Ministarstvo kulture ne suočava se s otporom lokalnog stanovništva kada je riječ o zaštićivanju prirode prvi put tek sada, u slučaju Malog Lošinja i obližnjeg rezervata dupina. Sjetimo se samo naglo otkazanog javnog uvida u proglašenje Neretve parkom prirode, kada je skupina lokalnih političara lobirala da se postupak prekine, ili namjerno izazvanih požara u krugu Vranskog jezera... Lokalno stanovništvo smatra tradicionalni način života svojim neotuđivim pravom, zaboravljajući često da resursi nisu neograničeni.

Povjerenstvo za rezervat u moru koje je osnovalo lošinjsko Gradsko vijeće 12. je svibnja zaključilo: Predlaže se Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja da donese odluku kojom će zahtijevati od Ministarstvo kulture Republike Hrvatske da odmah prema članku 25. Zakona o zaštiti prirode donese rješenje kojim prestaje važiti preventivna zaštita u kategoriji posebnog rezervata - rezervata u moru na području naših otoka ili da u najgorem slučaju ne produžuje zaštitu mora nakon 26. srpnja 2009. godine. Od sedam članova povjerenstva protiv ovakvog zaključka i zahtijevanja ukidanja zaštite bila je samo Jelena Jovanović. Negativni lokalci Što to oni žele ukinuti? Naime, prije dvije godine ministar kulture Božo Biškupić proglasio je preventivnu trogodišnju zaštitu mora uz istočne obale Cresa i Lošinja, morski rezervat namijenjen dobrobiti i očuvanju dobrog dupina. Ta preventivna zaštita stoji do srpnja 2009. kada bi se trebalo odlučivati što će biti dalje sa zaštitom. Iako je ta odluka na snazi već dvije godine tek posljednjih nekoliko mjeseci se konkretno razgovara i sastanči o mjerama zaštite dobrog dupina. Prema zapisniku, na sastanku u Ministarstvu kulture se u ožujku okupila većina zainteresiranih strana, lošinjski političari, djelatnici Ministarstva, Državnog zavoda za zaštitu prirode, predstavnici ribara i brodara, nekoliko znanstvenika, te udruge Plavi svijet i Prijatelji životinja. Lošinjski predstavnici ribara, brodara i političara tada su tvrdili da je dupinima ionako super, pa da im rezervat ne treba. Ili, da dupin ionako ima široko područje kretanja i ovaj mu mali rezervat nije dosta, pa onda ukinimo i taj mali rezervat kad ionako nije dovoljan.

pz_dupini_jumbo.jpg

Tako su oni koji govore u ime Lošinjana vrlo negativno nastrojeni prema ideji rezervata za dupine. Kada je riječ o zaštićivanju prirode, Ministarstvo kulture se ne suočava s otporom lokalnog stanovništva prvi put. Sjetimo se samo naglo otkazanog javnog uvida u proglašenje Neretve parkom prirode, kada je skupina lokalnih političara lobirala da se postupak prekine. Ministarstvo je tada otkazalo javni uvid, nesuvislim objašnjenjem kako neki gradovi nisu dobili dokumente, a onda se javni uvid nije nastavio mjesecima, jer su valjda poštari iz Zagreba krenuli pješke. Neretvani se boje da će im zaštita ugroziti poljoprivrednu proizvodnju, ali isto im ugrožava zaslanjenje Neretve zbog sniženog dotoka vode, a tomu je tako jer se u BiH grade famozne hidroelektrane Gornji horizonti. Park prirode Vransko jezero povremeno pale stanovnici obližnjih mjesta. Potpis lokalne ruke u obliku sprženih ptica koje su zapaljene u trski teško je zaboraviti. Lokalno stanovništvo često smatra da, ako su njihovi preci živjeli u nekom prostoru na jedan način, da je taj način njihovo neotuđivo pravo. Ali, zaboravlja pritom da resursi često nisu neograničeni. Poučak Keoladeo Naći pravu ravnotežu između zaštite i zahtjeva lokalnog stanovništva nije nešto što muči samo hrvatsko Ministarstvo kulture. U nedavnom boravku u Indiji posjetila sam tako Nacionalni park Keoladeo u Rajasthanu. Taj je park na UNESCO-voj listi i svjetske zaštite i na Ramsarskom popisu svjetski važnih močvarnih staništa. Keoladeo je bio dom gotovo milijun ptica, između ostalih nekih vrlo ugroženih vrsta, kao što je sibirski ždral. Pošto je Rajasthan pustinjska država, lokalni poljoprivrednici su vršili pritisak na vladu koja je popustila te je prije dvije godine sagrađena brana koja je zaustavila priljev vode u Park te je stanje koje sam ja zatekla u Parku bilo ispucana, sasušena zemlja, ni traga vode, a ptice su se preselile, uglavnom na Ganges. To područje nije zaštićeno te su tamo mnoge stradale od lovaca. UNESCO sad prijeti da će skinuti Keoladeo s liste svjetske baštine, a lokalno stanovništvo koje je nekad dobro zarađivalo od posjetioca parka izgubilo je važan izvor prihoda.

Vlast u indijskoj državi Rajasthan je popustila, a što će učiniti hrvatska u vezi dobrog dupina? Prema zapisniku sa sastanka u ožujku u Ministarstvu kulture, državni tajnik za zaštitu prirode Zoran Šikić je sastanak zaključio riječima: Ako trebamo birati prioritet, onda je to apsolutno čovjek. Bez obzira što je moj posao zaštita prirode, ali onda kad je čovjek u pitanju, onda se zna što je prioritet. ... Nakon posljednjeg sastanka, u ponedjeljak, Šikić je izjavio da je suživot moguć. Istaknuo je također, da će Ministarstvo uvažiti i ukoliko izostane podrška lokalne zajednice za proglašenje zaštite, ali da bi to bilo loše i korak unatrag te da se nada da do toga neće doći, piše portal volim-losinj. Zasad su sve opcije, čini se otvorene, od toga da se kategorija zaštite prirode umanji do toga da se sasvim ukine. Ministarstvo se nada da će se stanovništvo predomisliti, ali će ih uvažiti ako se ne predomisle.

keoladeo1.jpg

NP Keoladeo danas Ako je suditi prema ovotjednim zaključcima lošinjskog povjerenstva do promjene stava će teško doći. Povjerenstvo, između ostalog, navodi: Nema nikakve potrebe niti znanstvene osnove da se ovakvi rezervati osnivaju u unutrašnjim hrvatskim vodama, u dvorištima stanovništva naših otoka, zaboravljajući da je stručnu podlogu za proglašenje rezervata izradio Državni zavod za zaštitu prirode koji je valjda dovoljno kompetentan da odluči o znanstvenoj osnovi, a zaboravljaju također da je ono što nazivaju svojim dvorištem isto tako dupinov dom. Eto. Samo, što će Lošinjani raditi na otoku kad svega nestane? Što će Neretvani sijati kad im dolina postane slana pustinja? Što će Rajasthanci bez zadnje močvare u svojoj već sada, pustinji? Čovjek je prioritet, a čovjek je često životinji (dupinu, prirodi..) vuk.

<
Vezane vijesti