Premda je ministru Fuchsu još pred Božić upućeno pismo u kojem ga se upozorava da je "ugledna jezikoslovka" dobila od Ministarstva znanosti sredstva za objavljivanje knjige koju nikada nije objavila, Ministarstvo danima ne odgovara na pitanja H-Alterove novinarke.

A Milan Moguš, predsjednik HAZU-a koji je Dunju Brozović Rončević na osnovu nepostojeće knjige primio za suradnicu, ima za reći samo to da se ne osvrće na anonimne dojave!

"Jedna od najuspješnijih članica znanstvene i akademske zajednice, prof.dr.sc. Dunja Brozović Rončević, u svojoj blještavoj znanstvenoj karijeri postigla je zavidan broj pozicija preko kojih je koncentrirala enormnu društvenu moć... To bi sve bilo hvalevrijedno, ali zvuči nevjerojatno: sva su navedena postignuća ostvarena bez ispunjavanja elementarnih zakonom propisanih uvjeta, i to na temelju lažiranih podataka u znanstvenoj biografiji", stoji u pismu kojeg je uoči Božića 2010. godine anonimna Skupina hrvatskih intelektualaca dostavila na adrese čelnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Nacionalne zaklade za znanost te filozofskih fakulteta u Zagrebu, Zadru i Rijeci. Ravnateljicu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te profesoricu na Filozofskom fakultetu u Zadru i Zagrebu u pismu se optužuje da je u zvanje znanstvenog suradnika kao i za člana suradnika HAZU izabrana 2004. godine na temelju nepostojeće knjige Hrvatska hidronimija. Za izdavanje spomenute knjige, kći pokojnog akademika Dalibora Brozovića, od Ministarstva je još 2003. godine dobila financijska sredstva. No, iako bi po relevantnim pravilima samog MZOŠ-a dodijeljena sredstva  trebala biti opravdana u roku od godinu dana, sve što u javnosti nakon osam godina postoji od Hrvatske hidronomije jest njena ISBN i UDK oznaka. Iako smo se Ministarstvu za komentar slučaja obratili još u ponedjeljak, u skladu s njihovom tradicijom zanemarivanja novinarskih upita, odgovor nismo dobili do današnjeg dana.

fuchs.jpg fuchs.jpg

Saša Zelenika iz Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja kaže kako je MZOŠ na području znanstvenih projekata tek počeo usvajati praksu provjere kako se koriste dodijeljena sredstva. "Za sufinaciranje bi se trebala prijavljivati djela koja su sprema za tisak, dakle: napisana, recenzirana i lektorirana, što je opet i navedeno u pravilima MZOŠ-a. Neutrošena sredstva bi trebala biti vraćena MZOŠ-u, to jest uplaćena u proračun RH".

Brozović Rončević je još 2007. godine na portalu Connect prozvana zbog istih razloga koje u pismu navode i anonimni intelektualci, na što je u svoju obranu napisala kako je "knjiga još krajem 2003. godine prošla sve potrebne recenzije, ali je trebalo napraviti još neke dorade koje ja naprosto nisam stigla nakon što sam izabrana za ravnateljicu Instituta. To što je bila najavljena pogrješka je tajnice Instituta koja je samostalno, bez dogovora zatražila i prijavila ISBN broj. Sada se knjiga dovršena prije tri godine naravno ne može tiskati bez dodatnoga". No danas joj je umjesto tajnice krivo Ministarstvo.  

"Sredstva za knjigu Hrvatska hidronimija, kao i za niz knjiga koje su trebale biti objavljene 2004. i 2005. skinuta su s računa Instituta ovrhama po tužbi za božićnice iz 2001. Ta sredstva za knjige, znanstvene projekte, terenska istraživanja i drugo do danas Ministarstvo nije refundiralo Institutu te stoga te knjige i ne mogu biti objavljene", izjavila je Brozović Rončević za Tportal.

No unatoč uzrocima i "krivcima" zbog kojeg navodno prerađeni doktorat nije ugledao svjetlo dana niti nakon osam godina, baš kao i Ministarstvo, niti Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nije se zapitala gdje je "kapitalno djelo hrvatske onomastičke

hazu640.jpg hazu640.jpg

Kako doznajemo iz akademskih krugova, pri izborima u viša zvanja eventualno se priznaju  članci koji su već prihvaćeni za objavljivanje u časopisima koji još nisu tiskani. Anoniman izvor tvrdi kako bi čekanje više godina za izdavanje knjige moglo biti opravdano ako autor ima problema s izdavačem, no kako je za Hrvatsku hidronimiju izdavač Institut kojeg je Brozović Rončević ravnateljica, problema ne bi trebalo biti. Time je Brozović Rončević zapravo pri izborima u više zvanje i primanje u HAZU  učinjen presedan.

Milan Moguš, donedavni predsjednik Akademije koji je tu dužnost obnašao i 2004. godine kada je znanstvenica primljena na mjesto suradnice u Razredu za filološke znanosti, za H-Alter je izjavio kako ne želi komentirati anonimna pisma jer ih smatra letcima kojima je mjesto u košu za smeće. "Ako netko nema dovoljno hrabrosti da se potpiše pod upozorenje, za mene ono niti ne postoji. Uostalom,  ne mogu ništa komentirati kada pismo nisam niti dobio", tvrdi Moguš iako pouzdano znamo da je pismo adresirano i na njegovo ime. Nakon pitanja kako je moguće da izvješće o nepostojećoj knjizi izađe u Ljetopisu Akademije, uvaženi akademik nam je spustio slušalicu.

mogus.jpg mogus.jpg

Tim činom glavešina Akademije dodatno je pojačao stajalište kako umjesto da desetke milijuna kuna iz džepova poreznih obveznika ulaže u, kako je to i Zakonom propisano, "prijedloge i mišljenja za unapređivanje znanosti i umjetnosti na područjima koja su od osobne važnosti za Republiku Hrvatsku", ova "najviša znanstvena ustanova u RH" o alarmantnoj situaciji unutar akademskih krugova samo šuti. Slučaj Brozović Rončević tek je samo jedan u nizu skandala koji potvrđuje sumnju da od Akademije koristi imaju isključivo njezini društveno uvaženi članovi, evidentno izabrani pod utjecajem različitih političkih i interesnih lobija. Stoga ne bi bilo na odmet kada bi Hrvatska slijedila primjer Bugarske koja je masovno srezala izdatke za svoju akademiju, te započela raspravu o njenom ukidanju nakon 140 godina postojanja. Time bi Akademija jednom za svagda dobila svoje zasluženo mjesto u povijesti koje bi se u školskim udžbenicima komotno moglo obrađivati pod naslovom Povijest beskorisnog preseravanja.

<
Vezane vijesti