sapati_iz_hutonga_vizual.jpgOtvorenje izložbe Šapati iz hutonga kinesko-australsko-nizozemske umjetnice Amy Suo Wu, u organizaciji udruge Drugo more, održat će se 8. studenog s početkom u 20 sati, u galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka). Izložba je otvorena do 23. studenog, radnim danima od 17 do 20 sati.

Glagol "oprati" odnosi se na čin legitimiziranja ilegalno stečenog novca u svrhu ispiranja, odnosno skrivanja tragova njegovog porijekla. Nasuprot tome, izraz "iznositi prljavo rublje" označava javno otkrivanje tajni. Prvi progovara o brisanju, uklanjanju, potiskivanju i cenzuri, dok potonji govori o otkrivanju, pričanju, curenju, objavljivanju.

Ako se "steganografijom" naziva forma tajnog pisanja, odnosno umjetnost i znanost maskiranja informacija u javnosti koja se koristi radi izbjegavanja nadzora, cenzure i kontrole, za ovu se izložbu može reći da je steganografski katalog umjetničinih steganografskih projekata kamufliranih u izvješeno rublje.

Izložba preuzima tri sveprisutna elementa kineskog urbanog krajolika – posteljinu, Shanzhai modu (kineski fenomen kojeg odlikuje besmislena upotreba engleskog jezika) i QR kodove – istražujući ih kao tajni medij za objavljivanje osjetljivog i potisnutog znanja. Cijela instalacija je osmišljena na način da se u konačnici postavi u tradicionalne pekinške stambene ulice ili hutonge, i time se vrati u svoje prirodno stanište, u kontekst koji je prvotno inspirirao njezin nastanak.

Unutar hutonga, plahte i deke vješaju se na uže za sušenje, koje se proteže od ulaza u domove do same ulice. Na taj se način mogu čitati kao transgresivni objekti, s obzirom na njihovu migracijsku prirodu prelaženja granica između javnog i privatnog. Posteljina je također savršeni zaklon, doslovno i u prenesenom značenju. Deka je nejasan agens, prepoznatljiv ali ne osobito zanimljiv. Zbog svoje običnosti, oslobođena je sumnje pa može prokrijumčariti (izračiti) privatne informacije u javno okruženje.

amy_suo_wu_thunderclap.jpg

Shanzai moda je na sličan način pogodna za steganografsku primjenu. Njezina engleskim jezikom ispisana slova nisu dizajnirana da ih se čita, već da budu ornament i označitelj vrijednosti zapadnjačke kulture, istovremeno utjelovljujući "visoku kulturu", "provokativnost" i "modernost". Ipak, poznavateljima engleskog ti se tekstovi mogu činiti kao dadaistička poezija, slučajna mudrost ili apsurdna bujica misli. Šapati iz hutonga iskorištavaju nečitljivost engleskog jezika u kontekstu njegove primjene kao ornamenta, predstavljajući estetizaciju stranog jezika kao steganografski medij.

Posljednje taktičko mjesto za steganografiju je QR kod, tehnologija koja je u Kini postala izrazito popularna zahvaljujući QR čitaču koji je ugrađen u WeChat, najkorišteniju aplikaciju u toj zemlji. QR kodovi su toliko sveprisutni da ih prilikom transakcija koriste ulični prodavači i prosjaci. U svijetlu sveprisutne vizualne prisutnosti QR kodova, oni mogu poslužiti kao bezazlena krinka koja omogućuje putovanje osjetljivih informacija.

Šapati iz hutonga preoblikuju prethodne radove umjetnice Amy Suo Wu u skrivene informacije. Prvi rad, Thunderclap (2017.), je steganografski fanzin koji koristi modne dodatke kao površinu za objavljivanje izbrisanih tekstova kineske anarho-feministkinje He-Yin Zhen (1886.-1920.). Drugi rad, Prevoditeljev izbor (The Choice of a Translator, 2018.), je transkript razgovora o cenzuri i steganografiji održan u Pekingu, kada je u publici sjedio čovjek za kojeg je postojala sumnja da je vladin špijun. Transkript pokazuje na koji je način prevoditeljica preoblikovala i depolitizirala sadržaj razgovora, čime je sam čin prevođenja postao sredstvom cenzure i steganografije. Osim navedenih radova, izložba također sadrži vlastiti postanak, odabir taktičnih i strateških načina korištenja steganografije koji su umjetnicu inspirirali na bavljenje ovom temom.

Rođena u Kini, odrasla u Sidneyju i s trenutnim prebivalištem u Rotterdamu, Amy Suo Wu je umjetnica, dizajnerica i edukatorica koja istražuje utjecaj tehnologije, jezika i medija na oblikovanje ljudi, i obrnuto. Njezin hibridna praksa temelji se na istraživanju i pokušaj je pronalaženja kritičkih i razigranih načina za aktiviranje i sudjelovanje. Od 2013. godine radi na akademiji Willem de Kooning (nizozemska Akademija umjetnosti i dizajna sa sjedištem u Rotterdamu), podučavajući istraživanje dizajna, koncept i sliku na Odsjeku za grafički dizajn, kao i predmet o hakiranju, namijenjen studentima svih smjerova. Iste godine sudjelovala je u osnivanju studija za (grafički) dizajn Eyesberg, koji kreće od konceptualnih i eksperimentalnih pristupa. Sudjeluje u pokretanju i organizaciji festivala i radionica izrade fanzina u Nizozemskoj. Radove je izlagala na ISEA Istanbul, festivalu Moje, tvoje, naše 2016 u Rijeci, galeriji 12 New Media Hub u Beogradu, 55. venecijanskom bienalu, festivalu Gogbot u Enschedeu, galeriji SIGN u Groningenu, umjetničkom centru TENT u Rotterdamu, galeriji Showroom MAMA u Rotterdamu, ustanovi Art Rotterdam, umjetničkom centru WORM Rotterdam, institutu V2_Rotterdam i u ljubljanskoj Aksiomi.

Više o izložbi saznajte na internetskoj stranici Drugog mora.