25. listopada: Osvrt Sanje Sarnavke u povodu odlaska troje čelnih ljudi Ureda pravobraniteljice za djecu

Za mnoge je slučaj ostavke troje ljudi Ureda pravobraniteljice za djecu okončan. Malo se talasalo u medijima, nešto više šaputalo u kuloarima, a onda je Vlada nevjerojatnom brzinom, a Hrvatski sabor još većom, bez rasprave i suočavanja s osobama o kojima se radilo i koje su bile dužnosnice/i, donijela odluka o prihvaćanju ostavki. I sada opet vladaju spokoj i blaženstvo u zemlji. Nove osobe nisu imenovane, djeca nemaju kome pisati i od koga tražiti zaštitu, ali to očito baš i nije neki veliki problem. Na kraju priče valja samo utvrditi jedno – u Republici Hrvatskoj postoji Zakon o ravnopravnosti spolova, ustanovljen je Vladin Ured za ravnopravnost spolova, djeluje Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i mi svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo. Od ravnopravnosti više ne možemo katkad ni disati. Treba li nas možda ipak, u ovako prekrasno ravnopravnim okolnostima, čuditi što je odličan tim (u kojem su bili jedan čovjek i dvije žene) bez velike rasprave, uz jedinstven zaključak Vlade te uvaženih hrvatskih zastupnica i zastupnika, otišao, kako se to u javnosti interpretiralo, zato što su se dvije žene počupale oko jednog muškarca. Odnosno, jedna žena (pravobraniteljica za djecu koja je uspjela u vrlo kratkom vremenu napraviti dotad nezamislive stvari: učiniti problem zlostavljanja djece vidljivim, ukazati na mjesta nefunkcioniranja sustava i zahtijevati da se počne ozbiljno raditi...) zaboravila je na ugled i povjerenje koje uživa u javnosti zbog (valjda bezumne) ljubomore. Pritom natjeravši da njezinu strast prihvate kao svoju i dvoje zamjenika. I sivma je to normalno i razumljivo. Jer, zaboga, mi znamo kakva su čudna bića te žene! Može se njima dati obrazovanje, smiju one profesionalno uspjeti, ali kada ih treba rušiti jer previše gnjave i zahtijevaju, uvijek dobro dođe jedan od provjerenih stereotipa. Zašto bi netko istraživao problem, moguću korupciju i sumnjive poslove kad većina vjeruje da ženama na vrhu mjesta ionako nema – osim kad su kopije velikih muževa ili tek predstavnice ljepša i nježnijeg spola. One razumne, samostalne i odlučne treba podržati da se što prije povuku. Jer samo narušavaju blaženo ozračje ukiseljenog patrijarhata - u kojem je, recimo, jedino normalno da Damir Kajin bude uvaženi i mudri zastupnik, a Ljubica Matijević Vrsaljko zaluđena pohotnica. Bez obzira na to koliko je tko od njih dvoje za dobrobit građana i građanki ove zemlje uistinu učinio/la. U ime svih velikih rečenica koje su izgovorene o ravnopravnosti spolova, te svih prošlih i budućih mehanizama koji će biti uz zvuke trublji ustoličeni, bilježimo se sa žaljenjem, Sanja Sarnavka Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e.

<
Vezane vijesti