Već petnaest godina Trg Petra Preradovića poprište je sukoba građana i raznih autora njegova preuređenja.

Dana 20. svibnja 1995. godine navečer održana je sjednica Upravnog odbora Zelene akcije, na kojoj je donesena odluka da se slijedećeg jutra, kada počinju radovi preuređenja Cvjetnog trga, aktivisti ondje vežu za stabla kako bi spriječili njihovu sječu te postave štand za sakupljanje potpisa na peticiju protiv sječe stabala i "primitivnog" redizajna trga. Rečeno, učinjeno. U tri dana sakupljeno je 8.346 potpisa na peticiju koja je upućena tadašnjem gradonačelniku Branku Mikši i gradskom uredu za graditeljstvo. Građani su čekali u repovima da daju svoj potpis, a pridružile su se svojim istupima i mnoge javne ličnosti. Aktivisti su osobno posjetili u njegovom domu uglednog povjesničara umjetnosti Radovana Ivančevića, koji se od tog dana javno angažirao na zaštiti Cvjetnog trga. Grad je formirao komisiju koja 23. svibnja utvrđuje da je stabla moguće spasiti pa takvo obećanje daje i gradonačelnik pa se obustavlja sakupljanje potpisa. Kad su započeli građevinski radovi naslutili smo da se radi o obmani, jer niti korijenje, niti debla ni krošnje nisu bila zaštićeni već ih strojevi nemilice uništavaju. Usred ljeta, kad je grad bio poluprazan, noću sa 20. na 21. kolovoza stabla su nestala s Cvjetnog trga. Redizajn trga bi bio komičan da nije bio tragičan. S vremenom je nestalo nešto od prvobitnog mramornog inventara i građani su se donekle priučili na izgled trga, iako se povremeno mogu čuti prizivanja boljih vremena u kojima će biti novca za vraćanje starog izgleda trga.

Onda je slijedio drski redizajn uzurpiranog tuđeg vlasništva - mansarde na zgradi Trg Petra Preradovića 6. Izvjesni parajlija je upravo tamo želio urediti svoj penthaus, i to je učinio. Unatoč sudskoj presudi da zgradu mora vratiti u prvobitno stanje, on to odbija učiniti. Čak je poslao cirkularno pismo stanarima zgrade u kojem ih tobože pita da li su suglasni da se provede ta sudska odluka, jer će u tom slučaju ostati godinu dana bez lifta kojeg će on morati ukloniti, kao i kristalne lustere koje je instalirao na svim katovima stubišta te moderne zgrade. Zašto spominjati ovo necivilizirano ponašanje? Jer se radi o gospodinu, koji je u ime svih stanara te zgrade, a bez konzultacija s njima, potpisao suglasnost u upravnom postupku za rušenje kina Zagreb. On ustvari nagovještava model uzurpacije javnog prostora i mnogo težu sudbinu koja čeka ovaj trg.

Krajem 2006. godine javnost saznaje za projekt Sv. Magdalena (nazvan tako greškom, umjesto Sv. Margareta, kako se zvala srednjevjekovna crkvica na mjestu današnje crkve) u kojem se želi unutrašnjost bloka zatrpati sa 50.000 metar četvornih stambeno-poslovnih sadržaja i garažom kapaciteta 700 mjesta. Ulaz u blok predlaže se alternativno rampom u Preradovićevoj ulici ispred KIC-a (kada se zamišlja podzemna garaža s još 500 mjesta ispod plohe trga), ili rampom u Varšavskoj ulici odnosno s kolnim ulazom iz Gundulićeve ulica. Temeljem investitorovog programa raspisan je anketni natječaj i odabrana varijanta za provedbu. Budući da se takav program uopće ne može realizirati po važećem Generalnom urbanističkom planu investitor dobiva obećanje da će se GUP promijeniti. Tko daje to obećanje?

Vjerojatno ista osoba koja je već u fazi vlasničkog zaposjedanja nekretnina u bloku pogodovala istom investitoru. Naime, naknadno su poništene već završene licitacije nekretnina, nekim vlasnicima uskraćeno je pravo na povrat imovine, a nekima pravo prvokupa nekada vlastitih nekretnina. Promet nekretnina u cijelom bloku je za sve kupce, osim jednog, bio zaustavljen, jer bi svi potencijalni kupci dobili signal u gradskom poglavarstvu da se "ne petljaju" u taj blok.

Osim gradskih dužnosnika (pročelnika ureda i zavoda) koji sjede u privatnom žiriju te javno zagovaraju projekt i neki predstavnici sveučilišne zajednice (Arhitektonski fakultet i Fakultet prometnih znanosti) stavili su se na raspolaganje investitoru. Iako su neki od njih baš oni koji često rade projekte financirane od strane grada, sada primaju financijsku nagradu od investitora, a nastupaju u javnosti kao nezavisni i objektivni stručnjaci. Čak i neke javne ličnosti iz kulture vraćaju uslugu gradskoj upravi sjedeći u ocjenjivačkom sudu i u medijima zagovaraju projekt. Koje li pomutnje u etičkim prosudbama tih inače uglednih ljudi!

U prosincu 2006. inicijativa Pravo na grad (koalicija četrdesetak udruga alternativne kulture) zajedno sa Zelenom akcijom organizirala je prvu konferenciju za medije i peformans kojim je zgrada na kućnom broju 6 prekrivena platnom s natpisom Totalna rasprodaja d.o.o. Zagreb uz zvučnu kulisu blagajne u koju pada metalni novac. Predstavnici spomenutih udruga, Gonga, Instituta povijesti umjetnosti i nezavisni arhitekt Mladen Škreblin preko medija obavještavaju javnost da se sprema realizacija u potpunosti neprihvatljivog projekta, utvrđenog tajnim dogovorima izvan demokratske procedure i bez javnog interesa. Ovom akcijom počela je višegodišnja kampanja protiv projekta, koja još uvijek traje. Kampanja je vođena pažljivom kombinacijom atraktivnih javnih akcija, od kojih je svaka bila svojevrsni visokokvalitetni umjetnički performans i takozvanih legalističkih pravnih postupaka pisanja bezbrojnih prijava inspekcijama, žalbi, molbi i tužbi. Kad su na akcije bili pozivani građani (putem SMS i e-mail poruka) nikad nije došlo manje od 4-5 tisuća ljudi. Kad je organizirano sakupljanje peticije potpisalo se 54.500 građana pod zahtjev da se odustane od devastacije Donjeg grada i izgradnji javnih garaža u najstrožem centru.

Unatoč tako snažnom protivljenju građanske javnosti gradska uprava provodi data obećanja i zahvaljujući tada postojećem političkom jedinstvu skupštine i gradonačelnika u nekoliko navrata mijenja Generalni urbanistički plan i konačno donosi Detaljni urbanistički plan za blok Ilica - Preobraženska - Trg Petra Preradovića - Varšavska - Gundulićeva u kojem su ostvarene sve želje investotora. Koje su bitne promjene GUP-a morale biti učinjene? U unutrašnjosti donjogradskih blokova, gdje su se mogli eventualno graditi samo javni sadržaji, odsada se mogu graditi stambeno-poslovni sadržaji. Koeficijent iskoristivosti najprije je definiran sa 3,0 a kasnije povećan na 4,5. Kao posljedica promjene sadržajne strukture i intenziteta izgrađenosti, a u kombinaciji s normativima za parkirališna mjesta koji se primjenjuju u Donjem gradu kao i u bilo kojem drugom gradskom prostoru, dolazi se do tragične potrebe izgradnje garaže ogromnog kapaciteta u podzemlju bloka. A taj je sadržaj upravo najinteresantniji investitoru, jer je izračunao da garaža sa 700 mjesta i cijenom od 3 eura za sat po automobilu, donosi 2.100 eura na sat! Ako investitor nije u provedbi zagospodario niti jednim kolnim ulazom u unutrašnjost bloka, gdje bi mogao izvesti denivelaciju za ulaz u garažu, promjenom GUP-a omogućava mu se denivelacija javno prometne površine. Nevjerojatno, ali istinito!

Bilo bi nepošteno ne naglasiti da je bilo i časnih ljudi koji su u pripremi stručnih podloga za ovaj vandalski atak na povijesnu baštinu pružili otpor, što se pokušava zataškati. To su urbanisti Gradskog zavoda za prostorno uređenje, koji su 2007. potpisali dopis kojim traže da se njihovo ime izostavi iz popisa stručnog tima koji je elaborirao izmjene GUP-a. To su: Niko Gamulin, Borislav Doklestić, Dubravka Žic, Dragica Barešić, Irena Matković, Ana-Marija Rajčić, Boris Gregurić, Kristina Kiš Bonačić i Nives Mornar. Kako su ovi arhitekti jezgra stručnog tima Zavoda, postavlja se pitanje - tko je zapravo stručno elaborirao sve gradske odluke za zadovoljavanje investitorovih želja?

Također, ova kronologija ne može mimoići farsu kojom je gradsko poglavarstvo u siječnju 2008. godine utvrdilo javni interes u spornom projektu. Ta epizoda je važna jer je javni interes bio GUP-om utvrđen kao preduvjet za rušenje povijesnih zgrada i za denivelaciju javno-prometne površine. Umjesto najšire javne rasprave o tom prvorazrednom političkom pitanju za građane grada Zagreba, investitor je dopisom ponudio u svom projektu sadržaje koji bi mogli biti od javnog interesa. Gradsko poglavarstvo je prepisalo većinu te ponude, izostavilo je gastronomsku ponudu i ponudu sudjelovanja u upravljanju garažom, a dodalo kao javni interes "javno zelenilo s autohtonim vrstama" i rampu u Varšavskoj ulici. Kako se usuđuju toliko narugati javnosti? Rampa je javna šteta a ne javni interes, a zelenila u unutrašnjosti bloka uopće nema, jer projekt nudi kao zelenilo male mračne i nedostupne površine na krovu garaže, između 20 metara visokih zgrada. Da bude ironija još veća neke male zelene flekice detaljni plan predviđa na mjestima gdje stoje objekti koji nisu u vlasništvu investitora. Konačni demanti javnog interesa, uz dubioznu pretpostavku da je prolaz kroz blok između trga i Gundulićeve ulice javni interes (što su zdušno zagovarali profesori arhitekture, a udruge građana negirale!) dešava se u provedbi, jer investitor ne realizira cjelinu projekta, pa prolaz završava kao okuka kojom se izlazi na Varšavsku ulicu.

Koji su elementi ovog projekta najsporniji?

Za nekog je to odsustvo svakog reda i pravila u proceduri i sama mogućnost da se nekom nekažnjeno do te mjere pogoduje. Mnogi doživljavaju kao neoprostivu grešku rušenje dviju povijesnih zgrada. Za većinu građana je najneprihvatljiviji eventualni gubitak javne pješačke zone u Varšavskoj ulici, jer je to najvidljivije mjesto agresivnog zaposjedanja grada. Stanovnici bloka, koji su se itekako trudili odazivajući se na sve javne uvide, pišući žalbe i molbe, dajući punomoći odvjetnicima, sudjelujući u prosvjedima, tek su danas u potpunosti svjesni što im se događa. Dosada su u svojim stanovima imali dnevno svjetlo, a odsada cijeli dan moraju koristiti umjetnu rasvjetu. Neki suptilniji promatrači vide najveću uvredu u pet plavih kristala (penthausa, vikendica) koji će dominirati vizurom na petu fasadu grada, i to vizurom s Gornjeg grada koju čak "prodajemo" turistima. U funkcionalnom smislu najsporniji

Fotografije su preuzete sa internetskih stranica Prava na grad

Čak i Skupština Grada Zagreba, gdje, kao što se zna, više ne vlada ljubav između gradonačelnika i zastupnika, apelira na gradonačelnika, koji je dosada sve tako lijepo dogovorao s investitorom, da obnovi pregovore, kako bi investitora nagovorio da odustane od daljnjeg povećanja broja podzemnih etaža i kapaciteta garaže kao i rampe u Varšavskoj ulici. Pri tome se ima u vidu mogućnost da se u dosada sagrađenim podzemnim etažama uredi pedesetak parkirališta, kako bi se po svakom novom stanu osiguralo jedno mjesto i zadovoljile potrebe kupaca stanova koji se već grade u bloku. A korisnici trgovačkih i ugostiteljskih sadržaja mogu se služit javnim prijevozom ili pješačiti par minuta od neke javne garaže, zar ne?

Ovih sunčano-kišnih aprilskih dana udruge spremaju nove atraktivne akcije. Sada ugledni odvjetnici volonterski pišu nove žalbe i tužbe umjesto aktivista. Gotovo nevjerojatna je najnovija ekspertiza jedne sveučilišne ustanove, pa kojoj je izgradnja rampe u Varšavskoj ulici de facto nemoguća. Možda ova tužna priča dobije na kraju neko sretnije (kompromisno) rješenje.