Svađa oko prostora za prosvjedovanje ispred Parlementa, pokušaj probijanja "neprijateljskih redova", odgovor palicama, anarhistički molotovljevi kokteli na sindikaliste. Kakva je uloga Sveradničkog borbenog fronta, sindikalnog krila Grčke komunističke partije, u razbijanju socijalnih nemira? I kakva je uloga anarhista?

Prošlog četvrtka otpočeo je drugi dan generalnog štrajka u Grčkoj. Toga dana grčki je parlament trebao izglasati nove mjere štednje po direktivi Međunarodnog monetarnog fonda koje obuhvaćaju daljnju liberalizaciju tržišta i privatizaciju, otpuštanje radnika u državnim službama i upravi, a protiv kojih je ustala grčka radnička klasa pod zastavama raznih lijevih stranaka, organizacija i sindikata. Dok socijaldemokratski demagozi vladajućeg PASOK-a poručuju grčkim radnicima da su ovi svi rezovi nužni zbog budućnosti i prosperiteta grčke nacije, ljudima je sasvim jasno kako za njih neće biti nikakvog prosperiteta kada dobiju otkaz, kada im se srežu socijalna prava i mirovine. Narod je izašao na ulice s jasnom porukom političkim elitama da odbija snositi odgovornost za njihove propuste.

grka1.jpg

Pod izgovorom da su prijavili svoj prosvjed i da moraju zaštiti svoje redove, članovi PAME-a nisu namjeravali pustiti ostatak prosvjednika da se približe zgradi parlamenta. Došlo je do verbalnog sukoba između sindikalista i pripadnika pokreta Nećemo platiti te baznih sindikata, nakon čega su članovi Nećemo platiti na silu pokušali proći kroz redove PAME. PAME je odgovorio palicama, batinajući sve prosvjednike pred sobom. Reakciju napadnute skupine nije trebalo dugo čekati pa je uskoro došlo do tučnjave u kojoj su anarhisti bacili nekoliko molotovljevih koktela na sindikaliste. Uskoro je intervenirala i policija tjerajući anarhiste i ostale s trga na kojem se nalazi parlament, da bi nakon toga zauzela donje položaje na samom trgu, dok su gornje čuvali članovi PAME-a. U ovom sukobu je ozlijeđeno dvadesetak prosvjednika koje su sindikalisti predali policiji. No, prosvjednici nisu posustajali. Uskoro se policija bila primorana povući zbog napada prosvjednika, pa je potom došlo do novih sukoba. Još je nekoliko molotovljevih koktela poletjelo prema PAME-u, te je bilo sve više ozlijeđenih ljudi. Policija je napravila novu akciju koja je završila tragičnom smrću 53-godišnjeg građevinara i člana spomenutog sindikata koji je umro od gušenja suzavcem. Grčki parlament u tom trenutku izglasao je mjere štednje - kapital je odnio još jednu pobjedu.

grka3.jpg

 Occupied London, poznata stranica koja se bavi klasnom borbom u Grčkoj iz anarhističke perspektive, od samog je početka ovog sukoba PAME/KKE okarakterizirala kao staljiniste, a sličan diskurs su preuzele i druge anarhističke i slobodarske grupe. Poznati diskurs ljevice je uspostavljen. Anarhisti su optužili PAME/KKE za suradnju s policijom, za pokušaj monopoliziranja pokreta te za obranu buržoaske demokracije i parlamenta, u čijem je sastavu i KKE. Dvije strane krenule su u svoj dobro poznati ping-pong, koji je već davnih dana postao jednom od glavnih preokupacija ljevice.

grka4.jpg

Činjenica, koju mnogi pobornici KKE/PAME-a ističu, je da je PAME prvi prijavio prosvjed ispred zgrade parlamenta. Ideja samog prosvjeda je bila okružiti zgradu te je na taj način simbolički blokirati u znak prosvjeda, sve dok parlament ne izglasa nove rezove. Ova akcija u mnogočemu podsjeća na akciju studenata Fakulteta političkih znanosti i Filozofskog fakulteta koji su prije dvije godine svojim tijelima blokirali zgradu Ministarstva obrazovanja, sve dok policija nije intervenirala i maknula ih s ulaza. No, postoji velika razlika između ove dvije akcije. Prva razlika je u razini političke i ekonomske borbe, koja je u Grčkoj na znatno višem stupnju nego tada u Hrvatskoj, i shodno tome zahtjeva i radikalnije akcije. Druga razlika je u tome što su studenti djelovali kao jedno tijelo, dok se PAME odvojio od ostataka prosvjednika pod opravdanjem da moraju zaštiti „svoje redove". Nitko ne brani pravo PAME-u da prosvjeduje kako želi, no jednako tako ne postoji niti jedan valjani argument zbog kojeg bi sindikat mogao zabranjivati ostalim prosvjednicima da djeluju shodno svojim željama.

grka5.jpg
grka6.jpg

Jednako kao što je potrebno analizirati i osuditi reformističku bit KKE-a, bitno je i analizirati ponašanje anarhista koje je bilo za svaku osudu. Činjenica je kako u tučnjavi s PAME-om nisu sudjelovali samo anarhisti, kako to tvrde pobornici KKE-a, već i članovi Nećemo platiti pokreta, članovi raznih baznih sindikata, ultra-ljevičari, odnosno svi oni koji su htjeli proći do parlamenta, a koji su se istovremeno osjećali izdanima od strane KKE-a. Činjenica je da su anarhisti bili ti koji su bacali dinamite i molotovljeve koktele na članove PAME-a. Bez obzira na to kako je nasilje članova PAME-a bilo izvan svake zdrave pameti, odgovarati na njega bacajući molotovljeve koktele i dinamit je iznimno neodgovorno i opasno. Sindikat kolektivno nije propuštao druge prosvjednike kroz svoje redove, samo je tzv. njegovo osiguranje sudjelovalo u nasilju nad drugim prosvjednicima. Bačeni molotovljevi kokteli i dinamiti mogli su ozbiljno ozlijediti članove sindikata, radničku klasu, koja usprkos kriminalnoj politici vlastitog vodstva, te bespogovornom slušanju zapovjednog lanca koje je rezultiralo nasiljem pred parlamentom - nije neprijatelj. Jedna stvar je samoobrana, koja je prirodno pravo svakog čovjeka, a druga stvar je nekontrolirano nasilje, odnosno nasilje radi nasilja. Nužno, revolucionarno nasilje je ono koje cilja na neprijatelja - državu, kapital i ostale društvene represivne institucije, no ono nije usmjereno protiv radničke klase.

grka7.jpg

Ovakav događaj će zasigurno ostaviti posljedice na razvoj događaja u Grčkoj, ali i šire ukoliko u obzir uzmemo simboliku grčke borbe u današnjem svijetu. Nažalost, sukobi na ljevici, reformistički spinovi i zabadanja noža u leđa radikalno utječu na sve veću rezigniranost i apatiju među radničkom klasom, na napuštanje borbe i povlačenje u otuđenu tišinu svoja četiri zida. Upravo oni uspijevaju stoljećima razvodniti revolucionarnost radničke klase, odnosno sve ono što policijske palice i suzavci ne mogu. Svaki put kada određeni pokret doživi svoj klimaks, kada je nadomak toga da jače udari u mješine vladajuće klase - ponovi se isti scenarij. Pridodajmo tome još i ideološke aparate moderne države koji konstantno uvjeravaju radnike kako se nemaju pravo pobuniti, kako probleme trebaju rješavati preko posrednika i institucija, istih onih institucija koje su zapravo problem. Hoćemo li konačno naučiti nešto iz povijesti i organizirati realnu alternativu kapitalizmu? Bez jakog i složnog pokreta nemoguće je govoriti o promjenama. Bez toga nam ostaje samo plastična kirurgija državnih intervencija i neoliberalnih direktiva koja može održati ovaj sustav još stoljećima na našim leđima.


Juraj Katalenac, autor ovoga priloga, student je Fakulteta političkih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. (op. ur.)

Ključne riječi: neredi u grčkoj
< >
Vezane vijesti

Pošaljite komentar

Komentari

  • #1 ... 29.10.2011. 08:08
    prokleta banda staljinistička
  • #2 Kurbla 30.10.2011. 15:45
    Ako anarhističke i sl. organizacije pokušavaju preuzeti vlast (a napad na parlament je upravo to) onda trebaju računati na otpor svih onih koji nisu članovi ili simpatizeri tih organizacija.

    "Nužno, revolucionarno nasilje je ono koje cilja na neprijatelja - državu, kapital i ostale društvene represivne institucije, no ono nije usmjereno protiv radničke klase."

    Radnici nisu kuferi bez vlastite volje. Ako radnici podržavaju institucije koje ti smatraš represivnima, a gotovo uvijek jest tako, onda je nasilje prema "represivnim institucijama" ujedno nasilje prema radnicima.
  • #3 acommunist 30.10.2011. 16:26
    Fuck you Kontrrazvedka!!This article is for trash!!!!!
  • #4 vatreni zec 01.11.2011. 02:38
    gospodna kurbla - mislim da anarhisti ne namjeravaju preuzeti vlast, jer su anarhicnog polazista razmisljanja
  • #5 bakunjin 01.11.2011. 13:03
    @kurbla
    Anarhisti su protiv ispoljavanja moći i vlasti bilo koga nad bilo kim, bilo da se radi o manjini koja vlada večinom ili obrnuto.
    Ali imaš pravo!
    Slobodno promišljenje, upravljanje vlastitim radom i vlastitim zajednicama, razvijenje vlastitih potencijala i samouvjerenost, život bez vođa, centara moći, represije i represivnih institucija, život bez prisile i dobrovoljnog ropstva bili bi krajnje REPRESIVNI za 'kufere s voljom'.
    Ljudi trebaju, upravo su ovisni o onima koji će razmišljati i raditi umjesto njih.
  • #6 demokretenizacija 01.11.2011. 23:41
    Dok se dvojica svadjaju, treci se smije. Sad se prosvjednici jos i medjusobno tuku, kladim se da se kapital sa svojim drzavnim aparatom smije!