Foto: HC Plambeck, SpiegelFoto: HC Plambeck, SpiegelCornelia Otto, glavna kandidatkinja njemačke Piratske stranke na nadolazećim izborima za Bundestag, u intervjuu za H-Alter: Mislim da Angela Merkel puno radi, ali baš i ne odobravam ono što radi. Njezina je politika upravo u pogledu Europe previše usmjerena na nacionalne interese.

Njemačka trenutačno snažno profitira od krize, i to na svim mogućim razinama. Krediti koje dajemo vraćaju nam se po boljim kamatnim stopama.

Dvije emocije daju vjetar u leđa Piratskoj stranci: bijes i taština. Bijes na etablirane stranke i njihove zastupnike koje sve više ljudi smatra nekompetentnim, korumpiranim i potpuno gluhim za probleme prosječnih građana. I taština, odnosno uvjerenje novih naraštaja da su pametniji od svojih roditelja i da neće ponoviti njihove pogreške. Pirati su mnoge simpatije stekli i zato što su spojili djelomično radikalne socijalno-liberalne stavove s novim političkim oblicima - direktnom demokracijom i online-komunikacijom. Ne boje se da bi mogli odbiti moguću većinu, dozvoljavaju si luksuz da postavljaju maksimalne zahtjeve i tako vraćaju politici jedan utopijski element koji se odavno izgubio u sivilu etabliranih stranaka. Njemački pirati trenutačno sjede u četiri pokrajinska parlamenta i od svog su osnutka 2006. godine nizali jedan izborni uspjeh za drugim, ali onda je sve krenulo nizbrdo. Jesu li piratska pustolovina i napad na etablirane stranke već došli kraju? Na ta i ostala pitanja odgovorila nam je Cornelia Otto, glavna kandidatkinja Piratske stranke na parlamentarnim izborima koji će se u Njemačkoj održati 22. rujna.

Što pirate razlikuje od ostalih stranaka?

Snažno se zalažemo protiv politike iza zatvorenih vrata i tajnih dogovora. Želimo otvorene i transparentne diskurse koji će se voditi i u javnosti

Pirati žele mijenjati procese kako bi se nove tehnologije koristile na način da veći broj ljudi bude uključen u postupak donošenja odluka i da se odluke donose na jasan i transparentan način. Snažno se zalažemo protiv politike iza zatvorenih vrata i tajnih dogovora. Želimo otvorene i transparentne diskurse koji će se voditi i u javnosti. Na kraju krajeva bitna je dobrobit naroda i svih nas, a ne bogatih. 

Koje će teme igrati najvažniju ulogu u vašoj predizbornoj kampanji?

U predizbornu ćemo kampanju, naravno, ući sa svojim najvažnijim temama: zalaganjem protiv policijske države, za bolju zaštitu podataka, više transparencije i građanskih prava, ali važnu će ulogu imati i politika rada i socijalna pitanja. Vrlo nam je bitno da ljudi žive bez straha i da imaju osiguranu egzistenciju. Podnijeli smo i zahtjeve koji se tiču financijske politike na europskoj razini. Želimo da se voda i hrana kao temeljna ljudska prava izdvoje iz špekulacija kako se cijene na svjetskom tržištu ne bi nepotrebno ugrožavale, što je bio slučaj u prošlosti. Osim toga, smatramo da bi se aparati poput ESM-a trebali podvrgnuti parlamentarnoj kontroli. Što se tiče radnog tržišta, zalažemo se za to da tvrtke ponude bolje uvjete za obitelji i da se socijalna država i dalje ojača.   

Zanimljiva je i vaša ideja o bezuvjetnom osnovnom dohotku. Kako bi to izgledalo? 

U predizbornu ćemo kampanju ući sa svojim najvažnijim temama: zalaganjem protiv policijske države, za bolju zaštitu podataka, više transparencije i građanskih prava, ali važnu će ulogu imati i politika rada i socijalna pitanja

Imamo dosta modela, ali ne želimo sami odlučivati, nego pokrenuti diskusiju o tom pitanju. Stvari poput bezuvjetnog osnovnoga dohotka predstavljaju potpunu promjenu paradigmi u odnosu na sadašnje društvo. U društvu u kojem živimo ljudi se ocjenjuju prema svom ekonomskom doprinosu, prema tome koliko zarađuju ili koliko poreza plaćaju. Bogati, s druge strane, više ne plaćaju poreze, jer su odavno u poreznim oazama, ali to je druga priča. Želimo osnovati poseban odbor koji bi se za vrijeme jednog izbornog razdoblja bavio tom temom, a onda stvoriti uvjete za provođenje referenduma na nacionalnoj razini. Želimo da ljudi sami odluče o tome i da razmisle koje su prednosti i mane tog pothvata i kako se on može financirati. Važno nam je da ljudi imaju osiguranu egzistenciju, da i umjetnici mogu preživjeti nekoliko mjeseci, a da ne moraju odmah trčati na zavod i prijavljivati se za poslove koje možda uopće ne žele raditi jer se jednostavno bave umjetnošću. Za to više nitko ne mari. Izgubio se cijeli jedan kulturni aspekt jer je bitno samo što čovjek znači u ekonomskom smislu. No, mnogi kritičari tvrde da bi onda svi pohrlili u Njemačku. Tada smo rekli da bi možda bilo bolje da tu praksu uvedemo na razini cijele Europe. Mladi i stariji ljudi u Grčkoj, npr. ne znaju što i kako dalje. Ovakav bi model bar ublažio socijalne napetosti. Europa se onda ne bi temeljila na natjecanju između pojedinih država, što je potpuno krivi način razmišljanja u jednoj zajednici. Mi smo europska zajednica, a ne europska natjecateljska udruga. 

Što mislite o autorskim pravima?

Ne želimo ukinuti autorska prava i priznajemo prava autora. Mene, npr. živcira da se američke serije, koje se u Americi mogu legalno gledati, u Njemačko ne smiju gledati zbog licencija. Ako ne želite čekati da te serije izađu na DVD-u u Njemačkoj, krećete se u pravnom smislu u sivoj zoni. To je zastarjeli model. Potrebni su nam novi poslovni modeli.

Njemački su pirati od svog osnutka nizali jedan izborni uspjeh za drugim. U Berlinu ste, npr. dobili 8,9 posto glasova, u Saarlandu 7,4 posto, u Schleswig-Holsteinu 8,2 posto, u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji 7,8 posto, a onda je uslijedio strahovit poraz u Donjoj Saskoj s 2,1 posto glasova. Mnogi su nakon toga proglasili neslavan kraj pirata i napada na etablirane stranke. Kako to komentirate?

Želimo da se voda i hrana kao temeljna ljudska prava izdvoje iz špekulacija kako se cijene na svjetskom tržištu ne bi nepotrebno ugrožavale

Čak i u vrijeme kad smo na razini cijele Njemačke imali 14 posto glasova, u Donjoj Saskoj smo imali 6-7 posto. Pirati općenito nikad nisu bili jaki u Donjoj Saskoj. To je vrlo velika savezna država i ondje se nikad nismo uspjeli tako dobro umrežiti kao u državama-gradovima. Izborne se kampanje ondje pomalo rasprše. Mnogi su očekivali da pirati ondje neće postići tako dobar rezultat. Ja nas ne bih tako brzo otpisala. Uvijek možemo iznenaditi. Ne smijemo samo dopustiti da nas izjedu svađe unutar stranke i moramo samouvjereno i složno predstaviti svoju viziju.

Kakav rezultat očekujete na skorašnjim parlamentarnim izborima?

Mislim da ćemo dobiti između 5,4 i 6,8 posto glasova.

Angela Merkel je trenutačno najpopularnija političarka u Njemačkoj koja uživa i veliki respekt među tradicionalnim biračima SPD-a. Kako biste ocijenili rad kancelarke Merkel?

Izgubio se cijeli jedan kulturni aspekt jer je bitno samo što čovjek znači u ekonomskom smislu

Mislim da Angela Merkel puno radi, ali baš i ne odobravam ono što ona radi. Njezina je politika upravo u pogledu Europe previše usmjerena na nacionalne interese. To je možda dobro za nas, ali je vrlo loše za Europu. Provođenje mjera štednje u zemljama u kojima je privatni sektor ionako na koljenima jednostavno je otrov za privredu. To se, naravno, radi kako bi se vratilo povjerenje tržišta, ali ono se neće vratiti ako privreda stagnira i sve dublje tone. Potrebna nam je investicijska politika. Trebalo bi se investirati anticiklički. U Španjolskoj, a pogotovo u Grčkoj trebala bi se osim toga izgraditi infrastruktura. Jasno je da bi se u javnom sektoru trebala suzbiti korupcija i provesti redukcija, ali mora se nešto i izgraditi. Ne može se iz ničega izroditi nešto. Potrebni su nam drugi modeli koji će se možde više orijentirati po realnoj, a manje po financijskoj privredi. Osim toga, mislim da je rez dugova neizbježan, osobito kod Grčke. Problem je u tome što nema nekakvog masterplana, jer smo previše zaglibili. Sad moramo odlučiti što nam je važnije. Jesu li važniji ljudi? Je li nam važnije mlađem naraštaju osigurati budućnost ili nam je važnije i dalje se dodvoravati financijskim tržištima?

Dobar dio njemačke javnosti vjeruje da je Njemačka za vrijeme financijske krize izigravala dobrog samaritanca i da je nesebično izdvajala ogromne svote kako bi izvukla druge europske zemlje iz krize i spasila ih od bankrota. No, manje je poznata činjenica da se najveći dio novca koje zemlje poput Grčke ili Španjolske dobivaju gotovo istog trenutka ponovno vraća u Njemačku ili Francusku.

Upravo tako. Njemačka trenutačno snažno profitira od krize i to na svim mogućim razinama. Profitirali smo od nje i prije, ali profitiramo i sada jer nam se krediti koje dajemo vraćaju po boljim kamatnim stopama. Kad se svi ti krediti otplate, na kraju ćemo još ostvariti i dobit. Osim toga, Njemačka jako puno izvozi u zemlje Europske unije. Kriza bi se mogla pokušati ublažiti i na način da Njemačka znatno podigne plaće. To bi malo ublažilo našu prednost na tržištu koja na kraju krajeva i destabilizira eurozonu. To bi dalo šansu drugim zemljama da uhvate korak. 

pirati_falkvinge.net.jpg pirati_falkvinge.net.jpg

Mnogi su njemački mediji za vrijeme financijske krize izvještavali kako su Grci, npr. lijeni i da je to jedan od uzroka krize, što je izazvalo veliko negodovanje među njemačkim stanovništvom. No na kraju se ispostavilo da Grci u prosjeku rade čak i više od Nijemaca.

Točno. To s jedne strane nije problem kancelarke Merkel jer su to mediji tako prikazivali. To je bio nečuven populizam koji sam promatrala s velikom zabrinutošću. Politika je napravila jedan propust. Ona nije objasnila ljudima što se to dogodilo i zašto radimo određene stvari. Onda se pojavljuje dosta prostora za špekulacije i teorije zavjere. Moj bi veliki cilj bio da upravo te procese učinimo transparentnim, da uključimo ljude i pitamo ih: "Što želite? Kako želite riješiti krizu?"

Postoji uzrečica da se profit privatizira, a da se dugovi socijaliziraju. Što biste Vi učinili s posrnulim bankama?

Kad se upustite u rizik, onda trebate i snositi odgovornost za njega. Ne može biti da banke s jedne strane zarađuju milijarde, a kad stvari krenu nizbrdo iznenada kažu: "Sad nam trebaju porezni obveznici!" Ne ide to tako! Te bi se banke trebale nacionalizirati. To je jedna mogućnost. Investicijski bi se sektor trebao izdvojiti. Realna se privreda, naravno, i dalje mora opskrbljivati kapitalom. To je važno, ali se može ostvariti i kad se jedan dio banaka nacionalizira. No, onim visikorizičnima u visoko špekulativnom sektoru trebalo bi reći: "Imali ste rizik i profitirali ste od njega, a sad za to morate i platiti."

<
Vezane vijesti