Prije dva desetljeća, tegljač smeća, Khian Sea, napustio je teritorijalne vode SAD-a, ploveći oceanom u potrazi za državom i lokacijom koja je spremna prihvatiti teret od 14 tisuća tona otrovnog pepela iz spalionica. Prvo je otišao na Bahame, a zatim u Dominikansku Republiku, pa Honduras, Bermude, Gvineju Bisao i Nizozemske Antile.

Gdje god da je stigao, ljudi su žestotko prosvjedovali, pa nitko htio milijuna funti za pepeo iz filadelfijskih spalionica komunalnog smeća. Brodska posada često je lagala o vlastitom teretu kojeg prevozi, nadajući se da će uhvatiti vlade „na spavanju" i uvaliti im taj opasni otpad kao pepeo i ostatak građevnog materijala, viška blatnjavog otpada od izgradnje cesta i slične gluposti. No, stručnjaci za okoliš i organizacije poput Greenpeace-a uglavnom su bili jedan korak naprijed u obavještavanju mogućih primatelja tog otrovnog paketa.

Tako je brod doplovio i do Haitia, gdje je njihov predsjednik sa SAD-podlogom, diktator Baby Doc Duvalier, izdao dozvolu za istovar pepela, pod nazivom "gnojiva". Tako je na na plažu u gradu Gonaives izbačeno četiri tisuće tona opasnog otpada-pepela. Stanovništvo je ipak shvatilo o čemu se radi, te su se pobunili, tražeći da se opasni teret vrati na brod. No, Ali Khan je pobjegao ostavivši otrov na plaži. Dvije godine nakon toga brod više nije niti u jednoj državi mogao prodati opasni otpad u obliku pepela, pa je preostalih 10 tisuća tona u Indijski ocean.

Skupina ekoloških aktivista iz Greenpeace izvršila je veliki pritisak na američku vladu kako bi ovi obavili testiranje "umjetnog gnojiva" sa plaže Gonaives na Haitiu. Tako su stručnjaci državne američke Agencije za zaštitu okoliša i Greenpeace pronašli u „gnojivu" 1.800 kilograma arsena, 4.300 kg kadmija i 435.000 kg olova, dioksina i ostalih otrova.

U srpnju 1992. godine američko ministarstvo pravosuđa, pod pritiskom iz ekoloških grupa širom svijeta, podiglo je optužnice protiv dvojice trgovaca opasnim otpadom koji su odbacili 14 tisuća tona fhiladelfijskog otrovnog pepela. Ali, ni nakon više od 20 godina taj opasni otpad nije očišćen -dio je ostao na plaži, a dio je prevezen u neke rupe u blizini plaže. Kako je Haiti zaista siromašna i zapuštena država, na koju su 1994. godine Amerikanci izvršili invaziju, nema pouzdanih podataka koliko je ljudi oboljelo od posljedica trovanja opasnim otpadom sa Gonaives plaže.

Slučaj otrovnog pepela sa Haitia otvorio je probleme rješavanja opasnog otpada iz industrijaliziranih zemalja, koji se izvozi pod lažnim nazivima "reciklirani materijal ili „ gnojivo". Troska, prašina iz kontrolnih filtera, pepeo i praškaste tvari iz industrija pesticida i vojne industrije isporučuju se u vrećama u one države koje ih žele preuzeti, a za to dobiti pozamašne svote novaca.

Svake godine, tisuće tona takvog otpada iz SAD-a, varljivo označenog kao "gnojiva", istovaraju se na farmama, plažama i pustinje u Bangladešu, Haitiu, Somaliji, Brazilu i desecima drugih siromašnih zemalja. Jedan od inicijatora takvog „biznisa" bivši je američki predsjednik George Bush, koji je donošenjem čudnih propisa, omogućio američkim korporacijama prodaju spalioničkog pepela i otpada koji sadrži visoke koncentracije olova, kadmija i žive s poljoprivrednim kemikalijama.

Razvažanje opasnog otpada nije samo američka priča. Talijanske vlasti pronašle su olupinu broda, koji je navodno prevozio otrovni materijal. U rujnu 2009.godine jedan je doušnik talijanske mafije Calabria izjavio za talijansku štampu da je netom pronađena olupina potopljenog broda samo jedan od mnogih brodova koji su potopljeni u sklopu ilegalne operacije "pronalaženja rupa u zakonu o odlaganju otrovnog otpada."Potopljeni brod pronađen je na 30 kilometara od jugozapadne obale Italije, a na brodu se nalazio nuklearni otpad. Premda su talijanski stručnjaci i dužnosnici najavili da će odraditi ispitivanja o mogućem prisustvu radijacije, još se na znaju rezultati istraživanja. No, dokaz je to da se mafija organizirala u unosni posao odlaganja radioaktivnog otpada, ali i drugog opasnog otpada.

Europske korporacije također ilegalno odbacuju svoj opasni otpad, premda je po europskim propisima to zabranjeno. Takva je i britanska naftna tvrtka Trafigura , koja je na obale Bjelokosti bacila više od sto tona otrovnog otpada (toliko opasnog da je zabranjen u Europi). Iako se to smatra jednim od najvećih onečišćenja, Trafigura je odvojila odštetu od 100 milijuna funti za posljedice trovanja 31 tisuće stanovnika, kojima je 400 tona najtežih otrova zauvijek uništilo zdravlje i životnu sredinu.