakvoga odaziva s druge strane nije bilo (što detalnije u svojoj izjavi uz ovaj članak opisuje Nenad Bartolčić). Kako u Vijeću opravdavaju takav izostanak volje za razgovorom? "Vijeće održava komunikaciju sa zainteresiranim stranama prisustvujući javnim tribinama, putem elektroničke pošte, davanjem izjava o pojedinim pitanjima predstavnicima medija i slično. Planirano je i javno predstavljanje dokumenta koji vam je dostavljen u prilogu, a po potrebi i sastanci sa zainteresiranima stranama u prikladnom trenutku. Slijedom navedenoga, dakako da ne stoji vaša konstatacija da Vijeće izbjegava razgovor s nakladnicima portala", kaže Damir Hajduk.

Damir Hajduk: Ne stoji vaša konstatacija da Vijeće izbjegava razgovor s nakladnicima portala

Zanimljiv je i stav Vijeća, kojim ono opravdava obavezu portala da plaćaju poseban porez za njegov rad: "U nedostatku strukovne udruge pružatelja elektroničkih publikacija i samoregulativnog akta koje bi takva udruga mogla predložiti Vijeću na usvajanje, Agencija provodi nadzor nad elektroničkim publikacijama, koristeći sredstva predviđena Financijskim planom Agencije. Naknada od 0,5 posto omogućuje nesmetano financiranje aktivnosti provođenja nadzora nad radom pružatelja elektroničkih publikacija, a vezano uz provođenje Zakona o elektroničkim medijima. Na kraju, provođenje istraživanja o stanju on-line medija u Hrvatskoj, financirat će se iz istih izvora kao i nadzor pružatelja elektroničkih publikacija. Daljnje aktivnosti ovisit će prije svega o količini prikupljenih sredstava."

Jedini slučaj "nadzora" portala od strane Agencije, koji je dosad zabilježen u Hrvatskoj, bio je zahtjev za zabranu članka o "šamaranju majmuna", objavljenog na Index.hr-u. Taj zahtjev, kako smo u tadašnjem osvrtu i objasnili, a što je i potom na jednoj tribini o internetskim medjima javno priznao i sam Hajduk, bio je - temeljito protuzakonit.


bartolcic.jpg

Ne smatram se konfliktnom osobom, pa tako moj pokušaj iz prosinca prošle godine da s kolegama iz nekoliko bitnih Internet portala koji djeluju na području kulture i civilnog društva raspravimo situaciju oko famoznih 0,5  posto „harača" nije bio sijanje nekakve pobune kontra Agencije za elektroničke medije, upravo suprotno. Željeli smo inicirati normalan i očito nedostajući dijalog, upoznati se s radom agencije, ali joj se i predstaviti, upoznati ekipu iz AEM-a s našim problemima i očekivanjima i naivno smo se nadali da ćemo u nekom razumnom roku uspjeti uspostaviti kontakt. „Naše" resorno Ministarstvo kulture RH i njegova državna tajnica Nina Obuljen pokazali su se pri tome vrlo kooperativni, odmah su prihvatili našu inicijativu za „tripartitinim" sastankom (portali, AEM, Ministarstvo kulture), čak su iz Ministarstva kulture službeno zatražili održavanje sastanka, i tu je sve na žalost stalo. Dakle, pisali smo Agenciji (Zdenku Ljevaku) nekoliko puta mi, pisalo je i Ministarstvo... no nije se dogodilo ništa. Dijalog je izostao.

Pisali smo Agenciji (Zdenku Ljevaku) nekoliko puta mi, pisalo je i Ministarstvo kulture... no nije se dogodilo ništa. Dijalog je izostao

U međuvremenu se iz medijskih istupanja pojedinih članova Vijeća (Damir Hajduk) moglo iščitavati dosta nejasnih stvari, bila se najavljivala čak i neka javna rasprava o tome kako tretirati portale i elektroničke publikacije, no sada smo sasvim blizu roku kada bismo mi koji smo se upisali u Upisnik pri AEM trebali platiti harač, a da ne znamo niti kako, prema kojim kriterijima, a što je najvažnije ne znamo niti zašto bismo to trebali napraviti. Zar samo zato što nas se u Zakonu u elektroničkim medijima spominje u svega par kratkih alineja, što se paušalno i ovlaš utvrđuju naše obveze, ali nam se ne nude nikakva prava, a kamoli koristi? Ovakvo odbijanje dijaloga od strane AEM-a je vrlo bezobrazno i tipično birokratsko ponašanje, pa možda mi jesmo mali, nevidljivi i nebitini iz perspektive nekih činovnika u AEM-u, ali to je njihova iskrivljena perspektiva, a ne stvarnost.

Dajte bilo kojem portalu / elektroničkoj publikaciji tromjesečnu plaću kojeg člana vijeća za AEM pa da vidite portala, dostajat će nam i za godinu dana

Osobno nemam načelno ništa protiv državnih agencija, pa ni protiv Agencije za elektroničke medije i njenog Vijeća kojima predsjeda Zdenko Ljevak, pod uvjetom da agencije obavljaju svoj posao kako treba, i za opće dobro, a ne partikularno. Pa ako u tome trenutno i ne vidim neki smisao u kontekstu čime se bavim (a bavim se tj. uređujem elektroničku publikaciju / portal za knjigu & kulturu Moderna vremena Info) smatram da je to situacija koju treba promijeniti, i zato smo svi mi iz portala bili voljni da zajedno s ljudima iz AEM poradimo na modelima obostrano korisne suradnje. Ali za sada, uzalud.

Ukratko, ono što svakako ne želim, i što kao porezni obveznik ne želim tolerirati, jest da Agencija za elektroničke medije postane jednako beskorisna i neučinkovita organizacija kao što je u mom knjiškom cehu (p)ostala Zajednica nakladnika i knjižara (Zdenko Ljevak znat će o čemu govorim). Iako ova potonja funkcionira pri HGK-u, ali srećom ipak na volontiranju njenih članova, AEM s volontiranjem nema nikakve veze, dapače, dajte bilo kojem portalu / elektroničkoj publikaciji tromjesečnu plaću kojeg člana vijeća za AEM pa da vidite portala, dostajat će nam i za godinu dana.


vidovic.jpg

Budući da je do ravnatelja Agencije za elektroničke medije nemoguće doći i na sastanku razjasniti sve nedoumice koje se nalaze pred pružateljima elektroničkih publikacija, a s obzirom na zakonom utvrđenu obavezu plaćanja 0,5 posto ukupnog godišnjeg bruto prihoda ostvarenog u prethodnoj godini, komentar formuliram u obliku pitanja za koje trebamo odgovore:

Kako definirate ukupni godišnji bruto prihod ostvaren u prethodnoj godini, odnosno tumačite li donacije koje dobivaju pružatelji elektroničkih publikacija kao prihod koji treba oporezovati? Ukoliko je odgovor potvrdan, kako mislite da subjekti koji su dobili donacije iz lokalnih, nacionalnih i međunarodnih izvora mogu opravdati plaćanje 0,5% od donacija za stavku koja nije predviđena u budžetima?

Zašto Agencija za elektroničke medije, umjesto da potiče razvoj neprofitnih elektroničkih publikacija, istima nameće plaćanje 0,5 posto ukupnog prihoda godišnje?

Budući da se pružatelji elektroničkih publikacija ne mogu natjecati za sredstva Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, te da Agencija za elektroničke medije trenutno samo upisuje pružatelje elektroničkih publikacija u Upisnik, kako opravdavate "ubiranje" 0,5 posto ukupnog prihoda pružatelja elektroničkih publikacija?

Što, dakle, Agencija za elektroničke medije čini za poticanje razvoja elektroničkih publikacija?

Zašto Agencija za elektroničke medije umjesto da potiče razvoj neprofitnih elektroničkih publikacija istima nameće plaćanje 0,5 posto ukupnog prihoda godišnje?

Zašto je Agencija za elektroničke medije uputila dopis o obavezi plaćanja 0,5 posto pružateljima elektroničkih publikacija koje su upisane u Upisnik AEM-a kada nisu izrađeni kriteriji na temelju kojih će biti jasno tko i zašto treba plaćati 0,5 posto?

Zašto Agencija za elektroničke medije nije potaknula nikakve razgovore s predstavnicima pružatelja elektroničkih publikacija i s njima zajednički istražila i propitala učinkovitost i mogućnost provedbe ove zakonske odredbe o naplaćivanju 0,5 posto ukupnog bruto prihoda?

Zašto nije moguće organizirati sastanak s ravnateljem i predstavnicima Agencije za elektroničke medije koji bi dali odgovore na navedena pitanja?


Darko Giener, vlasnik portala www.osijek-online.com: Dvosturko oporezivanje!

Radi se o zakonskoj obavezi koju svi moramo platiti, pa ću je ja i platiti. Druga je stvar što je ona nepravedna. Kao obrtnik plaćam sve poreze, ali tu je riječ o dvostrukom oporezivanju. Ne mogu shvatiti kako je takva jedna odredba ušla u Zakon o elektroničkim medijima. Svoj portal prijavio sam u upisnik Agencije za elektroničke medije iz isključivog razloga što se bojim kazne od 20-30 000 kuna koja je predviđena za one koji se ne prijave. Od Agencije ne očekujem nikakav tip podrške ili usluge, s mojega stanovišta ona je posve beskorisna.


matija_babic.jpg

Matija Babić, vlasnik Index.hr-a: Selimo iz Hrvatske

Ako je to s tih 0,5 posto istina, ja ću zaista pokušati pronaći način da kompaniju izvadimo iz Hrvatske i tu više ne plaćamo ni porez ni ovaj harač.

<
Vezane vijesti