Prof, dr. Dražen Lalić, predloženi kandidat za člana Upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, govori o svojim motivacijama za sudjelovanje u radu toga tijela, te o svojoj viziji javne financijske podrške civilnom društvu.

Kako bi po vašem mišljenju trebao izgledati sustav podrške nevladinim organizacijama?

Pozicija ovakve Nacionalne zaklade, koja razdjeljuje proračunska  i druga sredstva, a čiji UO imenuje Vlada, može potencijalno utjecati na smanjenje autonomije, uz ostalo i na pojave autocenzure, u okviru organizacija civilnog društva

Primjenom sadašnjeg modela, u kojem civilno društvo posredstvom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva zapravo najviše financira država, osigurava se kontinuitet u financiranju mnogih  organizacija, što je pogotovo povoljno za manje i lokalne udruge. Nedostatak ovakvog modela pak jest u tome da može dovesti u pitanje nezavisnost organizacija civilnog društva. Prisjetimo se da je John Keane definirao civilno društvo kao javni prostor u kojem djeluju organizacije koje teže samoorganiziranju i samorefleksiji, i koje se nalaze u napetosti prema institucionalnom okviru i vlasti kao takvoj. Civilno društvo shvaćam ponajprije kao nastojanje oko općeg dobra mimo zahtjeva tržišta i vlasti, odnosno profita i moći. Slijedom toga, za djelovanje civilnoga društva ključna je financijska nezavisnost njihovih aktera, pogotovo spram vlasti. Ukoliko nema financijske nezavisnosti, pojavljuje se mogućnost ne samo cenzure nego i autocenzure. Civilno društvo mora sadržavati svoju kontrolnu i konfliktnu dimenziju, i to ponajprije prema vlasti, inače se gubi njegov smisao nezavisnoga promotora općeg dobra.

Pozicija ovakve Nacionalne zaklade, koja razdjeljuje proračunska  i druga sredstva, a čiji UO imenuje Vlada, može potencijalno utjecati na smanjenje autonomije, uz ostalo i na pojave autocenzure, u okviru organizacija civilnog društva. Moguće je uočiti da su neke udruge u ponekim situacijama posljednjih godina išle „linijom manjega otpora", uz ostalo i tako da su ublažavale svoja stajališta prema vlasti koja ih je financirala, premda ne vjerujem da je netko iz Nacionalne zaklade uvjetovao takav način ponašanja niti ima pokazatelja da je bilo takvih pritisaka. Ima i drugih zabrinjavajućih oblika takve linije u civilnom društvu. Primjerice, kod nas danas, procjenjujem, postoji pedesetak organizacija koje se bave suzbijanjem narkomanije, a svega dvije-tri borbom protiv korupcije i organiziranoga kriminala. Za bavljenje korupcijom i organiziranim kriminalom, kao društvenim problemima koji su u današnjoj Hrvatskoj svakako prisutniji i društveno štetniji nego inače prilično raširena i pogubna ovisnost o drogi, moraš biti spreman na konflikt s moćnicima i rizik, a ljudsku psihu znatno određuje odabiranje manje neugodnih i manje rizičnih ponašanja. Riječju, civilno društvo mora u različitim aspektima svoga djelovanja biti kritično prema vlasti, a to je teško ako ga financira baš ta vlast; tada postaju moguće razne pragmatične strategije.

Civilno društvo mora u različitim aspektima svoga djelovanja biti kritično prema vlasti, a to je teško ako ga financira baš ta vlast; tada postaju moguće razne pragmatične strategije

Zbog tih i drugih razloga smatram primjerenijim model financiranja civilnog društva u kojem bi porezni obveznici - fizičke ili pravne osobe - mogli samostalno odlučivati kojoj će organizaciji civilnoga društva dati potporu i tako osloboditi dio poreza koji su inače dužni plaćati državi, odnosno u kojem bi za takvo financiranje dobili porezne olakšice. Međutim, u ovakvoj ekonomskoj i društvenoj situaciji treba izvući maksimum iz postojećega modela koji, kao što sam iznio, ima nekih prednosti. 

Kako komentirate to što na stranicama Zaklade još uvijek nema nacrta njezine nove strategije, kao niti popisa predloženih članova/članica njezina UO-a?

Vjerojatno se najviše radi o političkom kontekstu: čekao se izbor i konstituiranje nove vlasti. Uz to, upozoravam kako u našim javnim poslovima prevladava vrlo štetan običaj da se ključne odluke donose voluntaristički i bez dostatne javne rasprave. Nadam se kako će nova strategija Nacionalne zaklade biti široko i kvalitetno raspravljena u stručnoj, civilnoj i drugoj javnosti.

Moraju li predstavnici i predstavnice CD-a imati svoje mjesto u UO-u Zaklade, kako je to u Zakonu o nacionalnoj zakladi predviđeno za prvi saziv UO-a ("tri člana od predstavnika tijela državne uprave, pet članova od predstavnika organizacija za razvoj civilnog društva i jednog člana kao predstavnika lokalne i područne (regionalne) samouprave" - čl. 5. st. 3. Zakona)?

Nadam se kako će nova strategija Nacionalne zaklade biti široko i kvalitetno raspravljena u stručnoj, civilnoj i drugoj javnosti

Moraju, to je nedvojbeno. Predstavnici organizacija najbolje poznaju civilno društvo i njegove potrebe, te mogu efikasno zaštiti njegovu nezavisnost. Kao predloženi član UO-a želim i mogu dati svoj doprinos radu Nacionalne zaklade, samo sumnjam, uz ostalo i zbog nepovoljnoga iskustva s kandidaturom za člana Programskoga vijeća HRT-a, da će me Vlada imenovati.

Kako biste kao član UO-a reagirali kada biste dobili informaciju da je Zaklada u godini dana potrošila 200 000 kuna na taksi usluge?

Upozorio bih vodstvo Zaklade i druge nadležne da je takva praksa neodrživa, posebno u ovim vremenima teške gospodarske krize. Ukoliko se to ne bi promijenilo, podnio bih ostavku i javno bih iznio razloge za takvu odluku.


Čitajte H-Alterov dossier Igre na sreću!

Igre na sreću

<
Vezane vijesti