Jonas Müller, najveća banka sjemenja za divlje vrste u svijetu: Osamdeset posto biljne hrane koju čovječanstvo pojede čini samo dvanaest biljnih vrsta. S obzirom na klimatske promjene opasno je nastaviti se oslanjati na samo nekoliko usjeva u prehrani. To nije ni neophodno jer je za čak dvanaest tisuća biljnih vrsta poznato da su jestive.

U banci sjemena u sklopu botaničkog vrta "Royal Botanical Gardens Kew" u Velikoj Britaniji, prihvatili su se ambicioznog poduhvata. Namjera im je, do 2020. godine sakupiti sjeme 25 posto svjetskih biljnih vrsta i očuvati ga za buduće generacije. Prvi cilj, sakupiti deset posto do 2010. godine, uspješno su ispunili zahvaljujući partnerstvima s bankama sjemena u više od pedeset država svijeta.

Iako u svijetu banke sjemena nisu rijetkost, one se češće bave usjevima nego divljim biljem. Tako je Kew najveća banka za divlje vrste u svijetu. A upravo divlje vrste čine 99 posto svjetskog biljnog svijeta. Jonas Müller, koordinator međunarodnih projekata banke sjemena, istaknuo je na predavanju održanom u utorak u zagrebačkom Botaničkom vrtu kako su "banke sjemena drugo najbolje rješenje". Najbolje je rješenje, naravno, opstanak biljaka u prirodnom okruženju, ali zbog raznih razloga koji uključuju i brojne ljudske aktivnosti, dvadeset posto tih vrsta je već sada ugroženo.


Foto: Royal Botanical Gardens, Kew Facebook

kew.jpg kew.jpg

Sam botanički vrt u sklopu kojeg djeluje banka sjemena nastao je davne 1759. godine i uvršten je na UNESCO-vu listu svjetske baštine. U njemu se još uvijek drže mota koje je izrekao Sir Joseph Banks u 18. stoljeću: "Naša uloga je primarno osigurati odgovore na ekološke izazove bazirane na biljnom svijetu".

S Jonasom Müllerom razgovarali smo o banci sjemena, ulozi biljaka u ekosustavu, prilagodbi klimatskim promjenama i povijesnim lekcijama koje nas mogu naučiti zašto se ne valja oslanjati na monokulturnu poljoprivredu.

Jedan od ciljeva koji navodi botanički vrt Kew ističe važnost biljaka za povećanje kvalitete života. Kako vidite vezu između biljnog svijeta i ljudske kvalitete života?

Život na zemlji ovisi o biljkama. Ima mnoštvo primjera gdje koristimo biljke, a zapravo nismo toga svjesni, od drveta kojim gradimo kuće, do lijekova. Biljke pružaju mnoge usluge koje nudi ekosustav, kao što je filtriranje vode. Bez biljaka ne bismo preživjeli. Ako uzmemo primjer medicine, 75 posto svjetske populacije oslanja se na tradicionalnu medicinu, a u kineskoj medicini upotrebljava se deset tisuća različitih vrsta biljaka.

Istaknuli ste kako su banke sjemena drugo najbolje rješenje, ali koje je danas neophodno zbog ugroženosti biljaka u prirodnom okolišu. Koji su najvažniji razlozi doveli do toga da jednoj petini svjetskih biljnih vrsta prijeti izumiranje?

Biljke imaju intrinzičnu vrijednost. Mi kao čovječanstvo upravljamo krajolikom, ali imamo i odgovornost poštovati tu intrinzičnu vrijednost

Nažalost, živimo u svijetu gdje je bioraznolikost ugrožena svaki dan. Danas je to vjerojatno najviše zbog prenamjene zemljišta. Značajna ugroza je i deforestacija,  fenomen koji se događa u zemljama u razvoju. Zatim pretvaranje djevičanskih šuma u plantaže. U drugim područjima bioraznolikost ugrožavaju urbanizacija, turizam, veliki nekretninski projekti, golf tereni, zatim širenje industrijske poljoprivrede. U Velikoj Britaniji je to napuštanje tradicionalnog sustava ispaše koji je sa sobom nosio visoku bioraznolikost biljaka.

Zanimljivo da ste spomenuli golf terene kao jednu od ugroza bioraznolikosti. U Hrvatskoj postoje planovi za gradnju stotinjak golferskih projekata, a oni koji ih zagovaraju redovito ih žele predstaviti kao nešto "prirodno".

Prvi put sam u Hrvatskoj pa ne mogu ništa konkretno reći o ovdašnjim golf terenima. Međutim, uvijek se postavlja pitanje što je svrha neke aktivnosti. Ako je namjera dati krajoliku zelenu boju, onda su možda tri ili četiri biljne vrste koliko ih nalazimo po golf terenima dovoljne. Ako želimo da korijenje zadržava zemlju, posadimo nešto brzorastućeg drveća i to je ispunilo svrhu. Ako vidimo šumu kao nešto šire od toga, onda to sigurno nije dovoljno. Ima puno drugih usluga ekosustava koje šuma može pružiti. Osim ovog utilitarističkog aspekta, biljke imaju intrinzičnu vrijednost. Mi kao čovječanstvo upravljamo krajolikom, ali imamo i odgovornost poštovati tu intrinzičnu vrijednost.

kew_banka_zimbio.com.jpg kew_banka_zimbio.com.jpg

Surađujete s pedesetak zemalja u svim krajevima svijeta. Jesu li neka područja ugroženija od drugih? Kako se Europa snalazi s očuvanjem bioraznolikost?

U početku smo radili prvenstveno u sušnim i polusušnim područjima. Pritisak na resurse tamo je jako velik, jer se ljudi moraju boriti za svoj goli opstanak iz dana u dan. U drugim su područjima prijetnje drugačije. Zato je i uspostavljanje banaka sjemena različito. S vremenom smo uspjeli pomoći u osnivanju trideset banaka sjemena po svijetu.

Europa je definitivno napredovala zadnjih dvadesetak godina. Sada imamo zajedničke liste europskih biljaka, crvene liste za ugrožene vrste, i to su koraci u  pravom smjeru. Međutim, od zemlje do zemlje situacija se strahovito razlikuje. U Europi imamo zemlje kao što je Velika Britanija, gdje smo u sretnoj poziciji jer smo uspjeli skupiti i sačuvati 95 posto domaće flore, ali i zemlje gdje ne postoji takav nacionalni program, pa zaostaju i suočene su s ogromnim izazovima.

Zemlje poput Hrvatske?

Da.

Razgovaramo u zagrebačkom Botaničkom vrtu. Znači li to neku buduću suradnju?

Rješenja bazirana na biljnom svijetu potrebna su za sigurnost hrane, ali i za osiguravanje čiste vode, za dobivanje energije, za zdravlje, za očuvanje bioraznolikosti, a sve je to povezano s krovnim problemom klimatskih promjena

Ovdje sam jer su me iz britanske ambasade pozvali na Kraljičin rođendan, pa sam iskoristio priliku da razgovaram o suradnji s hrvatskim kolegama. Mislim da lako možemo definirati zajednički interes u zaštiti biljaka i čuvanju sjemena. Treba samo vidjeti kako to uobličiti u konkretan projekt.

S obzirom da se pitanje sjemena može smatrati i pitanjem nacionalne sigurnosti, nailazite li na poteškoće u suradnji s drugim zemljama?

Tijekom petnaest godina trajanja projekta nismo još imali slučaj da se neka vlada ili institucija povukla iz projekta. Zato se i trudimo surađivati na razini, primjerice, ministarstava. U banci sjemena u zemlji iz koje potječe čuvaju se isti primjerci sjemena koje mi čuvamo u našoj banci. Također, zemlja porijekla zadržava sva prava na to sjeme. Sjeme se ne smije davati dalje u komercijalne svrhe, a mi ga smijemo, uz pristanak matične institucije, dati samo za istraživanja institucijama koje se ne bave komercijalizacijom.

Kako uspijevate pronaći sredstva za ovako velik poduhvat?

Sakupljanje i čuvanje sjemena zapravo nije skupo. Prosječni trošak za sve po vrsti je 2 500 eura. Zamislite kako se u drugim područjima troši 2 500 eura. Na što se troši novac političko je pitanje, ali čuvanje sjemena nije skupo. Svaka zemlja može odabrati hoće li kupiti borbeni zrakoplov ili  sačuvan prirodni resurs.

kew2.jpg kew2.jpg

Financiranje nam je raznovrsno, ovisno o projektu. Na primjer, jedan od projekata kojim se bavim financira norveška vlada, a bavi se ispitivanjem divljih rođaka 29 najvažnijih svjetskih usjeva. Sadašnji su usjevi prilagođeni trenutnoj klimi, te smatramo kako će za osiguravanje hrane u promijenjenim uvjetima biti izuzetno važni ovi njihovi divlji rođaci koji će pomoći usjevima da se prilagode.

Na predavanju ste istaknuli kako većinu biljne hrane koju ljudi pojedu, osamdeset posto, čini zapravo samo dvanaest vrsta. S obzirom na promjenu klime i s tim povezane promjene u okolišu, kako očekujete da ćemo se u budućnosti hraniti?

Opasno je osloniti se na samo tih nekoliko usjeva. Povijest nas može naučiti tu lekciju ako pogledamo krumpirovu glad u 19. stoljeću u Irskoj, koja je imala grozne posljedice po stanovništvo. U Irskoj su uzgajali samo jednu vrste krumpira, koja je bila osjetljiva na određenu vrstu nametnika. Da su sadili više vrsta krumpira, s drugačijom razinom otpornosti, može se pretpostaviti da glad ne bi bila toliko strašna. Ne možemo se nastaviti oslanjati na samo dvanaest vrsta i ne moramo, jer je za čak  dvanaest tisuća vrsta poznato da su jestive. Sedam tisuća se koristi i kultivira kao hrana u nekom obliku, dok ostale čekaju svoj trenutak.

Sjeme se kod nas vrlo polako suši i zatim zamrzava. Na taj način, ovisno o vrsti, sjeme može preživjeti stotinu, pa i tisuće godina

Rješenja bazirana na biljnom svijetu potrebna su za sigurnost hrane, ali i za osiguravanje čiste vode, za dobivanje energije, za zdravlje, za očuvanje bioraznolikosti, a sve je to povezano s krovnim problemom klimatskih promjena. Na planetu je izbrojano šezdeset tisuća vrsta stabala, a samo tisuću smo detaljno upoznali. Dakle, ovih preostalih 59 tisuća moguća su osnova za buduću prilagodbu promijenjenim uvjetima u okolišu.

Bez banke sjemena teško je govoriti o sigurnosti hrane ili o prehrambenom suverenitetu?

Postoje poljoprivredne banke sjemena, ali mi skupljamo upravo divlju floru. Banke sjemena, uključujući i poljoprivredne, ključne su za našu sigurnost hrane. Naravno, banke sjemena su drugo najbolje rješenje. U idealnom svijetu biljne vrste ne bi bile ugrožene u prirodnom okruženju. Dobra vijest je da ne postoji tehnološki razlog da bi bilo koja vrsta izumrla. Sjeme se kod nas vrlo polako suši i zatim zamrzava. Na taj način, ovisno o vrsti, sjeme može preživjeti stotinu, pa i tisuće godina.


hbs-mala.jpg hbs-mala.jpg

Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.

Ključne riječi: poljoprivreda, sjeme
<
Vezane vijesti