Foto: TZO BolFoto: TZO BolNa kapitalističkom bubnju - sada i pod zakonskim kišobranom - prodaje se javno dobro.

Jesu li hrvatske žene i muževi prije 27 godina glasovali za kapitalizam, u kojem - zna se - manjina ima, i ima sve više, a većina nema, ili ima sve manje? Jesu. Time su na referendumu 19. svibnja 1991., kolateralno, s 94,17 posto ZA od 83,56 posto izašlih birača, budni i pri zdravoj pameti, prihvatili da Mare i Duje - kad po vladinom nalogu saborska većina prihvati Zakon o koncesijama, što je upravo učinila - ne smiju svoje šugamane prostrijeti na plaži prid kućon, ako ne plate koncesionaru.U koncesioniranju kakvo sada predstoji, znatno dublje i šire od pomorskog dobra, u igri je neusporedivo veći novac. I znatno opasniji akteri

Koji tek iznimno može biti - domaći čovik. I čemu sad neki novovjeki matije ivanići dižu bunu pučana po Jadranu i čine kupališne monade na Markovom trgu? "Ovo je treći put da je zakon prošao proceduru, a sada prvi put vidimo neko nezadovoljstvo", čudio se prosvjedu ministar financija Zdravko Marić, a premijer srca kamenoga: zakon mora proći.

Rodom po očevoj liniji iz sela Svirča na otoku Hvaru, iz kojeg je počeo kampanju radi uspona do Banskih dvora i gdje je prošlog preduskrsnog Velikog četvrtka hodao u višestoljetnoj noćnoj procesiji "Za križen", u spomen na pučku bunu Matije Ivanića 1510., premijer Plenković očito nije shvatio da su se Ivanićevi potomci i sunarodnjaci s ostatka Jadrana pobunili iz istih razloga.

Bahata i socijalno neosjetljiva plemićka vlast prije 507 godina i hrvatska, divljekapitalistička danas jednako su bezobzirno i grubo nagazili narodna prava te grabežljivo posegnuli za općim dobrom. Andrej Plenković jedini je mogao spriječiti donošenje prijepornog Zakona o koncesijama, ne zbog nekih lokalpatriotskih sentimenata, nego zbog premijerske odgovornosti prema svim građanima RH. A on to nije učinio.

Opće dobro nikakav premijer ili tko već trenutno na vlasti ne smije otuđiti njegovom povijesnom vlasniku, narodu, kako bi ga upotrijebio kao stroj odabranim pojedincima ili skupinama za tiskanje milijuna. Kapitalizam, govorili su 1990-ih odnekud iskrsnuli maheri obmane, a narodne mase naivno povjerovale te srcem i dušom nagrnule izboriti ga u Domovinskom ratu, mana je s neba u odnosu na "komunistički mrak".Ne radi se tu samo o kupanju u moru i sunčanju nego i o znatno važnijim pitanjima o kojima bitno ovisi državni suverenitet, ekonomska i svaka druga sigurnost zemlje

Ta mantra, u koju više ne vjeruje nitko normalan sa zrelijim iskustvom života u SRH, ideološki je alibi i za upravo ozakonjenu koncesijsku otimačinu pomorskog javnog i ostalog općeg dobra. Sve legalno i legitimno, po proceduri, u interesu manjine koja će voljom donirane vladajuće većine biti pripuštena milijunskim zaradama na tuđem. Kasno je sada činiti prosvjedne monade, Markov trg pretvarati u plažu i zdvajati: "Ne želimo da nam otimaju što je naša pradjedovina, nismo željeli ovakav kapitalizam".

Plenković je brzinom svjetlosti, arogantno odbivši svih 28 oporbenih amandmana i bagatelizirajući masovne prosvjede uzduž i poprijeko jadranske obale i ispred Sabora, traljavom većinom od 77 zastupnika dodatno ozakonio već razgranatu praksu privatnog bogaćenja otimačinom i uzurpacijom javnog dobra. Najatraktivnijih dijelovima pomorskog dobra ali i poljoprivrednih površina, mineralnih vrela, rijeka i jezera, izletišta, rezervata prirode, čak povijesnih spomenika i prirodnih fenomena... Osim šuma. Zasad?

HDZ i Plenković su se jamačno našli u velikoj stisci zbog regionalne, i šire, frke s posrnulim Agrokorom, čiji će ceh od jeseni stizati građanima na naplatu, ali i zbog očitog gubitka tri četvrtine državnog akvatorija u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu, pa su pobrzali baš na početku pune turističke sezone progurati koncesijske paragrafe. Objektivno, ispod radara javne pozornosti. Da se Turci ne dosjete.

Prije nešto više od mjesec dana, HDZ-ove su županijske uzanice u Splitu i Gospiću, valjda ne bez prešutnog blagoslova iz središnjice u Zagrebu, zgrozile javnost dvama nemoralnim koncesijskim ispadima: na svjetskoj plaži Zlatnom ratu u Bolu na otoku Braču te na divljalištu Otkad je to Unija nadležna direktivama uređivati obvezu vladi RH da javno dobro, vlasništvo svih građana, daje unovčiti privatnom koncesionaru?svjetske mladeži, plaži Zrće u Novalji na otoku Pagu.

U prvom slučaju je Splitsko-dalmatinska županija, bez pitanja Boljana i lokalne samouprave, dodijelila dugogodišnju koncesijsku fantaziju na Zlatnom ratu tek registriranoj tvrtci iz Zagreba, bez ijednog zaposlenog i obrtnog kapitala, a Ličko-senjska je županija pak, bez da je pitala ikog u Novalji, dodijelila 20-godišnju koncesiju na Zrću šestočlanoj skupini "poduzetnika" u kojoj je najpoznatiji 555-dnevni šatoraš sa Savske 66 Josip Klemm, vlasnik zaštitarske tvrtke Klemm Security.

Je li to - plus znatno olabavljena optužnica za financijski kriminal - HDZ-ov honorar Klemmu za glavnu ulogu uz, dakako, Đuru 25.000 Glogoškog, u veteranskom performansu "Oba su pala, oba će pasti", ili "1991. protiv Jugoslavije, 2015. protiv Jugoslavena" ili "100% za Hrvatsku"? Taj je performans s pjevanjem ustaških pjesama, procesijama, plinskim bocama posred Savske ceste, gromoglasnom medijskom pompom pomogao HDZ-u popeti se na oba državna brda.

Zlatni Rat i Zrče bili su zloslutan predznak svega što će se na kapitalističkom bubnju - sada pod zakonskim kišobranom - događati s narodnim dobrom. Zato je trebalo nove paragrafe brzo i učinkovito provući kroz HDZ-ovu saborsku većinu, dok je još ima, jer gosti sa svih strana globusa dolaze u eksponencijalnom broju i nema smisla, jelte, da milijuni - legalni i ilegalni, fiskalizirani i zatajeni - ne otječu u prave džepove. 

Inicijativa Pokret otoka, koja je izvela prosvjedne kupališne performanse pred ulazom u parlament i povlačila za rukav svoje priobalne zemljake iz HDZ-ove zastupničke većine ne bi li ih nagovorila da vrate koncesijske paragrafe na treće čitanje, jer "nisu dobri", uzalud je krečila. ZNA SE tko mora imati koristi od koncesioniranja općeg dobra: svakako ne tzv. mali domaći ljudi Mare i Duje sa svojim šugamanima na plaži prid kućon, kao ni Barica i Franjo iz Hrvatskog zagorja, Stipa iz Slavonije ili tako neki naši kontinentalci, ako su ipak skucali 20 eura po krevetu u sobi sa Ili, što je moguće očekivati s koncesijom Jamnice d.d. dođe li brend u restrukturiranju Agrokora na listu za prodaju? Zašto ne i strancima iz EU-a, koji znaju za direktivu?zajedničkim WC-om na kraju hodnika.

Helgu i Hansa, Elisabeth i Johna, Giannu i Sandra, Jacquesa, Csillu ili koga drugog iz gostujućeg svjetskog mnoštva uopće ne zanima hoće li novac za ulaz na plažu, korištenje ležaljke, suncobrana, tuša, pedaline, sandoline, skutera, tobogana ili kojeg inog čuda kupališne razbibrige inkasirati lokalna samouprava, pa od njega imati korist zajednica koja ih je ugostila, ili Bogtepitajtko, jer je politički "naš" i poznaje župana.

Mare i Duju, pak, i goste s domaćeg kontinenta itekako zanima - i normalno je da ih zanima, i treba ih još više zanimati - zašto se ne smiju slobodno i po vlastitoj volji kupati i sunčati na svom moru, ako ne plate koncesionaru. A taj je (kao i hoteli i dio privatnih iznajmljivača apartmana uz more) privatizirao pomorsko dobro, udario ulaznice na kupanje (npr. 15 kuna za plažu u autokampu Straško u Novalji), zakrčio najbolje dijelove plaže svim i svačim za iznajmljivanje, prepriječio pristup moru, navukao pokretne štandove s četrdesetak posto višim cijenama pića, sladoleda i prigodnom bižuterije made in China. Mašta može svašta, a novca kao u priči. "Više se nećeš smjeti popišati u more, da ne platiš koncesionaru", komentiraju na FB-u.

"Zakon o koncesijama je usklađen s direktivama EU-a", tvrdi ministar Marić. "To je krovni zakon koji definira postupke dodjele koncesija te brojne procedure koje je potrebno ispuniti. Pojedini sektori će se regulirati zakonima i podzakonskim aktima. Njegov prvi draft izrađen je krajem 2015. i pokrenuti su prvi procesi javne rasprave koja je provedena u veljači i ožujku 2016. Ovaj zakon dodatno štiti interese onih koji izdaju koncesije. Jedna od važnih izmjena je jačanje nadzornih funkcija. Po njemu, ugovor o koncesiji postaje upravni ugovor i ima veću snagu." 

Otkad je to Unija nadležna direktivama uređivati obvezu vladi RH da javno dobro, vlasništvo svih građana, daje unovčiti privatnom Opće dobro nikakav premijer ili tko već trenutno na vlasti ne smije otuđiti njegovom povijesnom vlasniku, narodu, kako bi ga upotrijebio kao stroj odabranim pojedincima ili skupinama za tiskanje milijunakoncesionaru? Znači, i zapadnom megakapitalu koji već vedri i oblači u hrvatskom turizmu, najunosnijoj (dvadesetak posto BDP-a) gospodarskoj grani u RH. I kako je provedena javna rasprava o tom zakonu, ako građani masovno prosvjeduju? Kao u slučaju oporbenih 28 amandmana koje je vlada odbila? Pa nisu valjda svi bili neumjesni, da su ih pisale budale? Kakva je to "dodatna zaštita interesa onih koji izdaju koncesije", ako ih ne izdaje lokalna samouprava na imovini na svom teritoriju, a od općeg je, javnog dobra?

Ne radi se tu samo o kupanju u moru i sunčanju nego i o znatno važnijim pitanjima o kojima bitno ovisi državni suverenitet, ekonomska i svaka druga sigurnost zemlje. Što se može očekivati padne li nekoj neozbiljnoj, slučajnoj vlasti, pa možda i Plenkoviću koncesionirati poljoprivredno zemljište i prepustiti - zašto ne i nekom bjelosvjetskom megakoncesionaru, npr. iz EU-a, SAD-a, Kine ili otkud već? - odlučivati o proizvodnji hrane i opskrbi građana vitalnim namirnicama? Ili koncesionirati izvore pitke vode, što se, među tridesetak aktivnih koncesija, dopustilo Ivici Todoriću i Agrokoru s Janinim vrelom u Pisarovini i izvorom Sveta Jana u Gorici Svetojanskoj.

A ostala nacionalna dobra? Uključujući milijarde kuna vrijednu gradnju širokopojasnog interneta za što se u korist Deutsche Telecoma i njegove tvrtke-kćeri Hrvatskog telekoma zauzima sama njemačka kancelarka Angela Merkel.

Kritičari spornog zakona upozoravaju na moguće dalekosežno štetne posljedice za građane i državu u slučajevima da koncesionar založnim Kakva je to "dodatna zaštita interesa onih koji izdaju koncesije", ako ih ne izdaje lokalna samouprava na imovini na svom teritoriju, a od općeg je, javnog dobra? pravom na koncesiju ustupi javno dobro nekom sasvim desetom korisniku. Uzmimo, podigne veliki kredit i jamči povrat koncesijom. Pogrešno ili "pogrešno" potroši kredit, business mu propadne, pa koncesija ode na naplatu vjerovniku - za siću. Ili se smišljeno odigra taj scenariji, bez države? Možda i dogovorno s državom, ako je to u nekom interesu trenutne vlasti? Ili, što je moguće očekivati s koncesijom Jamnice d.d. dođe li brend u restrukturiranju Agrokora na listu za prodaju? Zašto ne i strancima iz EU-a, koji znaju za direktivu?

Neki ironičari s društvenih mreža se čude ovima što se sada čude brzini i vladajućoj bezobzirnosti u izglasavanju Zakona o koncesijama. Ni Franjo Tuđman, kažu, nikog nije pitao kad je usred ratnog krkljanca, dok su ljudi drhtali u podrumima i svako malo se utrkivali s uzbunama, ozakonio privatizacijsku pljačku i ratno profiterstvo.

Tko je za to odgovarao, za navodno zamračenih 300 milijarda kuna narodne muke? Nitko. U koncesioniranju kakvo sada predstoji, znatno dublje i šire od pomorskog dobra, u igri je neusporedivo veći novac. I znatno opasniji akteri.

<
Vezane vijesti