Gordan Bosanac, donedavni programski voditelj Centra za mirovne studije, komentira svoja iskustva u komunikaciji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva

Centar za mirovne stdije je prije tri godine imao problem na Zakladinom natječaju za Institucionalnu potporu, kad je vaš prijedlog odbijen zbog dostavljanja pogrešne verzije "Bilance prihoda i rashoda". Nakon podnesenog prigovora, Zaklada je prihvatila vaše argumente i u konačnici vam odobrila potporu. U tom prigovoru ste tvrdili da rigidnim pridržavanjem administrativnih regula Zaklada djeluje u suprotnosti s vlastitim deklariranim ciljevima, vizijom i misijom, te da time ne doprinosi osnaživanju nego da slabi civilno društvo. Zbog čega ga slabi?

Bez obzira na opseg kritika, u globalu mislim da je postojanje Zaklade za razvoj civilnog društva u RH od velike važnosti i da je Zaklada doprinijela razvoju civilnog društva

Naša argumentacija je išla u smjeru da je politika rušenja projekta zbog nekog tehničkog propusta koji se može u sekundi ispraviti pogrešna, jer u potpunosti zanemaruje što u projektnom prijedlogu piše. Takva politika dovodi vas u situaciju da možete srušiti fantastičan projekt jer npr. autor projekta nije lupio žig  na točno određenu stranicu u prijavnici. Administracija postaje važnija od sadržaja projekta i to je loše. Civilno društvo se ne razvija discipliniranjem oko administrativnih zahtjeva već poticanjem kreativnosti u rješavanju društvenih nepravdi. Ne tvrdim da administrativnih zahtjeva ne treba biti i da organizacije civilnog društva ne snose odgovornost u kvalitetnom upravljanju administracijom, već da administrativni zahtjevi ne smiju imati jednaku ili čak veću težinu pri ocjenjivanju projekata. Stvara se dojam da je za prijavu na natječaje Zaklade veće umijeće proći administrativnu prepreku nego li sadržajnu evaluaciju. Nažalost ta vrsta argumentacije nije doprinijela  promjeni mišljenja Zaklade, već činjenica da smo uspjeli pokazati kako u samom tekstu natječaja nije do najsitnijh detalja bio razređen opis dokumenata koje je trebalo priložiti (točno navedena oznaka dokumenta). To je na kraju prelomilo. U sljedećem natječaju Zaklada je još detaljnije opisala te nesretne dokumente vezane uz bilancu. Tako da smo u konačnici doprinijeli tom mikromanagementu poziva.

Koliko je rigidno pridržavanje administrativnih regula inače svojstveno Nacionalnoj zakladi? Je li ovaj slučaj iz 2009. godine bio više izuzetak ili pravilo?

Prema mojoj ocjeni, Nacionalna zaklada ima jedne od najstrožih administrativnih prepreka za prijavu na natječaj. Ta strogoća se ne odražava u zahtjevnosti dokumentacije koju je potrebno prikupiti za prijavu na natječaj ili u preopsežnoj zahtjevnosti oko izvještavanja, već primarno u spomenutoj politici nulte tolerancije na moguću tehničku pogrešku. Kada bi se to pravilo promijenilo i uveo tzv. "mehanizam pojašnjenja" koji imaju čak i EU natječaji, a kojim bi se mogla tražiti nadopuna projektne dokumentacije ako je očito da se radi o nehotičnoj greški (zaboravljen žig ili neki dokument) organizacijama civilnog društva uvelike bi se olakšalo da se natječu za projekte. Koliko sam čuo od drugih OCD-a, veliki broj udruga ima iskustvo odbijanja projekta zbog nehotične adminstrativne greške učinjene  pri prijavi.

Nacionalna zaklada ima jedne od najstrožih administrativnih prepreka za prijavu na natječaj

Kako stoji stvar sa sadržajnim kriterijima za dodjelu grantova? Smatrate li u CMS-u da su dodijeljeni grantovi više stvar jasne evaluacije projektnih prijedloga ili prijava za institucionalne potpore, ili se više radi o "dojmu" članova i članica natječajnih komisija?

S vremenom sam naučio da je nemoguće uspostaviti evaluaciju koja bi bila uistinu 100 posto pravedna i objektivna za sve. Uvijek je netko nezadovoljan nakon objave rezultata. Tu trebamo biti iskreni i reći da najčešće otvaramo kritičan pristup prema Zakladi kada ne prođemo na natječaju jer se ljudi i osobno osjećaju povrijeđenima. Ti osjećaji su u redu, ali je važno odvojiti osobnu frustraciju od želje za iskrenim unaprjeđenjem evaluacijskog procesa. No uistinu, pojedini odgovori od strane evaluacijske komisije bili su u najmanju ruku čudni. Dobro je da Zaklada ima kriterije po kojima evaluira projektne prijedloge i da su ti kriteriji unaprijed jasno zadani i vidljivi. Loše je što je ponekad teško shvatiti obrazloženja evaluacijskih komisija koja se čine da su stvorena van zadanih kriterija.

Tu je i slučaj udruge Domino, čiji ste aktivist, a koja je poznata po organiziranju Queer festivala: prijava za institucionalnu potporu iz 2010. godine odbijena joj je zbog nedovoljno tvrdog utjecaja na donošenje javnih politika?

Potrebna je veća fleksibilnost i otvorenost Zaklade za ad hoc civilne inicijative. Gotovo je nevjerojatno da su se neke od ključnih civilnih inicijativa u Hrvatskoj desile bez podrške Zaklade

Točno. To je karma koju općenito nose projekti iz kulture kada ih se procjenjuje na razini utjecaja na javne politike. Evaluacijska komisija tada je queerovski pristup javnim politikama nazvala tzv. "mekim" pristupom što je po meni bila pogrešna interpretacija. Umjetnost se ne bavi amandmanima u smislu da ih artikulira i šalje u Sabor, ali ih itekako artikulira kroz razne umjetničke forme i na taj način snažno utječe na formiranje kulturnog okruženja za utjecaj na pojedine javne politike. Zato je neprikladno govoriti o "mekom" pristupu.  Dodatni primjer od prije par godina bilo je odbacivanje projekta suradnje sa Queer Sarajevom pod izlikom da je "projekt usmjeren na organiziranje festivala" (misli se na organiziranje prvog Queer Sarajevo festivala). Nije se razumjelo koliko je organiziranje festivala Queer Sarajevo snažan politički čin. Ali nadam se da su događaji u Sarajevu povodom otvaranja tog festivala, uvjerili evaluatore da je festival puno više od same tehničke organizacije festivala.  Veći nam je problem bio kada je jedan baš klasično zagovaračko-monitorski projekt bio odbijen temeljem toga da nismo osigurali pismo suradnje sa institucijom koju želimo monitorirati. To ukazuje na nerazumjevanje monitoring mehanizma u konetekstu ljudskih prava jer nadgledati npr. rad policije i imati istovremeno sporazum o suradnji sa policijom nije kvalitetno rješenje za uistinu kritičan monitoring. Jedna od važnih uloga OCD-a je monitorirati rad države koja je dužna odgovarati na pitanja građana bez obzira postoji ili ne postoji sporazum o suradnji. Treba biti fer i reći da, iako su ovi projekti bili odbijeni, Zaklada je prepoznala Queerove projekte kao što su Usmena povijest homoseksualnosti ili rad portala Queer.hr. Konačno, 2011. godine, nakon dorade i vrlo otvorenih kritika na račun prošlogodišnje evaluacije u samoj aplikaciji za insitutcionalnu potporu, Queeru je dodjeljena insitucionalna potpora.

Na istom slučaju vidljivo je da je Zaklada u obrazloženju odbijanja navela elemente koji uopće nisu bili istaknuti u pozivu na natječaj - od "tvrdoće" utjecaja do brojnosti članstva, izvještajima o radu, nužnosti uvođenja sustava kvalitete djelovanja, obliku vlasništva nad prostorom, visini prihoda. To opet upućuje na nejasnost kriterija i samih natječajnih procedura?

I to je točno. U odbijenici za institucionalnu potporu naveo se čitav niz statističkih podataka vezanih uz organizaciju. S druge strane u samim evaluacijskim kriterijima nigdje se nije uvjetovala veličina organizacije (npr. članstvo, izvještavanja i sl.). U komunikaciji sa Zakladom pojašnjeno nam je da ti podaci ne utječu na konačnu odluku već su samo pro-forme navedeni u odbijenici. Dakle, želimo vjerovati da se je tu radilo o nepotrebnom tekstu u odbijenici.

Kako biste, općenito, ocijenili dosadašnji rad Zaklade? Gdje postoji prostor za unapređenje njezina rada?

Bilo dobro uspostaviti kriterije korištenja IMPACT centra, kako bi udruge dio svojih programa mogle raditi u njemu i da on uistinu zaživi

Bez obzira na opseg kritika, u globalu mislim da je postojanje Zaklade za razvoj civilnog društva u RH od velike važnosti i da je Zaklada doprinijela razvoju civilnog društva. Ovaj model prepoznat je i van granica Hrvatske i mnogi OCD-i zagovaraju sličan model u svojim matičnim zemljama. Zaklada se je izborila za značajna financijska sredstva koja su na raspolaganju OCD-ima i taj rad treba cijeniti. Od dobrih strana treba izdvojiti institucionalne potpore koje su danas garancija stabilnosti mnogih udruga, kao i pozive na suradnju vezane uz istraživanja i nezavisne medije. Sve te komponente financiranja ne bi bile moguće bez Zaklade jer se bojim da ih tijela države nikada ne bi prepoznala kao važna. S druge strane uvijek postoji prostor za unapređenje. Kao što sam rekao Zaklada bi morala uvesti "mehanizam pojašnjenja" prilikom nehotičnih propusta o projektnoj dokumentaciji. Druga stvar je potreba veće fleksibilnosti i otvorenosti Zaklade za ad hoc civilne inicijative. Gotovo je nevjerojatno da su se neke od ključnih civilnih inicijativa u Hrvatskoj desile bez podrške Zaklade. Tu mislim na akcije kao što su NATO na referendum, Ne damo Varšavsku!, studentske prosvjede, prosvjede radnica Kamenskog, stvaranje Platforme 112 i sl. Niti jedna od inicijativa nije mogla dobiti  podršku Zaklade jer ne postoji mehanizam podrške neformalnih inicijativa. S druge strane sve ove inicijative bile su snažan generator civilnog društva u Hrvatskoj i Zaklada je to morala prepoznati.

Kako komentirate rad zadarskog IMPACT centra, odnosno dostupne informacije o njegovu radu? Iz Zakladinog izvještaja za 2010. godinu vidljivo je da je IMPACT u toj godini svega 32 dana bio korišten za ono što mu je osnovna namjena, a to su susreti, radionice, okrugli stolovi, tribine, konferenicije...?

Teško mi je komentirati rad IMPACT centra jer nisam detaljno upoznat sa njegovim radom. Samo sam jednom boravio u IMAPCT centru na sastanku mreže Ana Lindth, a jednom je prostor koristio CMS za edukaciju mladih o izgradnji mira. Kao i većina kolega i kolegica, malo sam ostao zatečen uređenosti prostora koja nije uobičajena za prostore u kojima djeluju udruge. No samo uređenje ne treba biti problem ako taj prostor živi i doprinosi razvoju civilnog društva te ako je prepoznat od strane udruga. Veliki je uspjeh da se je Zaklada izborila za taj prostor, ali mislim da on za sada nije zaživio među civilnim društvom, pogotovo ako mu je jedan od ciljeva i poticanje međusektorske suradnje. Mislim da bi bilo dobro uspostaviti kriterije korištenja tog prostora kako bi udruge dio svojih programa mogle raditi u njemu i da on uistinu zaživi kao što su primjeri prostora Pogon kojim upravlja  Centar za nezavisnu kulturu i mlade ili javni prostor Kuće ljudskih prava i sl.

Kako komentirate Zakladinih 200 000 kuna potrošenih za taksi-usluge u 2010. godini?

Treba vidjeti tko se i iz kojih razloga koristio taksi uslugama. Dok neće biti poznato više podataka o ovoj činjenici, teško mi je komentirati. Načelno, za taj novac mogao se kupiti auto i zaposliti vozač koji je možda mogao ispuniti toliko velike potrebe za prijevozom. Ali treba pričekati pojašnjenje Zaklade.

Smatrate li  da bi uvrštavanje predstavnika/predstavnica CD-a u Upravni odbor Zaklade bilo važno?

Mislim da nije najmudrije da osobe koje djeluju unutar pojedinih udruga budu i u Upravnom odboru Zaklade, ali je važno da u upravnom odboru sjede osobe koje imaju značajno iskustvo rada u OCD-ima i koje razumiju i prate trendove vezane uz razvoj civilnog društva

To je dvosjekli mač. Sjećamo se kako smo prije par godina  digli glas protiv članova i članica Upravnog odbora Zaklade koji su tamo  bili ispred civilnog društva prozivajući ih za sukob interesa. Načelno, mislim da nije najmudrije da osobe koje djeluju unutar pojedinih udruga budu i u Upravnom odboru Zaklade, ali je važno da u upravnom odboru sjede osobe koje imaju značajno iskustvo rada u OCD-ima i koje razumiju i prate trendove vezane uz razvoj civilnog društva. S jedne strane mora se izbjeći sukob interesa, a s druge strane potrebno je izbjeći i situaciju u kojoj bi članovi/članice Upravnog odbora bili samo marionete prilikom donošenja odluka Zaklade, tj. da tamo sjede osobe koje nemaju veze sa civilnim društvom i jedina im je veza dolazak na sastanke Upravnog odbora. Možda se može razmišljati i o nekom tijelu koje bi imalo više savjetodavnu ulogu Zakladi, u kojemu bi mogli sjediti predstavnici OCD-a, jer to tijelo ne bi imalo ovlasti donošenja odluka već samo savjetovanja. Možda postojeći Savjet za razvoj civilnog društva može imati i taj mandat.

Koliko ste zadovoljni javnom raspravom o realizaciji dosadašnje strategije Nacionalne zaklade i o njezinoj budućoj strategji?

Dobra je stvar da je rasprava bila organizirana i putem interneta i putem javnih rasprava uživo. Moje iskustvo je da je Zaklada spremna za komunikaciju kada se to od nje zatraži, i osobno sam imao vrlo dinamične i otvorene rasprave sa osobama nadležnim za vođenje Zaklade. Žao mi je da komentari koje smo im uputili, a o kojima sam ovdje govorio, nisu uvršteni u tekst Strategije. Vjerujem da još postoji prostora za intervenciju.

Činjenica je da u Zaklada u svojem izvještaju o toj raspravi nije navela popis predloženih članova UO-a, premda je internetskim upitnikom ponudila udrugama da predlože svoje kandidate. Kako komentirate izostavljanje tog detalja?

To stvara dojam nepovjerenja. Bilo bi važno da šira javnost zna koga su sve udruge predlagale za članove/članice Upravnog odbora, jer to tijelo je važno za upravljanje Zakladom. U konačnici sama Zaklada će predložiti Vladi popis imena, ali je dobro otvoriti i javnu raspravu oko predloženih imena. Loše je što na naše prijedloge pojedinih osoba nismo dobili nikakvu povratnu informaciju.

 


 

Čitajte H-Alterov dossier Igre na sreću!

Igre na sreću

<
Vezane vijesti