Nakon crnog snijega, uljne kiše, zagađenja Kupe, eksplozije u kojoj su ozlijeđena dvojica radnika i prošlogodišnjeg rekordnog zagađenja, prije deset dana stanovnike sisačkog naselja Caprag iznenadio je požar u krugu tvornice INA Rafinerija popraćen dvjema snažnim eksplozijama. Nakon kratkotrajnih senzacionalističkih medijskih upozorenja vezanih samo uz ovakve ekscesne događaje, stanovnici Capraga i dalje nastavljaju živjeti u zagađenju i smradu koji neodoljivo podsjeća na pokvarnena jaja, a sve više se pojačava što se više približavate samom postrojenju, u čijoj blizini novinari nisu dobrodošli.

Cijela priča o prekomjernom zagađenju koje svojim radom stvara sisačka rafinerija seže još u 2000. godinu, no kako ti podaci tada nisu bili dostupni javnosti, situacija se počinje mijenjati tek 2005. godine kada je u blizini postrojenja postavljena postaja za mjerenje kakvoće zraka. Tek tada ono na što INA nije upozoravala i o čemu sve do zadnjih nekoliko godina nisu brinuli niti lokalni političari, Vlada ili novinari, postaje dostupno javnosti. Nezadovoljstvo Siščana kulminiralo je za doček 2007. godine kada su u novu godinu ušli u nepodnošljivom smradu. Dolazi do pobune na internetu, što je rezultiralo osnivanjem udruge Sisačka eko akcija (SEA), stvaranjem kritične mase i prvog prosvjeda- Sisačkog gas maskenbala.

Zbog pritiska javnosti 2007. godine gradi se postrojenje za odsumporavanje, pa je intenzitet smrada i zagađenja smanjen, no zbog čestih kvarova koji nastaju unatoč modernizaciji dva postrojenja rafinerije, s vremena na vrijeme i dalje dolazi do prekoračenja dopuštene količine sumporvodika.

"Situacija je bolja nego 2006. godine, no lani je više od stopedeset puta probijena najveća maksimalna dopuštena razina sumporovodka u zraku od deset mikromiligrama, što znači da su prekršeni propisi, a da za to nije nitko odgovarao. No, problem je u tome što najskuplje koking-postorjenje zbog zastarjele tehnologije i svog načina rada i dalje prilikom svakog pokretanja ispušta štetne spojeve u zrak. Dodamo li tome i sve češće kvarove ostalih starih postrojenja, dolazimo do toga da probleme ne mogu riješiti tek dva nova postrojenja. U rafineriji i dalje curi na ventilima i starim cijevima, pa se događaju i banalne greške poput zadnjeg začepljenja kanalizacije, eksplozija i požara", rekao je Danijel Prerad iz Sisačke eko akcije.

Prema prvom planu modernizacije sisačke rafinerije s kraja devedesetih godina, to postrojenje trebalo je biti modernizirano još 2007. Modernizacija nikada nije obavljena do kraja, a iste godine apsurdnosti situacije pridonio je i komentar Đurđice Žuk na sisački slučaj objavljen u INA-inom glasniku pod naslovom Istina nije zanimljiva. Te godine iz INA-e su izjavili  kako je njihovo postrojenje za izdvajanje sumpora polučilo izvrsne rezultate, pa je u skladu s tim Žuk u svom bajkovitom komentaru zaključila kako je "Sisački zrak danas čistiji nego što je bio glede benzena i sumpornih spojeva", navodeći kako "treba razmisliti prije nego što se baci kamen". Na neozbiljnost i lakoću bahaćenja INA-e i MOL-a ukazuje ponovno pomicanje roka za modernizaciju na 2009. godinu, pa iznova na 2012. kada bi trebalo biti izgrađeno novo koking-postrojenje, no već se sada može naslutiti da će modernizacija biti odgođena još jednom.

Svoju ulogu u zaštiti Siska nije odigralo niti Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, za kojeg Prerad kaže kako nije zadovoljan radom njegove centrale. "Lokalni inspektori se jako trude i uvijek izlaze na teren, no čini nam se da ni oni ne mogu učiniti previše. S druge pak strane, Ministarstvo je donijelo smiješne odredbe. Naime, tijekom mjerenja gleda se samo prosječna godišnja razina benzena u zraku, koja ne smije priijeći pet mikrograma. To u prijevodu znači da danas benzen može doseći razinu i od par desetaka tisuća mikrograma u zraku i pobiti ljude, a ako ostalih 364 dana bude oko nule, nitko neće odgovarati za posljedice". SEA-u ljuti i što Ministarstvo u slučaju prekoračenja sumpornih spojeva uvijek vjeruje INA-inom objašnjenju, pa dolazi i do apsurdnih situacija kada se očitana prekoračenja dovode u vezu s kvarenjem mjernih instrumenata.

Vladini ogranci našli su se u centru pozornosti i kada Agencija za zaštitu okoliša nije upozorila INA-inu upravu na brojne ekocide. Vesna Balenović, koja je 2001. godine smjenjena s mjesta INA-ine direktorice zbog ukazivanja na kriminalne radnje, i bivši glavni tajnik DC-a Vladimir Novotny, još u vrijeme prvih poznatijih incidenata upozorili su na neobjektivnost rada Agencije zbog sukoba interesa. Naime, Savka Kučar-Dragičević, direktorica Agencije za zaštitu okoliša, supruga je Tomislava Dragičevića, bivšeg predsjednika uprave INA-e.

^{Fade In - Najava filma Sljedeći; Autori su novinarka Željka Kovačević te snimatelj i montažer Lovro Čepelak, a korišteni su dijelovi filma Industrijski raj autora Marijana Crtalića.Dokumentarni film "Sljedeći" je paralelna priča o oboljelima i Sisku- gradu straha i bezvoljnosti, o udrugama oboljelih koji ne vode računa o oboljelima, političarima koji ne vode brigu o građanima, zagađivačima koje ne brinu zagađenja, eko aktivistima i mladima na koje se nitko ne obazire i jedino pouzdanim i redovitim sprovodima koji se neumitno i ritmično smjenjuju...}

Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2007. godine potvrđeno je da Sisačko-moslavačka županija ima najviše oboljelih i umrlih od raka, a noviji podaci nisu poznati, iako obiteljske ambulante uredno svaki mjesec dostavljaju Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi podatke o karcinomima. "Ministarstvo vodi pregled oboljenja samo na razini županija, pa je nemoguće dobiti izdvojene podatke za Sisak, Petrinju i Kutinu jer 'tako sustav radi', a normalno je da se takvim djelovanjem broj oboljelih izjednačava. Osim toga, bilo bi nam korisno usporediti broj oboljelih u Sisku s gradovima slične veličine, poput Zadra, Karlovca ili Slavonskog Broda, pa bismo lakše mogli pobiti sadašnji argument kako su uzrok sve većem broju oboljelih u Sisku rat, demografske promjene, migracije stanovništa i slično. Nažalost, lokalne vlasti niti struka nisu pokazali interes da od 2003. godine pa do danas naprave zdravstvenu studiju koja bi razjasnila vezu između zagađenja zraka i povećanog broja oboljelih na ovom području. Ne znamo zašto je tome tako, jer bi to i njima bilo u interesu, no očito je da se izbjegava ostavljanje pisanih tragova u vidu nekh službenih dokumenata koji bi mogli poslužiti kao dokaz na sudu prilikom tužbi protiv države i zagađivača", objašnjava Prerad.

Nedjelotvornost i sporost hrvatskog pravosuđa vidljive su i u brojinim sisačkim parnicama protiv INA-e. Članovi Udruge oboljelih od karcinoma podnjeli su stotinjak tužbi protiv te kompanije zbog onečišćenja okoliša i narušavanja zdravlja. Trenutačno su te parnice na stolu odgovornih u Ina-i i očekuje se pokretanje mogućeg procesa nagodbe. Na sudu se vodi i kazneni postupak kojeg je Državno odvjetništvo, po službenoj dužnosti, pokrenulo protiv sisačke rafinerije i njezinog bivšeg direktora Branka Pastuovića zbog toga što je dopustio preradu nafte s više od dva posto sumpora, iako sisačka rafinerija to nije bila tehnološki u stanju podnijeti. Odvjetništvo ga stoga tereti da je svjesno ugrožavao zdravlje ljudi, jer su u rafineriji znali da će doći do zagađanja prilikom svake prerade takve nafte. Rafineriji prijeti kazna od milijun kuna, a direktoru kazna zatvora do pet godina. I Grad Sisak je još 2007. godine pokrenuo tužbu protiv INA-e, no niti ta parnica još uvijek nije završila. Sisačke lokalne vlasti šutjele su sve do te godine, kada su morale popustiti pod pritiskom javnosti. Iste godine SEA je pokrenula tužbu kada je u Kupu iscurilo deset tona naftnih derivata, no ona je odbijena jer "je pogon bio u takvom stanju da radnici tu nisu mogli učiniti ništa", a tuženi šef održavanja nije proglašen odgovornim jer je u vrijeme incidenta bio na godišnjem odmoru.

Sisačku nevolju popratili su i Reutersovi novinari koji su uoči Kopenhagenskog summita objavili tekst u kojem se Sisak po zagađenosti našao u društvu Hong Konga i Chicaga te u kojem poručuju "Ne idite u Sisak! Nad gradom su smrdljiva prašina i dim". Prerad navodi kako je tekst ipak pretjeran, jer da situacija nije takva u čitavom gradu. Najteže je, kaže, ljudima  koji žive u neposrednoj blizini rafinerije, a njih je više od pet tisuća. U blizini rafinerije smještene su i dvije škole, te dječiji vrtić koji se nalazi tek petstotinjak metara od ograde samog postrojenja.

Unatoč učestalih problema, stanovnici Capraga protive se zatvaranju rafinerije jer bi to značilo otkaze za oko tisuću radnika te probleme za još tri tisuće ljudi koji ovise o njihovim primanjima. Gojko Batlodžić u Capragu živi od 1963. godine i kaže kako je spreman trpiti daljnje incidente. "U postrojenjeima nekad prekardaše, ali ako nam zatvore rafineriju, nestat će i pola Siska". Slično razmišlja i srednjoškolka koja je željela ostati anonimna budući da oboje njezinih roditelja radi u rafineriji: "Najgore je nedjeljom, kada zbog smrada ne možemo otvoriti prozore. Nije mi svejedno tu živjeti i svima bi nam bilo draže kada bi se sanirale štete, jer ako je zatvore, bilo bi previše otkaza".  Umirovljenica Ana Valjak navodi kako ju se strah živjeti u blizini rafinerije zbog eksplozija i zagađenja. I sama je bila svjedokinja masnih mrlja na odjeći koju suši na zraku i na parkiranim automobilima u susjedstvu. "Više je tu zla nego dobra, ali bi mi ipak bilo draže kada bi ugradili filtere, nego da ti jadni ljudi ostanu bez posla".

Unatoč takvim stavovima Danijel Perad kaže kako je, prema trenutnom raspoloženju, rafinerija puno veće opterećenje za prosječnog Siščana, i to ne zbog zasluga radnika, nego zbog dugogodišnjeg zanemarivanja postrojenja od strane vlasnika. "Punili su državni proračun, isplaćivali plaće i mirovine, a u rafineriju i Sisak nisu ništa vraćali te su je doveli na sam rub opstanka. S obzirom da smo sisačka eko-akcija, zahtijevamo modernizaciju rafinerije, jer jedino modernizacija garantira njenu opstojnost i posao za ovih tisuću radnika. S druge strane, od rafinerije se direktno i indirektno u gradski proračun slijeva do trideset milijuna kuna. Njezinim gašenjem bi se stvorilo ogromno područje za nove stambene blokove ili poslovne zone, čime bi se zatvaranje moglo nadoknaditi iz pozicije lokalne vlasti".

Svima je jasno da više nema vremena za neprestana odgađanja modernizacije. U očekivanju 2012. godine, a to je posljednji obećani rok u kojem bi se situacija trebala promijeniti na bolje, stanovnici Capraga i radnici rafinerije mogli bi još češće biti svjedoci incidenata poput prošlotjednog požara. INA-ino neodgovorno rukovođenje ostavilo je neizbrisive posljedice, a popularno nazivana "pravna" država,  na koju se svi visoki dužnosnici tako rado pozivaju, niti u ovom slučaju nije odigrala zadanu ulogu. Ovoga puta, u interesu stranog kapitala.

Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.