Foto: Yaninis Kolesidis, Epa/Hina<br>Foto: Yaninis Kolesidis, Epa/Hina
"Ludilo, bijes, put u pakao, shizofrenija, laž", samo su neki od pojmova koji se povezuju s grčkim ministrom financija Yenisom Varoufakisom i njegovim potezima, koji redovito od kraja siječnja iskaču s naslovnica portala i dnevnih novina. Zašto je toliko teško prihvatiti novi put kao logičan, nakon što je stari evidentno zakazao? Medijski linč sasvim sigurno ne ide na ruku grčkoj vladi i dodatno joj otežava ionako iznimno zahtjevan posao.

Prošla su nepuna četiri mjeseca od pobjede Syrize na grčkim parlamentarnim izborima. U tom je periodu u hrvatskim (ali i stranim) masovnim medijima pokrenuta rijetko viđena hajka protiv novoizabranoga grčkog premijera Alexisa Tsiprasa i, još važnije, novoga ministra financija Yanisa Varoufakisa. Vehementan medijski linč Varoufakisa, usmjeren diskreditiranju i marginalizaciji svakoga njegovog poteza i izjave, a bez informiranja o njegovoj karijeri i životu prije politike, naprosto je jedinstven.

Dok se u stranim medijima uspijeva pronaći - doduše rijetko - i pokoji objektivan izvještaj o pregovorima Grčke s vjerovnicima, u Hrvatskoj to nije Notorna je činjenica, koju moraju pojmiti svi oponenti nekonvencionalnih mjera Syrize, da se uspješnost njezine ekonomske politike sasvim sigurno ne može ozbiljno i decidirano ocjenjivati nakon nepuna četiri mjeseca mandataslučaj.

Uz iznimku nekoliko tekstova na portalu banka.hr (Puhovski, 2015; Šikić, 2015), teško je pronaći objektivan komentar ili analizu ekonomsko-političkog stanja u Grčkoj. Naravno, kada bi se kategorija medija suzila samo na mainstream i masovne medije, kojima spomenuti portal vjerojatno ipak ne pripada, tada bi ta misija postala nemoguća. Ludilo, bijes, put u pakao, shizofrenija, laž, samo su neki od pojmova koji se povezuju s grčkim ministrom financija i njegovim potezima, te koji redovito od kraja siječnja iskaču s naslovnica portala i dnevnih novina. Prosječnom se stanovniku Hrvatske tada sasvim logičnim doima zaključak da Varoufakis zaslužuje biti pacijent neke dnevne bolnice, a ne ministar financija države trenutačno najvažnije Europskoj uniji.

Nedavni tekst objavljen na najčitanijemu hrvatskom portalu, kao i u dnevnim novinama, eklatantan je primjer navedenoga i dobro ocrtava stanje svijesti hrvatskih masovnih medija spram Varoufakisa, zbog čega je korisno promotriti što točno u njemu piše te na kojim se argumentima to temelji. Prvo:

"Autor Globalnog minotaura bi bez svojega stasa te činjenice da mu je Tsipras povjerio titulu ministra financija ostao jedan od neprepoznatljivih lijevih, buntovnih pametnih i drčnih mislitelja kakvih u Europi ima na desetke tisuća."

Govoriti o neprepoznatljivosti čovjeka koji je objavio devet knjiga iz svojega područja istraživanja; koji je između 1982. i 1988. predavao na Cambridgeu i Essexu, gdje je i doktorirao na mikroekonometrijskoj analizi modela industrijskih štrajkova; koji se nerijetko na znanstvenim skupovima i Umjesto da budu opinion-makeri i znanstvenim pristupom nastoje raskrinkati labave teorije loših novinarskih "istraživanja", znanstvenici su preuzeli poziciju reakcionara, uglavnom ignorirajući novinarske napise, ili, još gore, potvrđujući teze iz dnevnoga tiska i dajući im time legitimitet panelima pojavljuje uz bok ekonomskim veličinama poput nobelovca Josepha Stiglitza i Jamesa K. Galbraitha (o čemu više poslije) - u najmanju je ruku neozbiljno. Opaska koja se odnosi na fizički stas i njegovu povezanost s relevantnošću znanstvenika nije vrijedna komentara. Drugo:

"Međutim, Varoufakis, čovjek bez pravih poslovnih iskustava, našao se sa svojom akademskom nepraktičnošću i ljevičarskim žarom u poziciji ne samo da navigava grčki financijski brod, već i da cijelu Europsku uniju dovodi na rub živaca."

"Akademska nepraktičnost i ljevičarski žar" obične su etikete bez ikakvih argumenata u tekstu. Dapače, Varoufakis svojim člankom iz 2014. godine (Varoufakis, 2014), u kojemu kritizira knjigu Thomasa Pikettya Kapital u 21. stoljeću, a koju mnogi smatraju novim ljevičarskim manifestom, pokazuje da je beskompromisan u kritikama radova i lijevih i desnih ekonomskih mislilaca.

Ova dva citata sasvim su dovoljna da se živo ilustrira površnost, jednoumlje i neinformiranost što ih hrvatski mediji pokazuju u pokušajima analize grčke situacije. Iako bi se još štošta moglo reći o analiziranju psihološkog profila Yanisa Varoufakisa, u kojem ga se stavlja u isti koš s "lijevim intelektualcima koji kroje pravdu po zagrebačkim kafićima ili klubovima", ili pak o nastavku stigmatiziranja bez pokrića - sintagmama poput "neotesani klikeraš", "nepristojni retro ideolog" itd. Ukratko, u nedostatku argumenata koristi se ad hominem pristup koji graniči s dobrim ukusom.

Premda ovakvo pristrano i uglavnom neistinito izvještavanje bez sumnje zabrinjava, alarmantno je i to što je u Hrvatskoj zakazao mehanizam koji Kad je posrijedi Grčka, hrvatski znanstvenici i ekonomski analitičari kao da ignoriraju svoju ulogu prosvjećivanja prosječnoga stanovnika bi trebao funkcionirati kao korektiv za novinarsko neznanje i imaginaciju – znanost. Kad je posrijedi Grčka, hrvatski znanstvenici i ekonomski analitičari kao da ignoriraju svoju ulogu prosvjećivanja prosječnoga stanovnika Hrvatske. Umjesto da budu opinion-makeri i znanstvenim pristupom nastoje raskrinkati labave teorije loših novinarskih "istraživanja", preuzeli su poziciju reakcionara, uglavnom ignorirajući novinarske napise, ili, još gore, potvrđujući teze iz dnevnoga tiska i dajući im time legitimitet.

Na konferencijama i u tisku, kad god bi bila dotaknuta tema nove grčke vlade, hrvatski bi je stručnjaci okarakterizirali na sličan način kao i novinari. Glavni argument za tezu da "ovo ludilo mora prestati" pritom je činjenica da Grčkoj doista ističe vrijeme. Nedvojbeno je da se nalazi pod velikim pritiskom financijskih tržišta i svojih EU partnera. No Varoufakis se u pregovorima upravo i pokušava izboriti za vrijeme, odnosno produljiti pružanje pomoći Grčkoj, ali pod vlastitim uvjetima. Drugim riječima, nastoji uvjeriti partnere da su njihove reforme i program usmjereni dugoročnom prosperitetu grčkoga naroda, jednako kao i vraćanju dugova vjerovnicima.

Često se može čuti da je jedan od uvjeta oprost ili otpis dugova. No izvan glavne struje najčitanijih hrvatskih portala i dnevnih novina moguće je pročitati i ovakvu vijest iz Banke. Nije, dakle, riječ o odbijanju vraćanja dugova. Iako čak ni to, kao što je pisao profesor Puhovski u ranije navedenom tekstu, nipošto ne bi bio presedan. O čemu onda jest riječ?

Varoufakis objašnjava:

"Naš je zadatak da uvjerimo partnere kako su naši poduhvati strateški, a ne taktički, te da je naša logika čvrsta. Njihov je zadatak odustati od pristupa koji je neuspješan." (Varoufakis, 2015)

Jednostavan graf, koji prikazuje kretanje deficita opće države u Grčkoj u razdoblju od 2006. do 2014. godine, sasvim dobro ilustrira ovaj citat.

Grčka: deficit opće države (posto BDP-a); izvor: (<em>Trading Economics</em>, 2015, Eurostat, 2015)<sup><a href="http://www.h-alter.org/admin/articles/articles/edit/26973#_ftn1" name="_ftnref1" data-mce-href="#_ftn1">[1]</a></sup> Grčka: deficit opće države (posto BDP-a); izvor: (Trading Economics, 2015, Eurostat, 2015)[1]

Na temelju slike postaje kristalno jasno o čemu govori Varoufakis kada kaže da njihovi partneri moraju napustiti pristup koji je propao. Deficit je u Grčkoj nakon krize eksplodirao i u 2010. godini dosegao rekord od 15,7 posto BDP-a. Zanimljivo je da se još tada Varoufakis (koji u tom trenutku nije obavljao nikakvu političku funkciju) protivio odobravanju nove financijske pomoći Grčkoj, iz sljedećih razloga: (I) novi krediti nisu predstavljali pomoć Grčkoj, već cinično prebacivanje gubitaka iz knjiga privatnih banaka na ramena stanovnika Grčke (više od 90 posto od isplaćenih 240 milijardi eura "pomoći" otišlo je u financijske institucije, a ne u javni sektor i stanovnicima Grčke); (II) bilo je očito da Grčka već tada ne može vraćati svoje dugove, a mjere štednje koje su išle rukom pod ruku s "pomoći" osigurale su da ta održivost bude još manja zbog drastičnog smanjivanja U nedostatku argumenata koristi se ad hominem pristup koji graniči s dobrim ukusomnominalnih dohodaka; (III) teret otplate prije ili poslije završit će na ramenima ostalih stanovnika EU, kada se Grci počnu gušiti pod enormnim iznosima dugova (jer su bogati Grci već prebacili svoje depozite u Frankfurt, London itd.); te (IV) u javnosti se stvara kriva impresija jer se spašavanje banaka predstavlja kao solidarnost prema Grčkoj, a to će okrenuti Nijemce protiv Grka, Grke protiv Nijemaca i, na kraju, Europu protiv sebe (Varoufakis, 2015b). Nažalost, čini se da su se pet godina poslije svi strahovi obistinili.

Bilo kako bilo, program pomoći je odobren i Grčka je provela izrazito snažnu fiskalnu konsolidaciju, od 2010. do 2014. godine smanjila je deficit sa 15,7 posto na 3,5 posto BDP-a. Važno je napomenuti da je u istom periodu i nazivnik (BDP) bio u stalnome padu, izuzev sramežljivog rasta u 2014. godini, što uspjeh čini još većim. Nije, dakle, došlo do rasta grčke ekonomije, niti je povećana sposobnost zemlje da servisira dugove. Shvatljivo je, prema tome, zašto Varoufakis tvrdi da je riječ o propalome pokušaju.

Neshvatljiva ostaje sigurnost, odvažnost i odlučnost većega dijela javnosti da brani ovaj propali pristup, a pokušaje nove vlade da krene u novome, potencijalno boljem smjeru, stigmatizira kao neznanje i "ludost".

No, kao što je već spomenuto, nije krivnja samo na hrvatskim medijima. Strani mainstream mediji također su se itekako potrudili maksimalno delegitimirati sve poteze nove grčke vlade. Čak se i britanski BBC, koji bi trebao biti pojam kvalitetnoga novinarstva, već tjedan nakon pobjede Syrize potrudio napraviti prilog upitne objektivnosti:

Osim što se u uvodu navode netočne činjenice (poput tvrdnje da je Varoufakis izjavio kako ne želi pregovarati s vjerovnicima), očit je i antagonistički pristup voditeljice intervjua prema Varoufakisu, te nastojanje izvlačenja tvrdnji koje mogu zvučati senzacionalistički izvan konteksta. Otkad je došao na mjesto ministra financija, Varoufakis se mora nositi s izvještajima ovakvoga tipa, što je lijepo ilustrirano u nedavnome tweetu na njegovu Twitter profilu:

"Govorio sam o mogućnosti otplate duga ECB[2]-u posredovanjem ESM-[3]a, a neki novinari izvještavaju da sam najavio... neplaćanje. Zaprepašćujuća propaganda!"

Ipak, ohrabruje to što (izvan hrvatskih okvira) Varoufakis i njegova politika uživaju podršku struke. Bez obzira na to što se govori da ga ministri financija EU nazivaju "zgubidanom, kockarom i amaterom", postoji nekoliko ljudi koji su, kad je procjena njegove stručnosti posrijedi, znatno releAlarmantno je to što je u Hrvatskoj zakazao mehanizam koji  bi trebao funkcionirati kao korektiv za novinarsko neznanje i imaginaciju – znanostvantniji od europskih birokrata i političara.

Jedan je od njih profesor Steve Keen, koji je nedavno gostovao u Zagrebu, gdje je održao predavanje na Ekonomskom fakultetu, a dva dana poslije i u Kinu Europa, u sklopu Subversive Festivala. Keen je dekan School of Economics, History and Politics na Kingston University u Londonu. Dobitnik je nagrade Reveree Award od Real World Economics Review iz 2010. godine. Ta se nagrada dodjeljuje ekonomistima koji su prvi, i najjasnije, predvidjeli globalnu financijsku krizu. Keen je stvorio model u sklopu kojega je već 2005. godine javno upozorio na pojavu globalne krize. U nedavnome tekstu za Forbes Keen (2015) objašnjava da se Varoufakis ni najmanje ne uklapa u sliku kakvu su brojni mediji o njemu htjeli stvoriti, a zaključuje rečenicom:

"Jamčim vam da je dobar čovjek s oštrim intelektom, na palubi tužnoga broda Europe, i da pokušava nagovoriti njegove kapetane da promijene smjer. Za dobro cijele Europe, a ne samo Grčke, želim mu uspjeh."

Drugi je James K. Galbraith s kojim je, u koautorstvu, Varoufakis napisao Razumni prijedlog za spašavanje Eurozone (Varoufakis, Holland, & Galbraith, 2013). U osnovi, u prijedlogu se traži svojevrstan New Deal za Europu. Radi na Sveučilištu u Teksasu (gdje je radio i Varoufakis), a objavio je devet knjiga.

Treći je Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju u 2001. godini i jedan od najutjecajnijih ekonomista današnjice. Stiglitz je na nedavnoj konferenciji, koju je organizirao Institut za novo ekonomsko razmišljanje[4], s Varoufakisom raspravljao o krizi u Europi i Grčkoj. U zaključku je izjavio kako se "nada da će partneri s kojima Grčka pregovara prepoznati ekonomsko znanje" kojim Varoufakis raspolaže. Cijeli video može se pogledati ovdje:

Ako navedene reference nisu dovoljne, jedini objektivan kriterij za relevantnost znanstveno-istraživačkoga rada spomenutih autora jest broj citata. Znanstveni radovi i knjige Varoufakisa, Keena i Stiglitza redom imaju: 1158, 1833 i 181.777 citata. Za Galbraitha je bilo teško izbrojiti, s obzirom na to da ima velik broj citata, a nema otvoren profil na Google Scholaru. No zbrajanjem samo prve dvije stranice rezultata dobiva se 2090 citata. Za usporedbu, i stavljanje ovih brojaka u kontekst radi lakše interpretacije, kada se zbroje citati pet hrvatskih ekonomskih analitičara koji se često pojavljuju u medijima, a od kojih su neki komentirali situaciju u Grčkoj na način koji sam prije opisao, dobiva se broj 51. Imena su, naravno, odabrana relativno nasumce, prema učestalosti komentara i pojavljivanja u medijima. Ipak, red veličina sasvim je jasan.

Očito je, dakle, da Varoufakis ima znanstveni pedigre i da uživa podršku kolega, te da se ne oslanja isključivo na populizam koji se imputira njegovoj stranci. Zašto je toliko teško prihvatiti novi put, kao logičan, nakon što je stari evidentno zakazao? Medijski linč sasvim sigurno ne ide na ruku grčkoj vladi i dodatno joj otežava ionako iznimno zahtjevan posao.

M. Keynes je rekao da "stvarne teškoće ne leže u stvaranju novih ideja, već u izlaženju iz starih". Da bi se to postiglo, nužno je da te nove ideje prestanu stigmatizirati mediji, ali i stručna, znanstvena javnost. Notorna je činjenica, koju moraju pojmiti svi oponenti nekonvencionalnih mjera Syrize, da se uspješnost njezine ekonomske politike sasvim sigurno ne može ozbiljno i decidirano ocjenjivati nakon nepuna četiri mjeseca mandata.

Srećom, čini se da medijski pritisak zasad nije doveo do destabilizacije nove vlade i da je nije naveo na odustajanje od ekonomskih i političkih ideja i ciljeva. Yanis Varoufakis nedavno je na svojemu Twitter računu objavio citat američkoga predsjednika Roosevelta s vlastitom opaskom "citat blizak mojem srcu (i realnosti) ovih dana":

"Jednoglasni su u svojoj mržnji prema meni, ali njihova je mržnja dobrodošla."


Reference:

Keen, S. (2015). My Friend Yanis, The Greek Minister Of Finance. www.forbes.com. Retrieved from http://www.forbes.com/sites/stevekeen/2015/01/31/my-friend-yanis-the-greek-minister-of-finance/

Puhovski, Ž. (2015). Kriza pa Siriza kao početak niza. banka.hr. Retrieved from http://www.banka.hr/komentari-i-analize/kriza-pa-siriza-kao-pocetak-niza

Šikić, Z. (n.d.). Yanis Varoufakis i globalni Minotaur. banka.hr. Retrieved from http://www.banka.hr/komentari-i-analize/yanis-varoufakis-i-globalni-minotaur

Varoufakis, Y. (2014). Egalitarianism"s latest foe: a critical review of Thomas Piketty"s Capital in the Twenty-Frist Century. real-world economics review(69), 18-35.

Varoufakis, Y. (2015). A New Deal for Greece – a Project Syndicate Op-Ed. http://yanisvaroufakis.eu/. Retrieved from http://yanisvaroufakis.eu/2015/04/24/a-new-deal-for-greece-a-project-syndicate-op-ed/#more-7767

Varoufakis, Y. (2015b). Of Greeks and Germans: Re-imagining our Shared Future. http://www.nakedcapitalism.com/. Retrieved from http://www.nakedcapitalism.com/2015/03/yanis-varoufakis-greeks-germans-re-imagining-shared-future.html

Varoufakis, Y., Holland, S., & Galbraith, J. K. (2013). A Modest Proposal for Resolving the Eurozone Crisis, Version 4.0. Retrieved from https://varoufakis.files.wordpress.com/2013/07/a-modest-proposal-for-resolving-the-eurozone-crisis-version-4-0-final1.pdf


 [1] podaci prije 2010. Trading Economics, 2010. i nakon Eurostat.

[2] European Central Bank

[3] European Stability Mechanism

[4] Institute for New Economic Thinking

Ključne riječi: EU, grčka, Syriza
<
Vezane vijesti