Foto: KinookusFoto: Kinookus"Promjena globalnog trenda i priznanje UN-a i FAO-a da je budućnost poljoprivrede u obiteljskim gospodarstvima, a ne u genetskom inženjeringu i kemijskim sredstvima, daje nam šansu da neke 'mane' sa stanovišta paradigme industrijske proizvodnje i velikih sustava, pretvorimo u prednosti", kaže Ivo Kara-Pešić iz udruge "Kinookus".

Mali poljoprivredni proizvođači, od Rumunjske do Turske, okupit će se u lipnju u Dubrovniku.

Vrijedna dubrovačka udruga "Kinookus", možda najpoznatija po organizaciji istoimenog filmskog festivala na temu hrane u Stonu, u lipnju u Hrvatsku dovodi male poljoprivredne proizvođače iz cijele regije, od Turske i Grčke do Rumunjske i Bugarske i zemalja između. Skup pod nazivom "Terra Madre Balkans" jedan je od skupova koji se održavaju u sklopu pokreta za "sporu hranu", Slow Food, i okupit će u Dubrovniku oko 150 poljoprivrednika iz regije. Što će se točno događati u Dubrovniku, za "H-Alter" govori Ivo Kara-Pešić iz udruge "Kinookus".

Dobili ste organizaciju velikog skupa Terra Madre Balkans. Na koji način susret s malim proizvođačima iz regije može pomoći osnaživanju hrvatskih malih poljoprivrednika?

terramadre.jpg terramadre.jpg

Dijelimo slične sudbine, s time što su Bugari i Rumunji već nekoliko godina u EU i puno možemo naučiti iz njihovih grešaka. Također, promjena globalnog trenda i priznanje Ujedinjenih naroda i FAO-a da je budućnost poljoprivrede u obiteljskim gospodarstvima, a ne u genetskom inženjeringu i kemijskim sredstvima, daje nam veliku šansu da neke "mane" sa stanovišta paradigme industrijske proizvodnje i velikih sustava, pretvorimo u prednosti. Hrvatska ima šansu razviti poljoprivredu utemeljenu na izvrsnosti tradicijskih proizvoda koje samo ona ima, jer su rezultat vjekovne suživljenosti čovjeka s ovdašnjim podnebljem. Dakako, uz svu moguću pomoć visokih tehnologija stavljenih u službu takve proizvodnje. Ali istovremeno moramo puno educirati kako bismo stvorili tržište za takve proizvode, jer ako je našim ljudima svejedno što jedu i ako se vode kriterijem jeftinoće i količine, nemamo nikakve šanse. Stoga mislim da je Terra Madre Balkans u Dubrovniku od ogromnog značaja jer samo suradnja i razmjena iskustava mogu nas dovesti do najboljih rješenja. Problemi su preveliki i svi skupa moramo o njima razmišljati. Vrijeme je da se riječi Balkan da jedna izrazito pozitivna konotacija: to je jedno od najbogatijih područja kada je bioraznolikost u pitanju. No, sve to može, uslijed loših politika, drastično osiromašiti u jednoj generaciji.

Susret će se održati u Dubrovniku, a već godinama organizirate Kinookus u obližnjem Stonu. Kakav je potencijal dubrovačke okolice za male proizvođače?


Foto: Kinookus

poljoprivreda-kinookus.jpg poljoprivreda-kinookus.jpg

Potencijal postoji, pitanje je u kojem smjeru idemo kao grad i županija, imamo li jasnu strategiju razvoja koja želi ozbiljno reducirati ovisnost o monokulturi turizma, velikim ulaganjima u druge sektore, u zeleno i socijalno poduzetništvo, obrazovanje i tehnološke inovacije. Naime, poznato vam je kako je kod nas sve u službi ne baš održivog turizma i bliska budućnost u tom smislu nije svijetla. Ljudski je da nitko ne želi kopati i da svi žele afitavati kamare (unajmljivati sobe). Gradska je uprava izrazila želju ozbiljno potaknuti poljoprivrednu proizvodnju na teritoriju Dubrovnika. U općoj histeriji za lakim novcem stečenim iznajmljivanjem i ostalim uslužnim djelatnostima, potpuno smo izgubili iz vida što zbilja čini kvalitetu života u jednom gradu: to su dobri javni i socijalni servisi, čista voda, čisti zrak, dobra hrana, puno zelenih i javnih površina, poticajno i dobronamjerno ozračje, iskreno uvažavanje i vrednovanje razlika i različitosti. Sve to u Dubrovniku gubimo. No, opet ću se vratiti na mlade poljoprivrednike-poduzetnike. Nešto tinja ispod površine... U vinarstvu imamo kvalitetne pomake, mladi se vraćaju na obiteljska imanja i potaknuti novim znanjima i novim komunikacijskim sredstvima pokreću OPG-ove. No nedostaje ozbiljna, dugoročna politika. Možemo ju definirati upravo zahvaljujući Terra Madre Balkan.

Razgovarali smo za H-Alter prije nešto više od godinu dana. U međuvremenu je održano još jedno izdanje festivala Kinookus na temu prehrambenog suvereniteta i Hrvatska postala članica EU. Prehrambeni suverenitet pretpostavlja da hrana treba biti dostupna svima, da se mora uzgajati lokalno, da je potrebno vrednovanje i poboljšanje radnih i društvenih uvjeta seljaka te da se moraju vratiti prava na zajednička dobra. Vidite li neki pomak u tom smislu u posljednjih godinu dana?

"U općoj histeriji za lakim novcem stečenim iznajmljivanjem i ostalim uslužnim djelatnostima, potpuno smo izgubili iz vida što zbilja čini kvalitetu života u jednom gradu."

Dodao bih da je prehrambeni suverenitet prije svega mogućnost demokratskog odlučivanja o načinima proizvodnje, distribucije i plasmana hrane. Ključno pitanje je imamo li mehanizme kojima kao obični građani možemo utjecati na te politike. Stvari se mijenjaju: tu prije svega mislim na sve veću svijest o tome koliko je hrana goruće pitanje našeg vremena. Zahvaljujući pokretima poput Slow Fooda shvatili smo da je poljoprivredni model odgovoran za puno toga lošeg na globalnoj razini. Ali mislim da nam i dalje nedostaju dublji uvidi u mehanizme suvremene ekonomije, u ulogu monetarne politike, financija, burze. Na nacionalnoj razini mislim da raste svijest o tome da se moramo boriti za drugačije poljoprivredne politike, drugačije ekonomske i društvene modele. Puno se vremena i energije gubi na sporedne stvari i puno je dezinformacija. Pred ulazak u EU stvoren je dojam da ulazimo u pakao. U Kinookusu smo kroz ESSEDRA projekt naučili puno o mogućnostima koje pružaju europske regulative koje često uopće nisu tako krute kako ih se prikazuje na lokalu. Dakako, potrebno je neprestano biti u tijeku s novim politikama i na vrijeme reagirati kako ne bismo imali zakone koji odgovaraju samo velikim korporacijama. Tu smo kao društvo strašno podbacili, jer nas europski izbori gotovo i ne zanimaju. Također smo naučili i da se od europskih građana očekuje da budu aktivni u kreiranju politika, a ne da kukaju i čekaju spasitelja u obliku oca nacije, Boga oca ili ne znam koje svevišnje sile. Osobno, puno nade polažem u mlade poljoprivrednike-poduzetnike. No poduzetništvo ne može oživjeti dok ne profunkcionira pravna država i dok, kada je riječ o odnosima politike, kulture, društva i ekonomije, ne zakoračimo u 21. stoljeće.  A to će reći da politika prestane brutalno intervenirati u ostale sfere nastojeći ih sve kontrolirati.

Kao jednu od središnjih tema TMB-a najavili ste razgovor o stanju naših mora, Jadranskom, Egejskom, Mramornom i Crnom. Zašto je upravo riba istaknuta kao tema? U Hrvatskoj je upravo u tijeku rasprava o ograničavanje morskog ribolova za osobne potrebe iako je jasno da nisu ljudi koji love ribu za ručak doveli do ovakvog stanja riblje populacije.


Ivo Kara-Pešić, Foto: Kinookus

ivokarapesic.jpg ivokarapesic.jpg

Ne bih se u potpunosti složio s vama. Stvari nikada nisu tako crno-bijele. Priobalni dio je najkrhkiji, a mi koji živimo na moru znamo dobro koliko nereda ima i u malom ribarstvu i koliko se često koriste neadekvatni alati ili se adekvatni alati neadekvatno koriste. Slažem se s vama da se treba oduprijeti lobijima koji žele da pravila pogoduju industrijskom ribolovu i da se mali ribari osude na bankrot. Međutim, veliki problem Hrvatske je ribarska flota koja nije u stanju izlaziti na otvoreno more po lošim vremenskim uvjetima, pa se pritisak na priobalni dio još više povećava. Uostalom, zaronite, i vidjet ćete da ribe gotovo i nema. Ono što nam eklatantno nedostaje  je kontrola, a ona često namjerno nedostaje kako bi najjači mogli raditi što im je volja. Na Terra Madre Balkan bit će predstavljena iznimno uspješna kampanja Slow Food Istanbul u kojoj su žene iz ovog Slow Food konvivija uspjele promjeniti državnu politiku. Naime, osvješćivanjem građanstva, otvaranjem rasprava između ribara i predstavnika vlasti kao i djelovanjem na samim ribarnicama uspjele su povećati minimalnu dozvoljenu veličinu za izlov strijelke skakuše (Pomatomus saltatrix) na 20 cm. Ova je riba simbol svakodnevne prehrane stanovnika danas 12-milijunskog grada. Sljedeći im je cilj veličinu pomaknuti na 24 cm. Jeste li čuli za sličnu građansku inicijativu u nas? Stoga temu održivog ribolova smatramo iznimno važnom temom na TMB. Dubrovački Institut za more i priobalje imat će istaknutu ulogu u budućim Slow Fish kampanjama. Ova je tema jako važna jer u Hrvatskoj raspolažemo parcijalnim podatcima o stanju u Jadranu i može nam se lako dogoditi da se jednog dana probudimo sa spoznajom da ribe u Jadranu više nema.

TMB se događa u sklopu projekta ESSEDRA, mapiranju proizvoda Balkana kao dio očuvanja prehrambene bioraznolikosti. Koje ste to proizvode zasad identificirali?

Naša je početna uloga kao partnera u okviru ESSEDRA projekta bila jako skromna, no mi smo se entuzijazmom i volonterskim radom nametnuli kao važan sugovornik. Mapiranje nije bio dio naše uloge u projektu, no kako smo kroz Slow Food Dubrovnik već bili upoznali neke od proizvođača iz naše Županije, nekolicinu njih smo predložili za Arku okusa. Tu su mantala, čaj od lista masline, varenik, skorić golokud (stara sorta kukuruza), sir škripavac od buše... Prijedlog za očuvanje ugroženog tradicijskog proizvoda može dati bilo tko. Stoga vas sve pozivam da se uključite u ovu veliku akciju, a sve potrebne informacije možete naći u brošuri o projektu Arka okusa, na stranicama ESSEDRA projekta. 

Od zemalja koje će sudjelovati, koje su najviše napredovale na području očuvanja gastroraznolikosti? Na svjetskoj razini, što smatrate da su najveći uspjesi Slow Food mreže zasad?

Bugarska je uporište Slow Fooda na Balkanu i ima vrlo stručan i dinamičan tim. Njihova bitka prsa u prsa s lobijima industrijske poljoprivrede primjer je iz kojega svi učimo.

Izdvojio bih četiri partnera, zbog načina na koji provode kampanje i zbog ogromne energije koju ulažu kako bi se stvari pomaknule u vrlo nepovoljnim kontekstima. To su Turska, Makedonija, Bugarska i Albanija. Turski me partner zadivljuje sposobošću medijacije i upornošću u privoli različitih interesnih skupina da sjednu za stol i pregovaraju. Makedonija ima vrlo jaku Slow Food mrežu i zbilja su otišli daleko u svih aktivnostima. Upravo spremaju veliku kampanju o pronalaženju ravnoteže između higijenskih pravila, tradicijske proizvodnje i kvalitete s fokusom na mliječnim proizvodima od sirova mlijeka. Svi partneri na projektu idu naučiti vrlo korisne stvari i to na samom terenu. Bugarska je uporište Slow Fooda na Balkanu i ima vrlo stručan i dinamičan tim. Njihova bitka prsa u prsa s lobijima industrijske poljoprivrede primjer je iz kojega svi učimo. Naposljetku Albanija, zemlja koju što prije želim posjetiti. Tamo ljudi doslovno ponovno otkrivaju što su nekada njihovi preci jeli.

Najveći uspjeh Slow Fooda upravo je svjetska gastro revolucija koja je u tijeku: pođite na web stranicu Slow Fooda i pogledajte što rade u Sjedinjenim Državama, u Africi, u Njemačkoj... Slow Food je danas jako važan faktor u Bruxellesu i daje sve od sebe da Zajednička europska poljoprivredna politika ne bude još jedno veliko razočaranje. Ljudi iz vrha Slow Fooda se ovako vole našaliti na vlastiti račun: od grupe Talijana koji loše govore engleski i koje svi gledaju kao budale koje pričaju neke nostalgične priče, postali smo respektabilni sugovornici koje sada zovu po cijelom svijetu da objasne kakve to veze ima drugačiji model poljoprivrede sa sudbinom cijelog planeta. S Gastronomskog sveučilišta u Pollenzu izlaze mladi gastronomi s holističkom vizijom koji se vraćaju u svoje zemlje i zbilja mijenjaju prehrambene sustave, pokreću nevjerojatne projekte. 

<
Vezane vijesti