Na papiru lijepo sročene "vrijednosti" o zaštiti kulture i prirode koje smo usvojili na putu u Europsku Uniju, ne prati stanje na terenu. Unatoč nedostatku javne rasprave želi li ili ne želi uopće javnost ulazak u tu zajednicu naroda, na putu u članstvo već smo usvojili niz zakona i direktiva, potpisali uredno sve konvencije. Međutim, da bi naša kulturna i prirodna baština uistinu bila sigurna, neophodna je osjetljivost i osviještenost za navedena pitanja u političkom vrhu, ali još više na lokalnoj razini. Međutim, šetnja Hrvatskom umjesto osviještenosti od strane vlasti otkriva tek demonstraciju ljubavi prema betonu i preferiranje skupih rješenja.

Nema novca za drvo, ali ima za beton

Između mjesta Belavići i Mrežnički Brig u Karlovačkoj županiji nalazi se najduži drveni most u Hrvatskoj, dugačak 208 metara. Četrdeset godina star, most je u lošem stanju, pa su drveni most, koji se gotovo stopio s okolišem, Karlovačka županija i grad Duga Resa odlučili zamijeniti tri puta širim betonskim. Županijska Uprava za ceste i Grad Duga Resa u veljači su dobili dozvolu za gradnju novog mosta na Mrežnici u Belavićima, nakon što je skidanjem zaštite županijskog Konzervatorskog odjela omogućeno rušenje starog. 

"Nismo protiv kvalitetnog povezivanja dvije obale, ali betonskim će se mostom uništiti mogućnosti razvoja ruralnog turizma", kaže profesor geografije Ivan Zelenić koji je pokrenuo grupu na Facebooku "Spasimo most u Belavićima!" koja broji gotovo tri tisuće članova.Iako je u zadnjem prostornom planu Duge Rese bila predviđena gradnja novog drvenog mosta na mjestu starog za promet pješaka i biciklista, a na nekom drugom mjestu uzvodno ili nizvodno moderni betonski most za potrebe osobnog i teretnog prometa, politika se odlučila za rješenje koje će uništiti krajobraz u kojem se nalaze dvije vodenice, sedreni slapovi i kamp.

Marinko Maradin, pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje Karlovačke županije, napisao je u dopisu Zeleniću da "nitko, od Ministarstva kulture naniže, nije pokazao spremnost plaćanja rekonstrukcije drvenog mosta." "Uopće se nisu sjetili posegnuti za EU projektima, a Unija više od polovice proračuna troši na poljoprivredu i ruralni turizam," komentira Zelenić.

Lokalno stanovništo je apatično, most im se obećava već petnaest godina. "200 metara uzvodno Mrežnica je dvostruko uža. Gradnjom mosta na tom mjestu dosta bi se uštedilo. Upravo u vrijeme krize forsira se najskuplje rješenje, gradnja mosta na mjestu gdje je Mrežnica najšira", upozorava Zelenić na mogućnost da je riječ o nepotizmu i privatnim interesima.

Paradoskalno, dok se u istoj Županiji ugrožava mogućnost razvoja ruralnog turizma, Grad Karlovac je bio jedan od ovogodišnjih hrvatskih finalista kandidata za natječaj EDEN za "Europsku destinaciju izvrsnosti" na temu "Turizam uz vode", koju provodi Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma. 

Zelenić najavljuje da članovi grupe "Spasimo most u Belavićima!" pripremaju prosvjed, a podršku su dobili od udruge Ecovast, Europsko vijeće za sela i male gradove, ali i od nogometaša Luke Modrića i Vedrana Ćorluke.

Nemarom je drveni most koji je mogao biti turistička atrakcija u budućem Parku prirode ili Regionalnom parku, u takvom stanju da je obnova gotova nemoguća, ali čak i kada se ne bi gradilo novi drveni most, kome smeta jeftinije rješenje, betonski most na drugom mjestu, a ne upravo nad slapovima i kupalištem?

Rekvijem za Maklavun

Dok sam u Peruu plaćala ulaznicu za gotovo svaku hrpu kamenja koju su Inke poslagale, u sjećanje su mi dolazile mnoge mnogo starije "hrpe kamenja" u Hrvatskoj koje stoje zaboravljene kraj puta. Jedna od takvih je astronomski opservatorij iz brončanog doba, Maklavun blizu sela Šošići kraj Rovinja u Istri. Četiri tisuće godina star spomenik mogao bi biti mjesto pletenja priče poput one o Stonehengeu, ali umjesto toga, malo tko uopće zna da tako nešto postoji u Hrvatskoj, a najmanje valjda sami Hrvati. Brdo na čijem se vrhu nalazi gricka kamenolom koji je već odgrizao rubne dijelove spomenika i tako ga nepovratno uništio. Slika iz zraka upozorava na ozbiljnost stanja međutim, prema Ministarstvu kulture, "spomenik nije ugrožen".

Gotovo je nevjerojatno da se u Hrvatskoj ne može naći interesa da se ovakvi spomenici povijesti, vrijedni u europskom, a ne samo lokalnom kontekstu, ne nađu na meti kratkoročnih privatnih interesa. Priča se o tome kako turizam treba dovesti na višu razinu od one "sunca i mora", ali dok se maklavuni prepuštaju kamenolomcima, vrijeme nam istječe.

Na situaciju su upozoravali astronomi te lokalna udruga Društvo za zaštitu kulturne baštine Dvegrajci iz Kanfanara te udruga Eko-Eko Komin koja je u ožujku uputila dopis Državnom inspektoratu RH u vezi uništavanja Maklavuna. Međutim, unatoč tome što već slika iz zraka otkriva dramatično stanje, udruga je dobila odgovor kako je utvrđeno da su granice eksploatacijskog polja na terenu u skladu s rješenjem Ministarstva kulture iz veljače 1998. godine.

 "Po Vašoj prijavi obavljen je i konzervatorski očevid kojim je utvrđeno kako se predmetni radovi obavljaju unutar dozvoljenih granica eksploatacijskog polja, te da je lokalitet primjereno zaštićen i osiguran zaštitnom ogradom", ustvrdilo je u veljači Ministarstvo kulture.

Jedini primjer grobnice mikenskog tipa izvan Grčke i najstariji solarni opservatorij u Hrvatskoj prepušten je tako zubu, ne samo vremena, već i kamenoloma, proklamirana zaštita ostala je na papiru, kulturna baština koja pripada svima nama, predana je privatnom interesu.

Stabla svima na putu

U Zagrebu je prije nekoliko godina civilna inicijativa izgubila bitku i u parku je sagrađena crkva. Urbani se okoliš devastira po cijeloj Hrvatskoj, zakon betona često nadvlada dobrobiti koje građanima pružaju, na primjer, stabla. Ti nam oblici života, čini se, posebno smetaju.

U Zadru su tako, u Ulici Stjepana Radića ovih dana odlučili posjeći stabla crnike. Od dosadašnjih 38 stabala crnike, ostat će samo njih 18 zbog postavljanja nove javne rasvjete. Ako se stabla posijeku, promijenit će se mikroklima u ulici, a to je loše i za turizam, međutim, automobili će imati više mjesta za parkiranje. I pogodite tko je pobijedio u sudaru zelenila i lima?

Nebriga za urbani okoliš˙demonstrirana je prošle subote i u Puli. Stanovnici pulskog Vidikovca su u subotu od sedam sati gledali kako im šuma nestaje pred očima. Bageri su srušili desetke pedesetgodišnjih borova, gradonačelnik Boris Miletić poslao je priopćenje u kojem tvrdi da će zbog sječe investitora kazniti s 420 tisuća kuna. Investitor će možda dobiti novčanu kaznu, a možda i neće, ali stabla su zauvijek nestala. Tri sata, valjda, nisu bila dovoljna za intervenciju policije.

Ne treba previše čuditi kad pulskoj gradskoj vlasti prostor ispred bivše vojarne Karlo Rojc, danas mjesto okupljanja članova čak 104 udruge, izgleda kao najbolje mjesto za parking. Rojc je od vojarne postao utočište mnogobrojnim pulskim udrugama, mjesto kreativnosti i okupljanja i za djecu i mlade, dnevni broj posjetitelja je veći od tisuću.

Udruge iz Rojca ne slažu se s gradskim rješenjima, ograđivanjem i naplaćivanjem parkirališta ispred Rojca za što su već asfaltirali i proširili put kroz park te tako uništili dio zelene površine.

"Želja je gradskih vlasti da brzo i jeftino riješi parkirališni problem", kaže Irena Boljunčić Gracin, predsjednica Vijeća udruga Rojca koje je uputilo Gradu zahtjev za očitovanjem i sada čekaju odgovor.

Udruge su organizirale i akciju "Lipa za lipu" kada su posadili osam sadnica drveća lipe u zamjenu za posječene.

"Tražimo brisanje iz GUP-a garažne kuće koja je ucrtana na mjestu parkirališta", rekla je Boljunčić Gracin.

Hrvatska na putu za Dubai?

Početkom ožujka stanovnici Segeta Donjeg, mjesta kraj Trogira, prosvjedovali su zbog najava gradnje megamarine. Njihov je glas ostao zabilježen tek na lokalnim stranicama dnevnih novina, iako se može promatrali kao još jedno podsjećanje na veliki problem koji se tiče cijele Hrvatske, betonizacija obale. Planirano nasipavanje obale prosvjednici su usporedili sa Dubaijem, ali ti planovi, nažalost, nisu izolirani slučaj.

"Sada već hoće graditi marine u gotovo svakom selu. Gubimo "Mediteran kakav je nekad bio" i činimo si medvjeđu uslugu. U tijeku je marinizacija Hrvatske, a nasipavanje je jedan od najgorih vidova uništavanja mora i obale. Imamo Jakuševac na moru. Marine u Dugom Ratu i Krila Jesenice bez dozvole nasipavaju i danas. Država nema poluge moći za ispravljanje ovih fenomena da se devastaciju zaustavi u startu", kaže Lovro Rumora iz Zelene liste Splitsko-dalmatinske županije, čiji su članovi dali podršku mještanima Segeta Donjeg.

U tom je mjestu u tijeku postupak donošenja urbanističkog plana uređenja koji predviđa mjesto za mega-marinu i nasipanje mora za izgradnju nove župne crkve i pastoralnog centra.

"Nasipavanje mora je egzibicija lokalnih šerifa koji nemaju veze s očuvanjem mora. Idejni nosioc projekta je lokalna samouprava koja ne poznaje uopće zakone jer donose prostorni plan u suprotnosti sa županijskim prostornim planom", tvrdi Rumora.

Megamarina se planira graditi uz jednu marinu koja tamo već postoji, što samo po sebi ostavlja upitnike, a presedan je i da bi se more nasipalo zbog gradnje crkve. Zašto se mora nasipavati more kad se crkva može graditi bilo gdje na kopnu?

Zelena lista nije protiv marina, tvrde, međutim, smatraju da ovakvom politikom gradnje Hrvatska gubi obalnu liniju i podvodni život. "Dio brodova sigurno može biti uskladišten i na suhom. Većina se brodova po marinima ionako rijetko koriste", tvrde, ističući kako je Grčka uspjela izbjeći pretjeranu marinizaciju. 

Mora li grad rješavati parkiralište baš na uštrb zgrade koja je sjajan primjer prenamjene vojnog objekta u mjesto kulture? Na uštrb 104 udruge, tisuće djece, mladih i starijih koji svoju kreativnost izražavaju upravo u Rojcu? Ne postoji li među mnoštvom danas dostupnih rješenja javne rasvjete i neko koje ne bi zahtijevalo sječu stabala koje građanima pružaju hladovinu u vrućini ljeta? Nisu li tri sata dovoljna da se zaustavi nezakonita sječa? Održivi izbori postoje, ali ne kada u kožnim stolicama sjede oni koji umjesto vizije vježbaju tek brojanje novčanica ispod stola.