Igra go: U svijetu kamenčića i borbe razvija se misao. Razvija se mogućnost logičkog zaključivanja i promišljanja kombinacija. Kao igrači suočit ćete se sa slobodama i smrću. Žrtvovat ćete da biste širili svoj prostor ili oživjeli grupe, a svaki vaš potez usmjeren je prema stanju na čitavoj ploči.

U staroj je Kini, u davna vremena, živio jedan drvosječa. Kao i svakoga jutra, uzeo je sjekiru i krenuo duboko u šumu, ne bi li nasjekao drva. Negdje na pola puta, ugleda dva starija čovjeka koja su bila nadvijena nad ovećim panjem. Nisu ga primjetili. Došao je bliže da vidi što rade, a oni su na nekoj ploči sa iscrtanim crtama slagali crne i bijele kamenčiće. Drvosječa se nasloni na sjekiru i nastavi promatrati. U jednom se trenutku prisjeti: "pa, pošao sam u šumu, da nasječem drva." Trgne se, da će podići sjekiru - a sjekira je već u zemlju pustila korijenje. Nije primjetio kako vrijeme prolazi.

Ova nas legenda uvodi u svijet u kojemu nije potrebna komunikacija riječima. Priča dvaju suparnika misaone igre razvija se u glavi, a preslikava na ploči. Ukoliko vas netko zatraži da naredna tri sata u miru i tišini ne radite ništa drugo nego igrate jednu jedinu partiju i razvijate strategiju, možda će se učiniti nemogućim. No, s većim udubljivanjem u igru i s njenim razumijevanjem, raste i koncentracija.

Često se može čuti kritika da primjerice, šah, u sebi ne sadrži niti s od sporta. Naime, igrači satima sjede za jednom partijom i šuteći pomiču figurice. Nula bodova fizičke aktivnosti. Štoviše, neki primjerci ove vrste sportaša žive vrlo neurednim životom. Za njihove rezultate nije važno što su kronični pušači koji su debelo ugazili u beskondicijsko stanje, ili što možda nikada u životu nisu pretrčali jedan kilometar. Koga briga. Za djelovanje na ovom području - nisu potrebni niti visina niti određena težina. Brzinu pokreta i snagu mišića zamijenjuje - misao. Ona se trenira, nadograđuje i širi. Ono što igrače misaonih igara uvrštava u kategoriju sporta su duh igre te nužnost kontinuiranog treninga i natjecanja da bi se postigli vrhunski rezultati. Usudila bih se reći da je gotovo svaka osoba koja čita ovaj tekst, upoznata sa šahom. Ako ništa drugo, zasigurno znate kako izgledaju tabla i figure. No, možete li prepoznati igru koja se skriva u legendi s početka teksta?

U narednim ću rečenicama predstaviti igru go. Na nju sam naišla slučajno, čitajući istoimenu knjigu spisateljice Shan Sa. Voljela bih ukratko spomenuti i neke igrače goa u Hrvatskoj, kao i rezultate koji iako vrijedni da se o njima priča, ostaju u sjeni. Razlog tomu možda je taj što se oko njih ne vrti dovoljno novca i utjecaja moći, čime automatski ne privlače pozornost medija ili interes zvučnih sponzora.

Povijest i način igre:

O počecima igre go malo se zna, no arheološke su iskopine utvrdile da se igrala u Kini prije četiri tisuće godina. Dalje se razvijala kroz Japan i Koreju, da bi posebno u periodu nakon Drugog svjetskog rata obuhvatila i ostatak svijeta. U Hrvatsku su je početkom 20. stoljeća, točnije u Pulu, doveli časnici austro-ugarske mornarice. Riječ je o olimpijskoj misaonoj igri, koja spada u jednaku kategoriju poput šaha, bridža, dame, i kineskog šaha.

igra_go.jpg

Pravila su vrlo jednostavna i mogu se naučiti u desetak minuta, no sam način igre je kompleksan i ovisi o strategiji i imaginaciji igrača. Ukoliko želite igrati, za početak su vam potrebni protivnik i go garnitura. Znanje ćete odmjeriti za pločom s 19x19 linija, odnosno 361-nim sjecištem. Nakon toga se na ista ta sjecišta naizmjenično stavljaju crni i bijeli kamenčići kojih svaki igrač ima po 180. Na turnirima se koriste i satovi kojima se ograničava vrijeme, a igru prvi započinje - crni.

Mladen Smud, predsjednik Hrvatske igo udruge, krovne udruge koja naše igrače predstavlja u svijetu - pojasnio je cilj igre. "Zemlja je dobrobit koju imamo i ta koja nas hrani. Karakteristika što se ljudskog roda tiče je posjedovnost. Zamislite da dva kauboja dolaze na slobodnu površinu te da si svaki od njih uzme za pravo da bi gradio ranč. Međutim, postoji mogućnost da se pokokaju i na koncu, odluče ograditi. Napravit ćemo 19 paralelnih linija i 19 okomitih, čime ćemo dobiti 361-no sjecište. Na njih se zapikavaju kolci koji nam predstavljaju ogradu. Jedan po jedan, ravnopravno. Svaki igrač ima svoju boju. Gradeći tako, mi u stvari igramo go. Pobjednik je onaj koji sebi zagradi veću površinu. Dođe situacija kada je sve određeno i time je partija završena. Skoro sam vam sve rekao, vi već sada možete početi igrati."

Ukoliko se nikada niste susreli sa ovom igrom, priča o kolcima i kaubojima mogla bi djelovati apstraktno, stoga za početak predlažem sljedeći video:

"Ta usporedbenost goa sa životom je začuđujuća. Imate čovjeka, njegovu misao, njegova gledanja, njegove prosudbe .. sve to imate u gou. I suprotnosti. Čak su izrazito dane; crni protiv bijelog. U životu često ne razlikujete suprotnosti, a one postoje. Da sada ne zalazim preduboko, ali to su fantastične stvari kada uđete u mogućnosti i igru mogućnosti. Više to nisu kamenčići, to je ono što nosite u svojoj glavi. Mnogi ne rade sa mogućnostima i griješe, a ako imate iluzije, vrlo brzo ćete zaći u slabiju poziciju", dodao je majstor Smud, nositelj 4. dana.

Duh Istoka

U svijetu kamenčića i borbe razvija se misao. Razvija se mogućnost logičkog zaključivanja i promišljanja kombinacija. Kao igrači suočit ćete se sa slobodama i smrću. Žrtvovat ćete da biste širili svoj prostor ili oživjeli grupe, a svaki vaš potez usmjeren je prema stanju na čitavoj ploči. Za Yoshia Tamuru, japanskog veleposlanika u Hrvatskoj, go je kako je istaknuo, dio života. Nakon dvadeset godina učenja iz knjiga, klubskih partija i turnira, kaže da je go - "... prije svega, zanimljiva igra. Nije jednostavan, on je filozofija. Što više igram više želim znati istinu igre, no ne vidim joj kraja. Vrlo je dobar za stjecanje navike o razmišljanju. Dok igram, moram koristiti mozak. Da bismo igrali ovu igru, trebamo kao i u životu, imati široke poglede."
Popularan na Dalekom istoku, go je u Japanu postao izborna aktivnost koja je svoje mjesto našla i unutar obrazovnog sustava. Zemlja njeguje tradiciju održavanja velikih, mješovitih turnira, a za popularnost među mladima, posebno je zaslužan i anime "Hikaru no Go". S njegovim pojavljivanjem, dodao je Tamura, igra se približila mladima.

Stanje u Hrvatskoj, nešto je drugačije. Iako je istočnjačka filozofija u mnogim aspektima pronašla način da zaživi na ovim prostorima, go igrači još uvijek djeluju na tzv. underground sceni. Aktivnih imamo tek četrdesetak i rijetki su oni koji znaju da se u Hrvatskoj tri puta do sada organiziralo Europsko prvenstvo; dva puta u doba bivše države i jednom nakon osamostaljenja.

Također, malo ljudi je upoznato sa činjenicom da je Riječanin Zoran Mutabžija dvostruki europski prvak koji nas je lani predstavljao i na prvim Olimpijskim misaonim igrama u Pekingu. Tu je još i priča o 14-ogodišnjem Mateju Zakanju, nositelju 3. dana. Zakanj se nedavno vratio iz Japana sa svjetskog amaterskog prvenstva, nakon čega je - na posljednjem Otvorenom prvenstvu Hrvatske potvrdio status apsolutnog prvaka na državnoj razini. Susret i odigrana partija u rezidenciji veleposlanika, na Tamuru su ostavili poseban dojam. "Igra je bila pasivna, no vrlo snažna. Dječak je doista jak, miran i mudar." Inače, Tamura je nositelj 5. dana. Spomenimo da se titule igrača amaterske razine označavaju od početnog 25. kyu-a, do 6. majstorskog dana. Također, postoje i profesionalne lige koja se rangiraju do 9. dana.

Smud je pojasnio da kod nas, za razvijanje više kvalitetnih igrača, nedostaje onoga što ispada floskula za javnost, no ružna realnost za igrače - naravno, novca. "Bez toga se ne mogu organizirati jaki turniri, naši igrači ne mogu dovoljno putovati po vani i stjecati nova iskustva, samim time i strani su igrači manje zainteresirani za dolazak na ove prostore. Kao udruga, do sada nismo uspjeli ostvariti komunikaciju sa Hrvatskim olimpijskim odborom. Sredstva kojima raspolažemo pokrivaju možda dva međunarodna turnira i igrači su za sve ostalo, primorani sami tražiti sponzore. Mi smo još uvijek, prije svega, zaljubljenici u ovu igru."

Aktivni igrači, najčešće se susreću na vikend turnirima u Velikoj Gorici, Rijeci, Zagrebu i Karlovcu. Nakon što ojačaju u igri, koliko su u mogućnosti, posjećuju susjedne zemlje - Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Srbiju, Mađarsku i Italiju, neki čak Austriju ili Nizozemsku te Južnu Koreju. Ono što je od posebnog značenja, to je slobodno vrijeme koje poklanjaju kako bi podučavali i regrutirali nove igrače.

Stoga, ukoliko volite sjediti, kombinirati i prepustiti se mislima - više informacija o igri go u Hrvatskoj, pronaći ćete na http://gogame.blog.hr/

Ključne riječi: Kina, igra go
<
Vezane vijesti