Borivoj Zarić, autor knjige Povijesna sjećanja zapisana u kamenu: Dok god se govori, a posebice piše o ustašama kao Hrvatskoj domovinskoj vojsci, a ne kao fašističkim postrojbama u kvislinškoj državnoj tvorevini, utemeljenoj između ostalog i na rasnim zakonima, neće se ozbiljnije promijeniti stav prema antifašističkoj spomeničkoj baštini.

Vaša knjiga Povijesna sjećanja zapisana u kamenu objavljena je prošle godine. Kako je knjiga nastala, što vas je najviše motiviralo i gdje ste nailazili na podršku, a gdje na prepreke?

zaric.jpg

Glavna prepreka je bio nedostatak volje institucija sistema da se antifašistički spomenici obnove. Zato su u pravilu obilato iznalazili argumente da se to ne učini, umjesto da nalaze mogućnosti kako bi se dio povijesti ispisan na njima obnovio.

Razlog nedostatka volje nalazim u licemjerju većine političara. Oni prvenstveno paze na svoj izborni rejting pa uglavnom susprežu svoja svjetonazorska, ljudska i politička opredjeljenja.

Zašto su nam ti spomenici važni? 

Spomenik nije samo arhitektonski i estetski zahvat u prostoru, iako u osnovi to jest, već i poruka odaslana iz minulih vremena.

Ujedno je i opredmećena radost ili bol, život kakav ga vidimo i osjećamo, a to ujedno znači okamina naših uspjeha, poraza, propalih i ostvarenih nada, te raznorodnih životnih nedaća, pa time i ratnih. Svakoj nadolazećoj generaciji razborito je zato ispravno očitati odaslanu iskustvenu poruku prethodnika.

Spomenici tako postaju dio narodnog bića, njegova svojina povijesnog i kulturnog značaja. Cjelokupni povijesni niz spomenika priča je o nama samima kakvi jesmo i kakvi smo mogli biti. Neki, međutim, misle kako ima spomenika koji spominju naše povijesno loše postupke i nečasna razdoblja. Čak ako je i tako, spomenici se ne ruše, dapače, naučimo iz njih prevladati negativnosti i postati bolji kao pojedinci, ali i kao narod u cjelini.

Problematikom spomenika niste se bavili samo teorijski već su neke vaše inicijative za obnovu i uspjele.

Skupili smo sredstva od članova, prijatelja, stanovnika mjesta u kojim su spomenici te obnovili tim novcem i svojim radom spomenike u Podsreću, Leštatu, Striježevici, Dubokoj i Škrabutniku.

Naročito je velik zahvat bio na obnovi spomen-grobnice narodnog heroja Nikole Demonje u Kamenskoj podno srušenog Bakićevog spomenika. Istine radi, treba reći kako je u ovom slučaju svojim  prilogom pomogao i tadašnji gradonačelnik Požege.

Koje biste spomenike izdvojili i u kakvom se stanju danas nalaze?

Bakićev Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije te Murtićev mozaik Šušnjarska bitka bespogovorno su perjanice među spomenicima ovog kraja, baš kao i njihovi autori u korpusu hrvatskih umjetnika i time ih izdvajam među dvjestotinjak ovdašnjih spomen-obilježja.

Valja ipak spomenuti i Spomenik žrtvama fašizma u Sloboštini kipara Nikole Kečanina, a tu je i Spomenik partizanskim učiteljima Vjekoslava Rukljača na predjelu Pauljače te nekoliko spomenika u maniri grobljanske arhitekture. Nažalost, i Kečaninov i Rukljačev spomenik su doslovno srušeni do temelja. Svi ti spomenici nalaze se na području ekonomski nerazvijene općine, a lokalni čelnici ne pokazuju ni najmanji interes za obnovu.

tito_murtic_mij.rs.jpg tito_murtic_mij.rs.jpg

U kojem je stanju danas spomenik Šušnjarska bitka autora Ede Murtića?

Stanje Šušnjarske bitke najbolje govori o grubom razmimoilaženju stanja sa zakonom. Naime, ovaj je spomenik, prema rješenju Ministarstva kulture, memorijalno-povijesne vrijednosti. Nadalje, Ministarstvo ga ocjenjuje kao kvalitetno umjetničko djelo važno zbog Murtićevog značenja u hrvatskoj umjetnosti i zakon nalaže obvezu njegovog održavanja i čuvanja.

Požeška Udruga antifašista je većinu svoje aktivnosti za obnovu antifašističkih spomenika usmjerila na zahtijevanje obnove upravo Murtićevog mozaika u Dočiću. On nam je višeznačno interesantan. Prvenstveno kao umjetničko djelo, koje je izradio svjetski poznat umjetnik, ali i stoga što je na njemu prikazana jedna od najvećih pobjeda slavonskih proleterskih brigada u Šušnjarima.

Nije zanemariva ni činjenica da bi se obnova mogla izvršiti uz ne pretjerano zahtjevnu svotu novca, a osim toga se za obnovu svakodnevno povećava interes javnosti.

Dakle, iako je mozaik pogođen s najmanje dva razorna projektila, njegova struktura se uspjela održati te stručnjaci potvrđuju njegovu obnovljivost. Ipak, stanje mozaika je sve lošije - da ga antifašisti Požege redovno ne čiste i posjećuju, obilježavajući tamo značajne datume iz NOB-e, stanje bi danas bilo vidno gore. Zato nas neobično raduju sve učestaliji, brojniji i odlučniji zahtjevi za obnovu ovog, nama dragocjenog spomenika. U tome smislu podržavamo i sudjelujemo u aktualnoj inicijativi projekta Ars Publicae/1POSTOZAUMJETNOST.

murtic2.jpg murtic2.jpg

Kada je započela inicijativa antifašista za obnovu Murtićevog mozaika i vidite li kakve pomake?

Inicijativu smo započeli još 2008. godine, a od 2009. šaljemo pisane zahtjeve i inicijative na adrese nadležnih državnih institucija. Tako se Udruga obratila Vladi RH, Ministarstvu kulture, Hrvatskom vijeću za kulturna dobra, Odjelu za obavljanje inspekcijskih poslova zaštite kulturne baštine, svim predsjedničkim kandidatima, predsjednicima parlamentarnih stranaka lijevih opcija te zastupnicima u Saboru, a dokazanim antifašistima.

Državne institucije odgovorile su uglavnom svojstveno rutiniranim birokratima - diplomatski ukazuju na nemogućnost postupanja, a usput upućuju na neke druge razine. Drugi pak uopće nisu odgovorili pa spomenici manje više ostadoše u istom stanju kao i do sada.

Među rijetke pozitivne pomake zapažam povećan stručni interes Konzervatorskog odijela u Požegi da se mozaik Šušnjarska bitka doista obnovi.

Zašto su ovakve inicijative potrebne?

Najbliže je istini ako kažemo da se društvena klima tek odmrzava. Veliki je jaz između govora političara i procedurom utvrđenih dokumenata i stvarnog stanja koji proizlazi iz dvoličnog odnosa prema antifašizmu.

Osobno vjerujem da do ozbiljnijih promjena neće doći dok se ne prekinu povijesne revizije tog razdoblja. Dok god se govori, a posebice piše o ustašama kao Hrvatskoj domovinskoj vojsci, a ne kao fašističkim postrojbama u kvislinškoj državnoj tvorevini, utemeljenoj između ostalog i na rasnim zakonima, neće se ozbiljnije promijeniti stav prema antifašističkoj spomeničkoj baštini.

Ključne riječi: suočavanje s prošlošću
<
Vezane vijesti