Zbog čega treba reći bezuvjetno NE novoj koksari, za početak iz jednog jednostavnog razloga, jer u ovoj državi nema institucije, organizacije ni političke stranke na poziciji odlučivanja koja nije rob ili sluga krupnog kapitala, a krupni kapital kao što mu samo ime kaže gleda samo jednu stranu priče, kako zgrnuti čim više novaca uz čim manje ulaganja, bez obzira na kolateralne žrtve.

Kako u takvoj situaciji vjerovati INI (čitaj MOL-u), ministarstvu, raznim „povjerenstvima" i „studijama" kada svi oni rade u službi tog istog krupnog kapitala. Kako netko uopće može vjerovati firmi kao što je INA(MOL) kada ta ista od kada radi na ovim prostorima ne poštuje zakonske propise i svakodnevno krši sve ekološke standarde i norme na uštrb zdravlja građana koji je okružuju i to sve pod pokrićem raznih ministarstava, institucija pa čak onih koji su zaduženi da paze na kvalitetu zraka kojeg udišemo. Jer kada se na namjerno strateški loše pozicioniranim mjernim uređajima očitaju prekomjerne količine zagađenosti nitko u ovoj državi nije obavezan upozoriti građane i podnijeti prekršajne prijave protiv počinitelja. Mediji svakodnevno prenose vijesti o stanju na cestama, ali ne prenose vijesti o stanju zraka koji udišemo, a zbog svima poznatih počinitelja najviše hrvatskih građana oboljelih od raka pluća nažalost stanuje upravo u Rijeci i okolici.

Tko će stanovnicima Hreljina, Praputnjaka, Krasice, Škrljeva, Bakra, Kostrene, Kraljevice, istočnog prigrada i grada Rijeke objasniti zbog čega njihova djeca ne mogu disati punim plućima i zašto na tom području ljudi češće teško oboljevaju i umiru od bolesti vezanih za zagađenost zraka. Tko može vratiti živote ljudi koji su se razboljeli ili preminuli zbog rada stare koksare u Bakru i tko se nakon te tužne priče koja je nije samo odnijela živote i zdravlje već i ljepotu Bakarskog zaljeva usuđuje na ovo područje dovesti još jednog ubojicu uz već postojeća postrojenja HEP-a i INE.

Prema zakonu o zaštiti zraka na području gdje je kakvoća zraka treće, najlošije kategorije, ne smiju se graditi novi zagađivači, ali kako smo već odavno navikli u Republici Hrvatskoj zakoni postoje samo radi onih koji ih ne mogu zaobići, a u ovom slučaju kao što je i očito na izgradnju zaobilaznice zakona nije trebalo čekati ni približno dugo kao na izgradnju riječke zaobilaznice.

Što su spremni, osim praznih obećanja i demagogije, konkretno učiniti lokalni gradonačelnici i načelnici te naša županija protiv ovog ubojice. Sa svih razina lokalne vlasti čujemo samo blage tonove, a u kullarima priče da je sve već dogovoreno i spremno za izgradnju.

Ono što Akcija mladih može obećati je za početak borba svim pravnim sredstvima protiv novog zagađivača i ubojice, te javna kampanja za podizanje razine svijesti među građanima. Zatim potpisivanje peticije protiv izgradnje postrojenja Koksare, a ako ništa od toga ne pomogne ujedinjavanje svih građanskih inicijativa te pokretanje prosvjeda protiv novog zagađivača na Kvarneru.

Mi iz Akcije mladih možemo garantirati borbu protiv zagađivača što smo i dokazali pristiskom i prijavama nadležnima u slučaju rafinerije INE na Mlaci te postali pokretač gašenja postrojenja koje je direktno vršilo atak na zdravlje 50.000 riječana, te što dokazujemo svakodnevnom borbom protiv zloglasnog Rockwoola u Istri, unatoč svim represivnim mjerama kroz koje prolaze naši članovi i nezavisni aktivisti u Kršanu i Pićnu.

Ovim putem pozivamo sve građane bez obzira na političku pripadnost ili nepripadnost, da se priključe ovoj borbi, jer ovo je priča koja se tiče ne samo nas nego i naše djece i njihove budućnosti i nemojmo dozvoliti da nam ponovo na „mala vrata" sagrade još jedan dimnjak - spomenik ljudskoj gluposti!