Od nuklearne katastrofe u Japanu do međunarodne intervencije u energentima bogatoj Libiji pitanja energije su se nametnula kao ključna pitanja ovoga mjeseca. Zbor novinara HND-a za okoliš uključio se u debatu organiziravši jučer tribinu pod nazivom "Strah od zračenja i nuklearna energija: Jesmo li sigurni?". Nije neobično da je medijska organizacija izabrala ovakav naziv s obzirom da se praćenje ove problematike u hrvatskim medijima uglavnom i svelo na poziciju "sami smo sebi centar svemira", a do neophodne šire društvene rasprave koja bi uključila sve aspekte energetskog problema, sigurnosni, ekonomski, politički, civilizacijski, antropološki, nije došlo.

Među osam predstavnika nuklearnih zagovaratelja, tek jedna stolica našla se za zastupnika kritičnog pogleda na nuklearnu problematiku, a objašnjenja izlagača bila su jasna samo njima. Nezadovoljni novinari tražili su jasnija objašnjenja, makar o radijaciji, ako već ne o nijednom problemskom aspektu.

Zamjenik predsjednika Hrvatskog nuklearnog društva Davor Grgić istaknuo je da objekt nuklearke u Fukushimi i dalje tamo stoji i da je zadržao svoje integrativnosti. "Nuklearka je preživjela potres i problem je nastao zbog tsunamija. Nemojte očekivati da će radnici umirati kao mušice. Situacija jest ozbiljna i bilo bi politički nepametno da vlada nije zabrinuta ako su građani zabrinuti, međutim, najgori trenutak je prošao. Da ste me prije ove nesreće pitali da li su nuklearke sigurne rekao bih da jesu, ali ne bih rekao 100 posto. Mi ne guramo glavu u pijesak, ali i dalje tvrdim da je sigurnost nuklearki dobra, ali se mora stalno unaprjeđivati."

Damir Subašić iz APO-a, članice HEP grupe, koji je radio na izgradnji Krškog izjavio je da "civilizacija živi u izobilju zahvaljujući ogromnoj konzumaciji električne energije". "Za to izobilje izloženi smo riziku i dalje ćemo tako živjeti jer nećemo prestati konzumirati. Danas je pozornost usmjerena na akutni nuklearni rizik, ali svi izvori energije nose neki rizik. Nijedan nema nulti rizik. Svi ratovi se odvijaju zbog energetskih resursa, glad za energijom je velika. Nuklearke tu trebaju imati neku ulogu jer je najbolja energetska politika ona koja ima diverzificirane izvore energije. Japan možda nije najbolja zemlja za lociranje nuklearnih elektrana, ali nemojmo sada odlučivati o nuklearnoj energiji kada su nam i oči i uši pune impresija iz Japana," pozvao je Subašić.

Iz publike su ocjene stručnjaka o sigurnosti dočekane s negodovanjem. "Japanci grade nuklearke za rizik od potresa od 9 stupnjeva i za tsunami od svega pet metara uz to na obali. Pa to je da se ubiješ, o kakvoj mi kompetentnosti pričamo?", osvrnuo se jedan slušatelj.

Konzultant za sigurnost nuklearki Ivica Bašić rekao je da "ocjena maksimalnosti vala možda je nesretno odabrana."

"Ako živimo u demokraciji imamo pravo odlučiti da li prihvaćamo rizik, međutim zbog profita od električne energije manjina želi nametnuti rizik svima. Možda je taj rizik mali, ali većina ga ljudi ne želi."

Na tribini su se međutim čuli i nebulozni komentari poput onoga da je "nož puno rizičnija tehnologija od nuklearne energije".

Toni Vidan koji je za stolom sjedio među osam zastupnika nuklearne lobija kao jedina pozvana osoba koja je zastupala drugačije mišljenje ustvrdio je da je Zelena akcija čvrsto uvjerena da nuklearna energija nije prihvatljiv oblik izvor energije. "Ovdje je riječ o riziku od neprihvatljivo velike katastrofe koja može uzrokovati smrt i raseljavanje stotina tisuća ljudi. Pretpostavka je da desetljećima tisuće ljudi rade bez greške, a ljudi nisu roboti koji mogu desetljećima bezgrešno raditi, pa su se tako i u jučerašnjem priopćenju iz Krškog omakle pogreške u primjerice pravopisu. Ne postoji nezavisno nadzorno tijelo nas kritičkih laika koji bi imali uvid u to što se zbiva, a da industrija sama sebe kontrolira nije dovoljno. Ako živimo u demokraciji imamo pravo odlučiti da li prihvaćamo rizik, međutim zbog profita od električne energije manjina želi nametnuti rizik svima. Možda je taj rizik mali, ali većina ga ljudi ne želi. Pitanje je da li mi imamo percepciju rizika i da li prihvaćamo rizik? Ako nas u 50 godina niste uspjeli uvjeriti, skeptičan sam da ćete uspjeti nakon ove katastrofe u Japanu", istaknuo je Vidan dodavši da se nuklearke u posljednjih trideset godina grade uglavnom u područjima s demokratskim deficitom.

Zelena akcija se ne zalaže za hitno zatvaranje nuklearke Krško jer smatra da bi time došlo do još veće štete po okoliš. Ono što traže je da se nuklearci ne produžava vijek trajanja. Traže i hitnu obustavu hrvatskog nuklearnog programa o kojem javnosti uopće nisu dostupni podaci.

Dan prije ove tribine SDP je predstavio svoj energetski program u kojem mjesta za nuklearke nema. Slavko Linić istaknuo je da njegova stranka ključ vidi u ulaganju u vlastitu proizvodnju. Istaknuo je da kada se govori o nuklearnoj energiji govori se o uvozu, jer je sve potrebno uvesti pa čak i specifičnu radnu snagu. SDP najavljuje izmjenu Strategije energetskog razvitka. Umjesto centralističkog pristupa i forsiranja mega energetskih projekata ta se stranka navodno namjerava zalagati za decentralizaciju i regionalizaciju energetike uz pomoć većeg broja manjih projekata. Umjesto energetske rastrošnosti, poticali bi, tvrde, energetsku učinkovitost i uštede energije. Obećali su i povećanje obnovljivih izvora energije u energetskoj strategiji do 2020. Umjesto 35 posto udjela obnovljivih izvora u potrošnji, uključivo velike hidroelektrane, planiraju povećanje na 50 posto.

S obzirom na neophodnost sagledavanja šireg aspekta problema vrijedi istaknuti ovotjedno reagiranje akademika i uglednog sociologa Ivana Cifrića. "Čovječanstvo i danas živi svoju kulturnu evoluciju. Rizika i za pojedinca i za kolektiv bilo je uvijek, ali nismo živjeli u 'društvu rizika' kao moderna tehnička civilizacija koja se sve više 'ubrzava' i ne ostavlja dovoljno prostora za provjeru učinaka, kao što je to slučaj i s GMO. Današnja civilizacija da bi proizvodila, mora najprije proizvesti energiju i u tome se upušta u rizik, razvojni rizik", izjavio je, napomenuvši: "Sve dok je privatni profit glavni pokretač primjene novih tehnologija, sve dok se pitamo kakav će biti neki 'sustav' u budućnosti, a ne kakva čovjeka želimo, racionalizirat će se sustavi (financijski, komunikacijski, trgovački, monetarni i t.d.), a njihovi međunarodni nositelji postati sve moćniji. Čovjek gubi bitku pred sustavom. Sustav jede građane kao revolucija svoju djecu."