Zagreb.hrZagreb.hrIV. gimnazija: Jasno je da ova bijela škola nema za cilj omogućiti pristup jezičnom znanju svakom djetetu Grada Zagreba neovisno o njegovom jeziku kuće, te da je bijeli Grad i bijela Republika u tome zanemarivanju podupiru. Zbog nemogućnosti govorenja zajedničkim jezikom s bijelom školom, bijelim gradom i bijelom republikom, osjećam se prljavo na svojem radnom mjestu.

"Prema Rousseauu, društveni je ugovor zbroj osnovnih konvencija koje ‘premda možda nisu nikad službeno objavljene, postoje zbog suživota ljudi u društvu’. Čini mi se da je prvi, trajni i konačni društveni ugovor jezik. Primarni ugovor među ljudskim bićima, ono što ih zaista čini ljudskima i društvenima je jezik. Da pristajemo na društvenu obvezu dokazujemo i kad govorimo zajedničkim jezikom, kao što to činimo sada."

Ovaj citat Monique Wittig iz njezinog eseja Društveni ugovor(1) poslužit će mi da istražim do koje mjere IV. gimnazija Zagreb (ne) poštuje priZbog nemogućnosti govorenja zajedničkim jezikom s bijelom školom, bijelim gradom i bijelom republikom, osjećam se prljavo na svojem radnom mjestumarni ugovor među ljudskim bićima, ono što ih zaista čini ljudskima i društvenima. Do koje mjere IV. gimnazija (ne) pristaje na društvenu obavezu govorenja zajedničkim jezikom?

Promotrit ću ova pitanja s aspekta korištenja riječi koja označava jednu društvenu skupinu unutar jezika IV. gimnazije Zagreb, te s aspekta reakcije Grada Zagreba i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske na prijavu kršenja društvenog ugovora koju korištenje te riječi u javnoj instituciji poput škole povlači za sobom, odnosno o njihovom sudjelovanju u kršenju društvenog ugovora koji postoji zbog suživota ljudi u društvu.

Krenimo kronološki. Riječima ravnatelja IV. gimnazije gdje se "učenici tradicionalno, kao i u mnogim zagrebačkim gimnazijama kostimiraju na Pokladni utorak"(2). Ulaskom u školu taj dan, u hodniku sam susreo jedan maturalni razred koji se jako veselio jer se "kostimirao" kao "ciganska svadba"(3). U zbornici su se dvije nastavnice također smijale i zabavljale: "jesi li vidjela Barbarin(4) razred kako se obukao, kao ciganska svadba!" Naknadno sam od jedne nastavnice doznao da je kasnije bilo organiziranje nagrada za najbolje "kostimiranje": dotični razred je sa svojim "kostimom" "ciganske svadbe" osvojio prvo mjesto.

Bez da ulazim u razradu iskorištavanja simboličnih sadržaja manjinskih kultura od strane većinskih kultura, ograničit ću se samo na posljedice Jasno je da ova bijela škola nema za cilj omogućiti pristup jezičnom znanju svakom djetetu Grada Zagreba neovisno o njegovom jeziku kuće, te da je bijeli Grad i bijela Republika u tome zanemarivanju podupirukorištenja riječi ciganska u kontekstu društvenog ugovora, odnosno na značaj kada se to događa u IV. gimnaziji Zagreb, jednoj od dvije jezične gimnazije u Gradu Zagrebu koja ima dvojezični program na čak tri jezika, engleskom, njemačkom i francuskom, odnosno radnim jezicima institucija Europske unije.

Za početak je bitno reći da je unutar Europske unije jezik škole često različit od jezika kuće, a tu iznimka nisu ni Republika Hrvatska ni Grad Zagreb, te je međudjelovanje ta dva jezika regulirano posebnim konvencijama. Posebnost jezika škole je da promiče vrijednosti osnovnih konvencija zapisanih u društvenim ugovorima. Odnosno jezik osnovnih konvencija ne prepoznaje riječ ciganska, ali prepoznaje riječ romska. Odnosno, ako netko koristi riječ ciganska kod kuće, istu riječ ne može koristiti i u školi.

Od osnovne škole, a posebno kasnije u nastavi zemljopisa, učenici i učenice u školi uče da su priroda i društvo koncepti koji međudjeluju. Jezik kojim govorimo kao zajedničkim nije nužno bijeli, ali je većinski bijeli. IV. gimnazija Zagreb svojom "tradicijom" pokazuje da je i ona bijela škola.

Istraživanja Centra za mirovne studije u Zagrebu pokazuju da su pripadnici i pripadnice romske manjine percipirani/e najnegativnije u našem društvu. Malo nakon ovog "tradicionalnog" događaja sam imao priliku vidjeti na drugom programu Hrvatske televizije britansku seriju Sherlock Holmes gdje se u subtitlu pojavila riječ Ciganin. Od strane isključivo bijelih glumaca.(5) Dakako, škola i njezin jezik su dijelom odraz društva i njeUz već samodeklariranu bijelu nastavnicu Barbaru, svaki nastavnik i nastavnica su se svojim glasom deklarirali kao bijeli. Zajednički jezik škole kojim govorimo je postao i službeno bijeligovog svakodnevnog jezika.

Kako se pripadnik ili pripadnica romske manjine može osjećati u jednoj bijeloj instituciji? Ilustracija Lepe Mlađenović: "Mene se duboko dojmio slučaj što nam ga je ispričala jedna Romkinja, aktivistkinja koja je jedno vrijeme radila u našem uredu u centru Beograda. To je jedna lijepa, velika zgrada. To jutro, kao i inače, pozvonila je dolje na portafon. Uto je iz zgrade izišao jedan fino odjeven muškarac i – ona se pred njim zastidjela, prepala. Pomislila je da bi je on mogao pitati što ona tu radi, prljava Ciganka, da joj tu nije mjesto."(6)

Riječi ove aktivistkinje jasno pokazuju kako jedna osoba iz redova romske manjine percipira riječi Romkinja ili Ciganka. Kao bijela osoba u ovom kontekstu, ja preuzimam njezinu percepciju kao temeljnu. Kada učenici, učenice, nastavnici i nastavnice, svi odreda bijeli, koriste riječ Cigani, oni pokazuju Romima da im tu nije mjesto. Kada u odgovoru na moj prigovor na korištenje ove riječi unutar jezika škole Grad Zagreb tumači da nije došlo do "odstupanja od odredbi" društvenog ugovora(7), Grad Zagreb također potvrđuje da im u IV. gimnaziji Zagreb nije mjesto, te i Grad Zagreb postaje bijela institucija. Kada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta odlučuje da neće pokrenuti inspekcijski postupak na prijavu kršenja osnovnih konvencija, ono također potvrđuje da im u IV. gimnaziji Zagreb nije mjesto i Republika Hrvatska postaje bijela institucija.

Radi se zapravo o bijeloj školi, bijelom gradu i bijeloj republici koji koriste riječ Rom kao ukras, suprotno osnovnim konvencijama.

Međutim, tu ova priča o jeziku i društvenom ugovoru ne završava. Prigovor na korištenje jezične konstrukcije "ciganska svadba" sam uputio NasKada učenici, učenice, nastavnici i nastavnice, svi odreda bijeli, koriste riječ "Cigani", oni pokazuju Romima da im tu nije mjestotavničkom vijeću IV. gimnazije odmah sutradan nakon "Pokladnog utorka". Ravnatelj IV. gimnazije ju nije uvrstio na sjednicu koja se održavala taj dan(8), već tek na sjednicu 7. travnja 2015. godine, dan prije održavanja Svjetskog dana Roma.

U svojem dopisu Nastavničkom vijeću predložio sam održavanje posebnog sata razredne zajednice s razredom koji se "kostimirao" kao "ciganska svadba" i njihovom razrednicom Barbarom, odnosno dodatnu edukaciju o tome kako koristimo jezik škole s ekspertom van škole. Nastavničko vijeće je prijedlog jednoglasno odbilo. Također sam zamolio Nastavničko vijeće da ponašanje nastavnice bijele Barbare proslijedi na razmatranje Etičkom povjerenstvu IV. gimnazije. I ovaj prijedlog je odbijen. Jednoglasno.(9)

Uz već samodeklariranu bijelu nastavnicu Barbaru, svaki nastavnik i nastavnica su se svojim glasom deklarirali kao bijeli. Zajednički jezik škole kojim govorimo je postao i službeno bijeli.

Međutim značaj zajedničkog govorenja bijelog jezika u IV. gimnaziji Zagreb nije samo u tome što je ona jedna od "mnogih zagrebačkih gimnazija", već ujedno i jedna od dvije jezične gimnazije u gradu Zagrebu koja provodi dvojezične nastavne programe na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku, radnim jezicima institucija Europske unije koji su neophodni za zaposlenje u tim institucijama. Odnosno, IV. gimnazija Zagreb osPosebnost jezika škole je da promiče vrijednosti osnovnih konvencija zapisanih u društvenim ugovorimaigurava pristup jezičnom znanju Europske unije i upoznao sam ne mali broj bivših učenica ove gimnazije koji su se u tim institucijama zaposlile, radi dobrog jezičnog temelja kojeg su stekle unutar tog programa. Ali jasno je da ova bijela škola nema za cilj omogućiti pristup jezičnom znanju svakom djetetu Grada Zagreba neovisno o njegovom jeziku kuće, te da je bijeli Grad i bijela Republika u tome zanemarivanju podupiru(10).

Za kraj, zbog nemogućnosti govorenja zajedničkim jezikom s bijelom školom, bijelim gradom i bijelom republikom, osjećam se prljavo na svojem radnom mjestu. Riječi bijelog ravnatelja IV. gimnazije da "niti jedna kostimirana skupina nije za cilj imala omalovažavanje bilo koje društvene zajednice, niti su se ponašali na način koji bi bio uvredljiv ili imao za namjeru ponižavati ili diskriminirati bilo koga"(11) nisu ništa drugo nego riječi bijelog jezika. Bijelina je možda "tradicionalna" u "zagrebačkim gimnazijama", ali se na stolu gradonačelnika i ministra nalaze prijedlozi da uklone bijelinu iz jezika IV. gimnazije kako bi se osiguralo poštovanje društvenog ugovora. Iz njihove odluke će biti vidljivo jesu li bijeli fino odjeveni muškarci ili se pak i oni osjećaju prljavo.


Autor ovoga priloga, Branimir Lukić, nastavnik je u dvojezičnoj nastavi u IV. gimnaziji Zagreb

(1) Monique Wittig, “Hetero” um i drugi eseji (Lezbijska grupa Kontra, Zagreb, 2011.)

(2) Ove godine je pao na 17. veljače 2015. godine. Koristim navod iz dopisa ravnatelja IV. gimnazije Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba od 30. ožujka 2015. godine.

(3) Koristim riječi učenika i učenica s hodnika.

(4) Ime nastavnice je promijenjeno i odabrano radi toga što prema mojem saznanju nijedna zaposlena osoba u IV. gimnaziji ne nosi ime Barbara.

(5) Kroz samo ovaj televizijski isječak jasno je da je Hrvatska televizija također bijela institucija, ali to ostavljam nekom drugom za razradu.

(6) Zarez, 6. travnja 2007. godine, razgovor Maje Hrgović s Lepom Mlađenović

(7) Odnosno Pravilnika o kućnom redu gimnazije. Koristim navod zamjenika pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba od 10. travnja 2015. godine. Kao ilustracija suradnje u zataškavanju ovog slučaja od strane Grada Zagreba i IV. gimnazije Zagreb dovoljno govori činjenica da je dopis ravnatelja (2) urudžbiran 13. travnja 2015. godine, odnosno tri dana nakon datuma na dopisu zamjenika pročelnika.

(8) Premda je ravnatelj to obavezan učiniti.

(9) Kako taj dan nisam bio prisutan u školi, koristim navode iz službenog zapisnika.

(10) Zamjenik pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i spot Grada Zagreba u svojem dopisu (7) navodi da je ravnatelj IV. gimnazije svojim postupanjem očuvao ugled i dostojanstvo škole. Ravnatelj u svojem dopisu (2) navodi da se “učenici susreću s raznim kulturima, a među kojima se ističe dugogodišnja suradnja s Hrvatskom školom Miroslav Krleža u Pečuhu, u kojoj se naši učenici upoznaju kako s kulturom, tako i sa problemima hrvatske manjine u Mađarskoj”. Iz šutnje je jasno da škola nema programa upoznavanje s manjinama u vlastitom gradu i zemlji.

(11) Iz dopisa (2).

Ključne riječi: pravo na obrazovanje, Romi, jezik
<
Vezane vijesti