H-Alter
Foto: PixabayFoto: PixabayNa HRT-u postoji lista osoba koje ne smiju u program. To nikoga previše ne uznemirava.

"Na HRT-u postoji lista osoba koje ne smiju u program!". Ovu šokantnu izjavu izrekla je poznata novinarka Zrinka Vrabec Mojzeš na konferenciji South East Europe Media Forum održanoj u Zagrebu od 4. do 5. studenog.

Začuđujuće, izjava nije previše uzbudila prisutne. Možda to i nije takva novost, a možda to i ne iznenađuje medijske djelatnike, koji jedva preživljavaju nikad lošije stanje u medijima. I, ne samo hrvatskim, nego, prema tonovima koji su se čuli na konferenciji, medijska situacija je na Jugoistoku Europe na dnu dna.Dakle, percepcija javnog servisa je da njime vlada politika. A politika ne voli suprotstavljanje, pogotovo ne kritiku, pa ne čudi što su samostalni mislioci maknuti s ekrana.

Crne liste opet vladaju medijima! Zašto opet? Stariji medijski djelatnici koji su prakticirali novinarstvo u onom bivšem medijskom modelu, zvanom komunistički, dobro se sjećaju terora crnih lista. Ali, ako ih pitate, kazat će da nikad nisu vidjeli takvu listu. Ni crnu, ni bijelu, a bome ni ružičastu.

Zašto? Sustav nije ostavljao tragove svoje (zlo)djela. A nije niti trebao. U redakcijama se dobro znalo što se smije, a što ne. Pogotovo koga se ne smije spomenuti, a još manje intervjuirati. Pa tako su izvjestitelji s nekog skupa čuli bi mudru izjavu osobe koja nije bila u milosti sustava.

Mladi novinari bi je zapisali s uvažavanjem i stavili u izvještaj. Hladno i mučno je bilo otrežnjenje kada bi urednik u bijesu precrtao tu izjavu rekavši mladom i nadobudnom: Hoćeš li da svi na...bemo?.

Iskusni novinari bi samo zatvorili svoje blokove kada bi mudri čovjek govorio, kamermani spremali kamere, a snimatelji u izravnom prijenosu uperili bi objektive na cvjetne aranžmane.Nitko vam to neće službeno potvrditi, ali to je je manje-više stvarnost javnih servisa. Vrlo često, naročito u zemljama gdje su privatni mediji vezani uz vlast, crne liste se prelijevaju i u njihove sadržaje

Tako je funkcionirala čuvena samocenzura, rak koji je izjedao novinarstvo u komunističkom medijskom modelu. Komunizma davno više nema, suočeni smo s demokracijom, slobodom medija, novinari su, po definiciji i zakonima, nezavisni, a javni sustav je u službi javnosti, ne političara.

A zašto onda crne liste smanjuju i ograničavaju medijski prostor? Istraživanje o percepciji javnog servisa u Jugoistočnoj Europi, koju je provela agencina Ipsos, utvrdilo je da 68% anketiranih smatra da su oni važni za demokraciju, ali 64% ujedno smatra da su pod utjecajem lokalne politike. Podaci za Hrvatsku su slični: 78% ih smatra da su važni za demokraciju, a čak 83% ih vjeruje da su pod utjecajem politike.

Dakle, percepcija javnog servisa je da njime vlada politika. A politika ne voli suprotstavljanje, pogotovo ne kritiku, pa ne čudi što su samostalni mislioci maknuti s ekrana.

Nije vrag da je Zrinka Vrabec Mojzeš ipak u pravu!? Zar se nismo makli ni malo od “mračnih vremena?” I, zašto nas to ne šokira? Jedan dio čitatelja će biti, vjerojatno, šokirani Zrinkinom i mojom naivnošću, jer svi znaju da je to normalno u našim medijima. A za onaj dio javnosti koji je šokiran izjavom o postojanju crnih lista evo malog testa.A sve ovo naglašavamo u očekivanju dugo najavljenih, a još uvijek neostvarenih obećanja o novim zakonskim rješenjima kojima bi vlast uvela reda u medijski prostor

Sjednite udobno, zatvorite oči i pokušajte se prisjetiti osoba koje ste nekoć stalno gledali na TV. Iskakale su iz ekrana kao iz konzerve paštete. A onda, odjednom, bez suvišnog obrazloženja, nestale su s ekrana. I, do danas ih više nema. Pojela maca!

Zapišite to ime. Zatim, ponovite sve korake ponovno i dođite do druge osobe koja vam je nekoć išla na jetra jer se nije skidala s ekrana, a danas je više nema.

Zapišite i to ime. I tako, sve dok vas pamćenje služi. Eto, dobili ste crnu listu. Nije službena, ali je vrlo, vrlo vjerojatna. Pratite li redovno program, uočit ćete neke blage promjene, neke nijanse izrečenog koje odudaraju od Začuđujuće, izjava nije previše uzbudila prisutne. Možda to i nije takva novost, a možda to i ne iznenađuje medijske djelatnike, koji jedva preživljavaju nikad lošije stanje u medijimaoficijelne politike. Nećete dugo čekati na dan kada će i ta osoba nestati s ekrana. Potrebno je samo da jednom malo kritičnije progovori o vladajućima ili da se premijer uvrijedi nekom izjavom. Tako to funkcionira.

Nitko vam to neće službeno potvrditi, ali to je je manje-više stvarnost javnih servisa. Vrlo često, naročito u zemljama gdje su privatni mediji vezani uz vlast, crne liste se prelijevaju i u njihove sadržaje. Kontrola medijskog prostora je savršena, nedovoljna uočljiva prosječnom konzumentu medija i efikasna u stvaranju javnog mnijenja. Dodajmo tome manipulacije, lažne vijesti i slične alate suvremenog masovnog komuniciranja pa će dojam biti potpun.

A sve ovo naglašavamo u očekivanju dugo najavljenih, a još uvijek neostvarenih obećanja o novim zakonskim rješenjima kojima bi vlast uvela reda u medijski prostor.

-

Autor teksta Stjepan Malović je umirovljeni redovni profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Zadru, dugogodišnji novinar i medijski stručnjak.
<
Vezane vijesti