Tijekom istrage u procesu protiv mafije 2006. godine, pokajnik iz redova calabrijske mafije Ndranghete, Francesko Fonti, opisao je svoje sudjelovanje u namjernom potapanju broda Cunsky 1992. godine, koji je prevozio oko 120 kontejnera toksičnog i možda radioaktivnog otpada. Prema njegovoj izjavi, brod na kojem se nalazio opasni otpad porijeklom iz Norveške, mafija je za novčanu naknadu od preko 160 tisuća dolara potopila eksplozivom nabavljenim iz Nizozemske. Talijanske službe su prema Fontijevom opisu mjesta događaja, locirale potonuli brod na sjeverozapadu Italije u Tirenskom moru, oko 25 kilometara od grada Cetrara.

Sredinom rujna ove godine do potonulog broda koji se nalazi na dubini od 480 metara spuštena je daljinski upravljana podmornica koja je snimila brod i dno u njegovoj blizini. Stručnjaci su procijenili da se radi o brodu dužine oko 110 metara koji je napravljen prije četrdeset ili pedeset godina. Naziv broda nije snimljen, ali su snimljene narančaste bačve s natpisom toxic. Dvije bačve su snimljene na dnu pored broda iz kojeg su ispale kroz rupu na trupu, koja je vjerojatno nastala uslijed eksplozije. Za sada se još ne zna što kontejneri točno sadrže, ali se po vrsti bačava i sustavu njihovog brtvljenja pretpostavlja da se u njima doista nalazi visoko toksični ili radioaktivni otpad.

Ukoliko stvarni nalaz potvrdi ono što je u svojim iskazima rekao Fonti, sve države Mediterana, a ne samo Italija mogu biti itekako zabrinute. Naime, prema Fontijevim izjavama, potapanje brodova s opasnim otpadom bila je uobičajena i jednostavna procedura za "odlaganje" te vrste otpada. Nakon pooštravanja pravila o odlaganju opasnog otpada koja je Europska unija počela donositi 1980-ih godina što je jako poskupilo njegovo legalno odlaganje, takav način "odlaganja" otpada na dno mora za mafiju je postao unosan posao. Fonti je naveo da zna za preko trideset takvih potopljenih brodova u talijanskim vodama, od čega je on osobno sudjelovao u potapanju tri broda (Cunsky, Yvonne A i Voriais). Slične brojeve naveo je i talijanski tužitelj Nicola Pace, koji je izjavio da sumnjaju na čak 42 namjerno potopljene broda na kojima se nalazio opasni otpad uključujući radioaktivni otpad, a vjeruje da ih se preko trideset nalazi u talijanskim vodama, ali nikada nisu dobili i konkretne dokaze. Pronalazak broda je važan za daljnje raspletanje slučaja, pa je Bruno Giordano, tužitelj koji je naručio potragu za brodom izjavio: "Nitko se više ne može pretvarati da brod nije tamo".

Najveći teret dosadašnjih poslova na rasvjetljavanju ilegalnog odlaganja otpada podnijele su lokalne vlasti, koje su nakon snimanja potopljenog broda tražile pomoć vlade, ali ta pomoć nerado stiže. Nakon objavljenih snimki Ministarstvo okoliša obećalo je poslati brod Astrea za oceanografska istraživanja, ali skoro dva tjedna nakon toga šef Calabrijske agencije za okoliš, Silvestro Greco izjavljuje da brod još uvijek nije poslan na zadatak i da šutnja vlade o ovom slučaju nije normalna. Osim toga Greco je izjavio da cijeli Mediteran, od Jadranskog, Tirenskog do Egejskog mora može biti ugrožen potopljenim brodovima na kojima se nalazi opasni otpad, a čišćenje i uklanjanje tog otpada bi moglo biti jako skupo.

Istovremeno, potpredsjednik udruge za zaštitu okoliša Legambiente, Sebastiano Venneri ukazuje na opravdani strah da su radioaktivne tvari već počele curiti iz kontejnera i apsorbirati se u planktonu, pa su na taj način već možda ušle u hranidbeni lanac. Zbog tih razloga i slabe reakcije središnje vlasti, lokalne vlasti najavljuju da će se obratiti izravno Europskoj uniji. Bržu reakciju talijanske vlade možda potakne podatak da su na brodu snimljena i dva tijela za koje se sumnja da su članovi posade broda koje je mafija namjerno ubila.

Cijela priča je, naravno, puno složenija nego što izgleda na prvi pogled, jer Fonti u istrazi navodi i svoje sudjelovanje u ilegalnom odlaganju opasnog otpada u Somaliji. Osim toga tvrdi da su u tim djelatnostima imali podršku tajnih službi, talijanske vojske koje su bile dio mirovnih snaga u Somaliji i visoko pozicioniranih političara iz redova kršćanskih demokrata i socijalista poput bivšeg premijera Cirigcoa De Mita, Giannia De Michelisa (pohodio je i Hrvatsku dijeleći mudre savjete tijekom Domovinskog rata) i Bettina Craxia. Fonti također optužuje i druge europske države, te Rusiju i SAD za upletenost u ilegalno odlaganje otpada.

Ako se takve stvari događaju u malim morima i to blizu obale, što se tek događa na oceanima.

Ilegalna i legalna mafija zna da se oko otpada, a posebno oko opasnog otpada vrti veliki novac, pa je zato u Hrvatskoj nedavnim izmjenama Zakona o otpadu olakšan uvoz otpada iz inozemstva. Za državu koja ni danas ne zna gdje završavaju dvije trećine njenog opasnog otpada i glavnim gradom koji visoko toksični otpad iz planirane i silom nametane spalionice ima namjeru deponirati u samom gradu na Jakuševcu, takve izmjene zakona će sigurno polučiti zapanjujuće rezultate na planu skraćenja životnog vijeka stanovništva i time rasterećenja mirovinskih fondova. 

Poučeni nedavnim bizarnim sudskim procesom koji je Ministarstvo okoliša i prostornog uređenja pokrenulo protiv Zelene akcije zbog performansa kojim je ukazivala na neadekvatno zbrinjavanje jedne vrste opasnog otpada, možemo biti sigurni da naša vlada u slučaju otkrića sličnog potopljenog broda s opasnim otpadom u Jadranskom moru sigurno ne bi bila pasivna kao talijanska. Odmah nakon pronalaska broda, sudac koji je zatražio takvu potragu, a da se prije nije savjetovao o tome, bio bi izuzet s tog predmeta i ubrzo umirovljen, vlasnik podmornice bi izgubio licencu za rad, a operateru podmornice odredila bi se visoka novčana kazna ili zatvor, zbog recimo svjetlosnog zagađenja uzrokovanog snimanjem uz pomoć umjetne rasvjete. Istovremeno olakšavanje uvoza otpada i zastrašivanje udruga koje ukazuju na probleme vezane uz gospodarenje otpadom sigurno nije slučajno. Somalijski slučaj više ne izgleda tako daleko kako nam se činilo.

Korištene su informacije objavljene u člancima:  HeraldScotland, ansa, Independent i Guardian.