Ekonomija kakvu poznajemo, zahtjeva svoj stalni rast kako bi mogla funkcionirati, a njen stalni rast zahtjeva stalno povećanje potrošnje energije i raznih drugih resursa., što naravno stvara dodatne štete u globalnome ekosustavu.

Daljnje pogoršanje stanja u ekosustavima stvara dodatne štete u gospodarstvu, cije saniranje zahtjeva daljnje povećanje potrošnje energije i ostalih resursa, pa sada imamo zatvoreni krug iz kojeg nije lako izaći. To bi bio kratki opis našeg, kako ga volimo nazivati, civiliziranog društva. Jedini problem koji smo previdjeli u cijeloj priči je da postoje ekološke granice rasta, koje smo prema mnogim pokazateljima vec prekoračili.

Ne poštujući temeljne zakonitosti funkcioniranja prirode i povodeći se za davno proklamiranim, ali još i danas opće prihvaćenim, Baconovskim kredom, po kojem je tehnologija nadmoćna prirodi, našli smo se u neodrživoj situaciji, iz koje se možemo izvući samo uz veliki zaokret u našem odnosu i ponašanju prema okolišu i prirodi.

Ovdje ću iznijeti samo neke aspekte koji su vezani uz svjetsku potrošnju energije, zbog kojih su te promjene nužne i hitne, jer vrijeme održivosti ovakvog neodrživog rasta ubrzano istječe.

Za početak, kratki pregled energetskih izvora koji trenutno namiruju energetske potrebe svijeta. Od ukupnih svjetskih potreba za energijom, neobnovljivi (iscrpivi) izvori energije namiruju oko 82 posto ukupne potrošnje. Najveci udio ima nafta s 32 posto, nakon koje slijedi ugljen s 26 posto, plin s 21 posto i nuklearna energije s 3 posto. Obnovljivi izvori energije namiruju preostalih 18 posto energetskih potreba od čega na tradicionalnu biomasu otpada oko 13 posto, velike hidroelektrane 3 posto, a na nove obnovljive izvore energije 2,4 posto ukupne potrošnje (REN21). Ne poštujuci temeljne zakonitosti funkcioniranja prirode i povodeći se za davno proklamiranim, ali još i danas opće prihvacenim, Baconovskim kredom, po kojem je tehnologija nadmoćna prirodi, našli smo se u neodrživoj situaciji

Porast potrošnje energije za razdoblje 2001.-2006. bio je prosječno 3 posto i kada bi kojim slučajem takav porast bio nastavljen, svjetska energetska potrošnja bi se udvostručila do otprilike 2030. godine. Skoro sav porast potrošnje ostvaren je rastom potrošnje neobnovljivih energenata, a istovremeno sa pričama o naporima koji se ulažu u smanjenje emisija stakleničkih plinova i hitnoj potrebi da se te emisije smanje od 50 do čak 80 posto, najviše je u tom razdoblju rasla potrošnja ugljena, sa prosječnom stopom oko 5 posto godišnje.

Osim toga, potrošnja energije u svijetu je izrazito neravnopravno raspoređena, što predstavlja poseban problem na putu prema održivom uredenju svijeta. Primjerice, na države OECD-a, gdje živi manje od 18 posto svjetskog stanovništva, otpada preko 50 posto svjetske potrošnje, a SAD same, sa otprilike 4,5 posto svjetskog stanovništva, troše preko 21 posto ukupne svjetske energije.

Iz podataka o svjetskoj potrošnji energije, očigledna je tragična ovisnost naše civilizacije o neobnovljivim izvorima energije, koji imaju puno zajedničkih osobina.

1. Zalihe su im ograničene i već uz sadašnju razinu potrošnje neki od njih neće biti dostupni kroz par desetljeća. Procjene trajanja dokazanih zaliha nafte su ispod 40 godina, plina oko 60 godina, urana ispod 70 godina i ugljena oko 130 godina.

Ali to nije pravi pokazatelj koliko nam je vremena preostalo za održavanje ovakvog neodrživog rasta, jer vrhunac njihove proizvodnje (posebice nafte), nakon kojeg slijedi njen neizbježni pad, može se očekivati puno prije isteka samih zaliha. Uz daljnje povećanje njihove potrošnje ti rokovi se naravno skraćuju.

2. Sa smanjenjem zaliha neobnovljivih energenata, njihova daljnja eksploatacija zahtjeva sve veću potrošnju energije, pa omjer izmedu uložene i dobivene energije postaje sve lošiji, što znači da za održavanje iste kolicine isporučene energije, ukupna svjetska potrošnja mora rasti.

3. Iscrpljivanje zaliha i njihova nejednolika raspodjela u svijetu, potiču napetosti i sukobe izmedu država, što dovodi do povećanja ulaganja za vojne potrebe, a time do daljnjeg povećanja potražnje za energijom i stvaranja cijelog niza loših odnosa, koji nisu sukladni s održivim razvojem.

4. Manjak ili poremećaj u svjetskoj opskrbi bilo kojim iscrpivim energentom, za sobom vrlo brzo povlači poremećaje u opskrbi svim ostalim neobnovljivim energentima.

5. Države koje nemaju dovoljne zalihe neobnovljivih energenata postaju sve više ovisne o državama koje su njihovi izvoznici.

6. Države izvoznice mogu zbog daljnjeg ubrzanog smanjenja zaliha neobnovljivih energenata, u jednom trenutku odlučiti da zadrže preostale rezerve samo za podmirivanje svojih potreba. Što bi takva odluka značila za države koje su ovisne o uvozu tih energenata, nije potrebno posebno opisivati.

7. Štetni utjecaji na okoliš i globalni ekosustav im je ogroman, što zahtjeva daljnju energetsku potrošnju za ublažavanje ucinjenih šteta. Ovdje malo treba izdvojiti plin, jer su njegovi štetni ucinci nešto manji u odnosu na dobivenu energiju, pogotovo ako se usporedi s korištenjem urana ili ugljena.

8. Poricanje učinjenih i negiranje budućih štetnih utjecaja, kao i negiranje brzog iscrpljivanja njihovih postojećih rezervi koje su ekonomski i prvenstveno energetski isplative za eksploataciju. Taj problem je posebno vidljiv za naftu i uran, pa će za ovaj problem u nastavku biti dan malo duži opis.

U svrhu održavanja sadašnjeg neodrživog sustava funkcioniranja ljudskog društva, kako bi on opstao još barem malo, da odabrani pokupe dodatnu korist, u javnosti se propagandno plasiraju dezinformacije o štetnim utjecajima i iskoristivim zalihama tih energenata.

Primjerice, u vrijeme kada vec brojna istraživanja ukazuju da će se vrhunac proizvodnje nafte dogoditi u narednih par godina (najoptimističniji spominju 2020. godinu), iz krugova ljudi koji su financijski uključeni u naftnu industriju, u 21 stoljeću, mogu se još cuti izjave koje potpuno otklanjaju mogućnost skorog vrhunca proizvodnje ili iscrpljivanja zaliha.

Ovdje ću citirati jednu tipičnu izjavu. (World Petroleum Congres, Euan Baird: Fossil fuels are the only credible candidate for cheap, clean energy, in the required quantities, over the next 50 years. This will buy valuable time for the world to move cost effectively to alternative energies as they become competitive and as the cost of exploiting depleting reserves of oil and gas increases.) Fosilna goriva su jedini kandidat za jeftinu i čistu energiju u zahtijevanim količinama, za više od narednih 50 godina, itd. Ukoliko u toj izjavi zamijenite rijeci fosilna goriva s rijecima nuklearna energija dobivate izjave koje se mogu čuti iz nuklearne industrije, ali su broj godina bitno povećali. Jedni i drugi uračunavaju rezerve koje nisu energetski i ekološki isplative za eksploataciju.

U Kanadi (Alberta) je tako počela eksploatacija katranskog pijeska iz kojeg se dobiva sintetička nafta. Omjer uložene i dobivene energije u tom procesu je vrlo mali, uz velike štete koje se stvaraju u okolišu, jer je potrebno preraditi dvije tone rude da se dobije jedan barel nafte. Cijeli proces zahtjeva puno energije, pa su već krenule ideje o gradnji nuklearke koja bi namirivala te potrebe, a njen gorivi ciklus bi tada naravno dodatno trošio puno fosilnih energenata medu kojima je i nafta. Ovaj primjer je dobra ilustracija karikaturalne stvarnosti svjetske energetike koja se i dalje pokušava oslanjati na neobnovljive energente.

Kao dodatak na ovu pricu iznijeti ću podatak koji ce jako uzrujati nuklearce, jer osporava njima najdražu dogmu o energetskim dobrobitima nuklearki. David Fleming je izračunao, da će do 2020. godine biti potrebno više energije za saniranje dotadašnjih mjesta povezanih s nuklearnom industrijom i sigurnu pohranu njenog ostavljenog otpada, nego što ce cijela nuklearna industrija biti sposobna proizvesti iz preostale uranove rude. (Economist David Fleming calculates that, by 2020., it will take more energy to clean up nuclear sites and deal with their wastes then the whole nuclear industry will be able to generate from the remaining uranium ore. - Peak Poison, the groundWork Report 2007., South Africa.)

To predstavlja veliki problem, jer u budućoj energetskoj oskudici, problem štetnog nasljeda nuklearne industrije neće biti riješen, pa će štetni učinci i problemi saniranje šteta ostati u nasljede budućim generacijama, a da podsjetim, radi se o samo 3 posto svjetskih energetskih potreba. Tipičan primjer života na kredit koji nas vodi u bankrot, ali ovaj puta je u pitanju energija.

Nalazimo se u situaciji da je daljnje povećanje svjetske potrošnje energije, koje zahtjeva trenutni ekonomski poredak, sve teže izvedivo, ali i nepoželjno zbog sve većeg utjecaja na globalni ekosustav, posebno klimatske promjene, koje se sve više ubrzavaju, pa nam u skoroj budućnosti, ukoliko želimo da ona bude održiva, preostaje vrlo malo izbora.

- Provoditi mjere štednje i energetske efikasnosti u svim područjima ljudske djelatnosti.

- Ubrzano smanjivati korištenje ugljena, nafte i nuklearne energije.

- Prihvatiti činjenicu da ekonomija ne može imati prednost pred globalnim ekosustavom i kvalitetom života.

- Decentralizirati energetski sustav i prilagoditi ga obnovljivim izvorima energije.

- Ulagati u obnovljive izvore energije, da se što prije poveća njihov udio u ukupnoj proizvodnji energije.

- Efikasno i racionalno koristiti plin koji je kompatibilan s decentraliziranim energetskim sustavom i time olakšava nužni prelazak na obnovljive izvore energije.

- Najveći dio smanjenja energetske potrošnje trebale bi učiniti najrazvijenije države.

Moglo bi se nabrajati još puno toga, ali najvažnije je da ne smijemo gubiti vrijeme pokušavajuci održati neodrživi sustav, jer što duže cekamo, prelazak na obnovljive izvore energije i uspostavljanje održivog društva ce biti teži. Globalni ekosustav je već jako uzdrman, vitalni resursi ponestaju, svjetska financijska i ekonomska kriza se produbljuju, a mi planiramo velike poraste potrošnje energije, planovima o gradnji nuklearke i termoelektrane na ugljen srljamo u povećanje energetske ovisnosti i ekoloških rizika, gradimo skupi most i ponašamo se kao da problemi u svijetu sa nama nemaju nikakve veze.

Ne smijemo gubiti vrijeme pokušavajuci održati neodrživi sustav, jer što duže čekamo, prelazak na obnovljive izvore energije i uspostavljanje održivog društva će biti težiSrećom i kod nas postoje ljudi koji promišljaju i samozatajno stvaraju drugačiji sustav, pa ću spomenuti jedan mali, ali svijetli primjer iz Slavonije, gdje je prije par dana na poljoprivrednoj zadruzi Osatina kod Ivankova puštena u pogon elektrana na bioplin od 1MW, koja je osmišljena i napravljena domaćim snagama.

*Za kraj još ispravak i isprika čitateljima zbog pogreške u prethodnom tekstu, gdje su umjesto cijena proizvodnje električne energije, iz obnovljivih i neobnovljivih izvora, bili navedeni vanjski troškovi te proizvodnje.