"Još nisam vidio ulagače koji su povećali broj radnih mjesta. U ovoj državi kao da je postao grijeh biti u vlasništvu države", rekao je sindikalni povjerenik Željko Klaus na tribini Kapitalizam kao kriza održanoj jučer u prepunoj dvorani III zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Tribina Kapitalizam kao kriza održana sinoć na zagrebačkom Filozofskom fakultetu bila je jedna od onih burnih, iznimno posjećenih događaja čije se održavanje poklopilo s novim najavama privatizacije tvrtki od posebnog državnog interesa i u većinskom vlasništvu države. Sudeći po opreznim najavama iz Vlade, na redu je privatizacija kutinske Petrokemije, posljednje velike industrijske investicije u Jugoslaviji. Ta se tvrtka 1998. uspješno oduprla pokušaju "kuponske privatizacije" osnivanjem radničkog Stožera za obranu koji je 72 dana držao tvrtku pod radničkim nadzorom uz svesrdnu podršku cijelog grada. A usprkos svoj sili represije tadašnjeg režima Franje Tuđmana koji je na radnike slao interventnu policiju. Rezultat radničke borbe današnji je poseban sporazum po kojem Petrokemija trajno ostaje u većinskom vlasništvu države, a ona je danas jedna od najuspješnijih firmi u Hrvatskoj. Cijelo vrijeme pozitivno posluje, čini 90 posto prometa Luke Šibenik i zapošljava skoro tri tisuće dobro organiziranih radnika na poslovima od velikog sigurnosnog i zdravstvenog rizika.

"Interes kapitala i interes radnika nikad neće biti isti", naglasio je glavni sindikalni povjerenik Petrokemije Željko Klaus podsjećajući na primjere INE, HT ili Plive čija je privatizacija označila sve veću dobit za nove vlasnike, a sve manje radnih mjesta. "Još nisam vidio ulagače koji su povećali broj radnih mjesta. U ovoj državi kao da je postao grijeh biti u vlasništvu države", rekao je Klaus.

Suodnos države i kapitala, kao i mijenjanje čitavog karaktera kapitalizma objasnio je slovenski teoretičar Rastko Močnik. Prema njemu, uzrok današnjeg stanja nalazi se u sistemu kapitalizma koji je u silaznoj fazi, a čija je glavna odlika niska produktivnost kapitala, odnosno niski profit što u našim vječnim tranzicijskim uvjetima podrazumijeva napad na državu i snižavanje radničkih nadnica. Eksploatacija radne snage jednostavno više nije dovoljna jer ne donosi dovoljno profita što dovodi do širih društvenih posljedica poput sistemskog uništavanja školstva, zdravstva i mirovinskog sustava, istaknuo je Močnik.

Kobne posljedice privatizacije ilustrirao je na primjeru dviju velikih, nekad vrlo uspješnih slovenskih farmaceutskih firmi, Leka i Krke. Lek je, za razliku od Krke, privatiziran i prodan globalnom igraču, Novartisu. Ispostavilo se, međutim, da Novartis nije kupio Lekovu tvornicu za daljnu proizvodnju, već je kupio tada postojeće i konkurentno Lekovo tržište. A to je za posljedicu imalo da Lek više nema vlastitu proizvodnju, već samo služi za pakiranje Novartisovih proizvoda. Za razliku od Leka, Krka koja nije privatizirana, orijentirala se na proizvodnju i izvoz na rusko tržište, a trenutno je u ekspanziji i bori se za indijsko i kinesko tržište.

Mislav Žitko iz Akademske solidarnosti zajednički nazivnik svim ovim procesima vidi u fiskalnoj krizi države koja je posljedica globalne krize kapitalističkog sustava.

Posljedice smanjenih privrednih aktivnosti i pogoršanih uvjeta kreditiranja su povećanje porezne presije koja ne mari za društvenu jednakost, smanjivanje rashoda države u obliku rezova davanja za socijalne programe, te prodaja državne imovine kako bi se smanjio deficit. Sve to ima političke posljedice po solventnost (platežnu sposobnost) države, a iza svega leži određeni tip ideologije, u obliku ekspertnog diskursa kojem smo preko medija stalno izloženi.

Upravo je o medijima i njihovoj ulozi u krizi pričao Igor Lasić, novinar Novosti koji mainstream medije vidi kao logističku podršku krupnom kapitalu. Posebno je izdvojio HRT, javnu televiziju čiji dominantni diskurs propagira da je država najgori vlasnik, i Jutarnji list, poznat po svojim sustavnim kampanjama protiv radnika i radničkih prava.

Jutarnji se u posljednje vrijeme fokusirao na problem privatizacije škerova i protivljenje da jedna od najvećih i najprofitabilnijih grana industrije pređe u privatne ruke zbog navodnog parazitizma i oslanjanja na državne jasle.  "Potrebna je sistemska demokratizacija medija. Medijima je kriza roba i na taj način služe kao PR služba krupnog kapitala", rekao je Lasić.

Nužna sistemska preobrazba se usprkos svim problemima još uvijek ne događa, a po mišljenju Mislava Žitka razlog je u tome što sve zemlje čekaju da se kriza razrješi u centru Europe. "Međutim, potrebno je uvidjeti međusobnu povezanost naizgled nepovezanih sektora i proširiti područja borbe", zaključio je Žitko.

Sociolog i aktivist Dražen Šimleša kapitalizam vidi kao žilavu životinjicu, sistem koji nas stalno prisiljava da imamo stožere za obranu što nas sprečava da uvidimo da bi energije trebalo ulagati u stožere za napad jer će ova kriza dugo trajati. Za to vrijeme nužno je stvaranje alternativa i alternativnih zajednica kao trajnog oblika otpora.

Jučerašnja tribina uvod je u prosvjed koji će se povodom Europskog dana akcije protiv kapitalizma održati u subotu, 31. ožujka 2012, u 13:00 sati, u parku Zrinjevac u Zagrebu.

* Video preuzet sa Skripta TV. Ostale snimke pogledajte ovdje.

Ključne riječi: kriza kapitalizma
< >
Vezane vijesti