Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Jedno od mojih prvih zapažanja, kad sam došao na razmjenu studenata u SAD 1990. godine, bilo je da su sva svjetla u hodnicima, u menzi, u dvoranama, neprestano upaljena, da su svi prostori zimi pregrijani, tako da se moraju otvarati prozori, a ljeti bjesomučno hlađeni, tako da treba nositi džemper u predavaonicama, te da su svi kompjuteri neprestano uključeni, saune u teretani rade dan i noć, bez obzira da li netko sjedi u njima, goleme količine nepojedenog mesa u studentskoj menzi svaki se dan naprosto bacaju, a gotovo svaki domaći student ima svoj automobil.
Drugo je bilo da je litra benzina otprilike dva puta jeftinija nego u Zagrebu, ili bilo gdje u Europi. Te dvije činjenice - energetska rasipnost i jeftin benzin - odmah sam pomislio, moraju ići ruku pod ruku. Trend da se takvo stanje nebrige o potrošnji, uslijed dostupnosti jeftine energije, po svaku cijenu očuva, ima većinsku podršku populacije, i uz male, kozmetičke razlike, formira kostur američke energetske strategije dvadesetog stoljeća, bez obzira da li je demokratska ili republikanska administracija na vlasti, posebno nakon naftne krize sedamdesetih godina. 
Carterova doktrina - fokus na to da se na svaki način osigura sve veći dotok nafte iz ostatka svijeta u SAD - nastavila se i pod Reaganom i pod Clintonom i pod Bushem. "Američki način života" diktira neprestani rast potrošnje. Nekad su ljudi sušili veš napolju, na suncu i vjetru. Danas to više nitko ne radi osim sirotinje, koja nema novaca da kupi sušilicu. A niti itko želi biti viđen kao sirotinja, niti su sušilice uopće skupe, niti itko želi sirotinju u svojoj zgradi, te mnogi kućni savjeti zabranjuju sušenje veša napolju. Sušilice za veš su jedan od najvećih potrošača u domaćinstvu (10 puta veći potrošač od perilica). Da se stanje nebrige o potrošnji, uslijed dostupnosti jeftine energije, po svaku cijenu očuva, ima većinsku podršku populacije, i formira kostur američke energetske strategije dvadesetog stoljeća, bez obzira da li je demokratska ili republikanska administracija na vlasti
Takva bahatost ne može trajati vječno. Početkom 21. stoljeća takav američki način života doživio je nezapamćeni udarac. 2001. nije bila samo godina kad su pali tornjevi u New Yorku, nego i godina kad je Kalifornija zabilježila prve redukcije struje. Instinktivna reakcija dvojca Bush-Cheney bila je da preokrenu planetu: da ižmiču i iscijede preostalu naftu i plin iz nje - bušenjem u nacionalnim parkovima, podmorskim bušenjem sve dalje od obale, "osiguravanjem" Saudijske Arabije od mogućih prijetnji, koje je na kraju dovelo do uklanjanja Sadama Huseina i okupacije Iraka pod lažnom izlikom da Sadam razvija i posjeduje oružje masovnog uništenja.
Energetska strategija donesena u Kongresu 2003. (Energy Policy Act of 2003) stavlja komfor američkog pojedinca na prvo mjesto i afirmira Cheneyeve političke smjernice za rješavanje energetske krize, sa zadovoljstvom zaključuje Gospodarska komora SAD-a: uklanja se zabrana na bušenje za naftu u nacionalnom parku na Aljasci, a istovremeno se sprečava mjera da se od američkih proizvođača automobila zahtijeva veća energetska efikasnost, pod izgovorom da će to naškoditi njihovoj profitabilnosti. 
Direktna posljedica je bila upravo suprotna: japanska Toyota je proizvela Prius i postala najveći proizvođač automobila na svijetu, pretekavši američki General Motors, koji je izbjegao bankrot samo uslijed državne intervencije. Čini mi se, međutim, da lekcija nije naučena. Iako prosječne emisije ugljičnog dioksida po glavi stanovnika u SAD-u već trideset godina stagniraju između 18 i 20 tona (trenutno su 19.5t), službena energetska strategija, prema vladinoj Agenciji za zaštitu okoliša, i dalje se zasniva na premisi vrtoglavog rasta potrošnje energije. Recimo, predviđa se rast potražnje za električnom energijom od 40 posto do 2032. i, da bi se tolika potražnja namirila, potreba izgradnje 300 novih elektrana od po 1GW svaka do 2030.
Nije sasvim jasno kako bi se ovakav vrtoglavi rast potrošnje mogao izvesti uz poštivanje istovremenog Obaminog predkopenhagenskog obećanja da će SAD reducirati per capita emisije CO2 za 17 posto do 2020. Pogotovo uz sramežljivo ulaganje od tek 60 milijuna dolara u pilot studiju unapređivanja elektrodistribucijske mreže u SAD-u, neophodno za korištenje obnovljivih izvora energije. U međuvremenu, baš kao što je Toyota preuzela globalnu inicijativu i premoć od General Motorsa, tako je ulaganje u obnovljive izvore energije u Aziji, po prvi puta 2009. preteklo Ameriku. Prema Ministarstvu energije SAD-a, najefikasnija strategija reduciranja emisija stakleničkih plinova je povećati broj nuklearnih elektrana.
Kina je još 1986. ustanovila tzv. Program 863 "nove tehnološke revolucije" i danas je već najveći svjetski proizvođač fotovoltaičkih panela i vjetroturbina (čiji super lagani generatori uvelike ovise o magnetima izrađenim od neodymiuma, čega Kina ima 90 posto svjetskih rezervi, što joj daje status Saudijske Arabije u vjetroenergiji). Europa i Azija su već u prednosti ispred SAD-a u novim tehnologijama i obnovljivim izvorima energije, a k tome još i mnogo više ulažu. Ambiciozna kineska ulaganja u obnovljive izvore energije posramljuju sve što je Obama do sada obećao, a kamoli ono što će zaista napraviti.
Moguće se u SAD-u računa na nove nuklearne elektrane. Bilten nuklearnih znanstvenika zahtijeva novu energetsku strategiju, uopće ne spominjući nuklearne elektrane, već samo "dokazano efikasne izvore čiste energije" kao moguće rješenje. Ambiciozna kineska ulaganja u obnovljive izvore energije posramljuju sve što je Obama do sada obećao, a kamoli ono što će zaista napraviti Prema Ministarstvu energije SAD-a, najefikasnija strategija reduciranja emisija stakleničkih plinova je povećati broj nuklearnih elektrana. Nuklearna energija, prema istom izvoru, trenutno predstavlja 72 posto energije proizvedene bez stakleničkih plinova. U tom svjetlu treba promatrati i Obamine pregovore sa Rusijom o daljnjoj redukciji nuklearnog oružja. Američki nuklearni reaktori se danas hrane nuklearnim gorivom iz rastavljenih američkih i ruskih nuklearnih bombi. Danas već 10 posto svoje ukupne električne energije SAD dobiva iz nuklearnog goriva iz uništenih ruskih projektila, koji su nekad držali američke gradove na svom nišanu.
Nigdje se o tome otvoreno ne govori, jer je javnost uglavnom protiv nuklearnih elektrana. Država sa najmanjim ispuštanjima stakleničkih plinova u SAD-u, Vermont (11 tona CO2 po glavi stanovnika na godinu), dobija polovicu svoje električne energije iz trideset godina stare nuklearke Yankee. Baš pred par dana je ustanovljeno povećanje radioaktivnosti podzemnih voda u okolici reaktora i postoji sumnja da je to uslijed rada elektrane, te su vermontski političari zatražili hitnu istragu. Operator nuklearke Yankee, kompanija Entergy, smjesta je lansirala PR spin web stranicu www.safecleanreliable.com (sigurna-čista-pouzdana...).
Za usporedbu sa "zelenim" Vermontom, Bushov Texas ispušta 32 tone CO2 po glavi stanovnika godišnje, Palinina Aljaska 71 tonu, a Cheneyev Wyoming apsolutno nenadmašivih 127 tona! Svjetski prosjek je 4,4 tone CO2 po glavi stanovnika godišnje. Globalna klimatska promjena više nije nešto što bi se moglo desiti u budućnosti, nego nešto što nam se već dešava: glečeri se već tope i pitke vode nestaje u Andama i Tibetu, ledenjaci se tope na Arktiku i Antarktiku, razina mora se već podiže, cirkuliranje termohaline struje se usporava, uz sve popratne posljedice. Nije više pitanje kako spriječiti klimatsku promjenu, nego kako ublažiti njene posljedice i kako osigurati da se jednom u budućnosti stvari postepeno vrate na staro. 
Mali dio američkih političara shvaća ozbiljnost situacije. Dom zastupnika je u lipnju 2009., na inicijativu dva demokratska zastupnika, Henrya Waxmana iz Kalifornije i Edwarda Markeya iz Massachussetsa izglasao 1201 stranicu nove energetske strategije American Clean Energy and Security Act of 2009. Stupanjem na snagu ta mjera ne bi samo uklonila Bushevu energetsku strategiju iz 2003. već bi također, amandmanima na ranije zakone, proglasila stakleničke plinove zagađivačima zraka i obvezala proizvođače automobila da postepeno uvode modele sa sve manjim ispuštanjem tih plinova. Ovaj pravni akt obvezao bi SAD na smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova najmanje 2.5 posto godišnje do 2012., sa obećanjem od ukupnog smanjenja od 17 posto do 2020., koje je Obama nekoliko puta ponovio.
Također, proizvođači električne energije bi bili obvezni proizvoditi barem 6 posto električne energije iz obnovljivih izvora do 2012. i 20 posto do 2020. Konačni cilj ovog zakona je redukcija ispuštanja stakleničkih plinova u SAD-u do 2050. do razine 83 posto manje od one na kojoj je isto bilo 2005. godine. Zakon predviđa to ostvariti uvođenjem ugljičnog tržišta (carbon market) i tzv. cap and trade sustava. U tom sustavu država određuje godišnji maksimum ukupnog ispuštanja stakleničkih plinova, koji se svake godine smanjuje dok 2050. ne dostigne 17 posto od razine na kojem je bio 2005. Zagađivači unutar tog okvira trguju svojim "pravom" da zagađuju do tog maksimuma.
Oni koji ulože sredstva u metode da smanje svoje ispuštanje (kao npr. sekvestracija CO2), mogu prodati svoje neostvareno ispuštanje drugima, koji nisu uložili novac da bi smanjili svoje ispuštanje. Tako one koji smanjuju svoj carbon footprint tržište nagrađuje, a ceh plaćaju oni koji to ne čine. U obzir se uzima i tzv. carbon offset u kojemu se proizvođač zagađenja može iskupiti sadnjom drveća (koja su prirodni žderači ugljičnog dioksida). Cap and trade je prokušani koncept dvojice američkih ekonomista, Ellisona Burtona i Willliama Sanjoura, koji je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća uspio eliminirati sumporni dioksid u SAD-u, a osamdesetih uvesti bezolovni benzin u SAD i ukloniti kisele kiše iz zapadne Evrope. Automobilska industrija, proizvođači energije i industrije vezane za njih, uložile su golema sredstva u postojeće tehnologije uz očekivanje da će godinama, desetljećima iz istih izvlačiti profit. Svako ograničenje ispuštanja CO2 je protivno njihovom financijskom interesu
Na žalost, baš kao i u slučaju zdravstvene reforme, prolazak ovog zakona u Domu zastupnika ne znači ništa dok isti ne prođe i u Senatu, a senatori su, kao što smo vidjeli iz reforme zdravstva, više u džepu velikog kapitala nego zastupnici. U Senatu su verziju tog zakona predložili demokratski senatori John Kerry (Massachussets) i Barbara Boxer (Kalifornija), koji su odmah dočekani prijetnjama bojkotom od strane republikanca Phila Gramma (Teksas) i izdajice Joe Liebermana (Connecticut). Automobilska industrija, proizvođači energije, i industrije vezane za njih, uložile su golema sredstva u postojeće tehnologije uz očekivanje da će godinama, desetljećima iz istih izvlačiti profit. Svako ograničenje ispuštanja CO2 je protivno njihovom financijskom interesu. Zato se protive ovakvom zakonu.
Naravno i "zelene" industrije, vezane uz proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, danas su igrači na tržištu, inače se ova rasprava, vjerojatno, ne bi niti vodila. No, njihova financijska moć je kudikamo manja, što najbolje pokazuje podatak da big energy (ugljen, nafta, plin, nuklearci, automobilska industrija) troši na političke kampanje 29 puta više od "zelenih" (vjetroenergija, sunce, biomasa, itd.). U izbornoj godini za mnoge senatore, kakva je sljedeća, kad treba plaćati skupu političku kampanju, nije teško pretpostaviti kakva će biti sudbina prijedloga tog zakona u Senatu, posebno nakon neuspjeha globalnog sporazuma u Kopenhagenu, zbog čega isti možda i nije smio uspjeti. Samo, nakon sramote oko nepotpisivanja Kyoto sporazuma, SAD si nisu mogle dozvoliti da budu "krive" za neuspjeh Kopenhagena, te su stoga morale pažljivo izrežirati kinesku 'krivicu' za taj neuspjeh.
Eko summit u Kopenhagenu započeo je oduševljenjem kineskim nastupom. Kina je prošle godine zamijenila Ameriku na neslavnom mjestu najvećeg zagađivača planete, iako uslijed razlike u veličini populacije, SAD i dalje prednjači u zagađivanju po glavi stanovnika. U svakom slučaju, Kina više nije dio "trećeg svijeta", i ne može više tako biti tretirana. Nakon sramote oko nepotpisivanja Kyoto sporazuma, SAD nisu sebi mogle dozvoliti da budu "krive" za neuspjeh Kopenhagena, te su stoga morale pažljivo izrežirati kinesku 'krivicu' za taj neuspjeh
No, isto tako, Kina prednjači u razvoju industrija vezanih uz obnovljive izvore energije. Osnovni kineski prijedlog je bio redukcija intenziteta ispuštanja, tj. redukcija ispuštanja stakleničkih plinova po jedinici bruto nacionalnog proizvoda, odnosno povećanje efikasnosti proizvodnje. Kina ispušta četiri puta manje CO2 po glavi stanovnika, ali dva puta više po jedinici BNP, nego SAD. Ukoliko bi Kina dostigla američku efikasnost, njeno per capita ispuštanje stakleničkih plinova bilo bi upola manje od svjetskog prosjeka, i oko osam puta manje nego američko. Kineska tekuća "petoljetka" predviđa redukciju intenziteta ispuštanja stakleničkih plinova od 20 posto između 2006. i 2010.
Kina, kao i Indija i Brazil i druge zemlje u razvoju, inzistiraju na vezivnje ispuštanja stakleničkih plinova uz bruto nacionalni proizvod. Logika iza takvog ponašanja je da su tzv. razvijene zemlje Zapada izgradile svoj visoki životni standard krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća teškim zagađivanjem planete i kolonijalnom eksploatacijom ostatka svijeta. Niti se može dozvoliti da Kina sada ponavlja greške Velike Britanije iz doba Charlesa Dickensa, niti je moralno zahtijevati da visoko napučene zemlje s jedva desetinom životnog standarda SAD-a, kao Kina, Indija i Indonezija, odustanu od svog ekonomskog razvoja, dok se Zapad i dalje razbacuje energijom. U magazinu Savjeta za inozemne odnose (Council for Foreign Relations - neslužbeno tijelo u kojem sjede bivši diplomati, akademici i političari, te koje uglavnom služi State Departmentu za puštanje "probnih balona"), Foreign Affairs, u broju za rujan/listopad 2009. autor Michael Levi (David M Rubenstein, Senior Fellow for Energy and Environment at the CFR) eksplicitno podržava takav put Kine, Indije, Indonezije, Rusije i Brazila: "Cilj tih zemalja treba biti da ostvare redukciju inenziteta ispuštanja - ispuštanja po jedinici BNP - otprilike do razine na kojoj su SAD i Europa."
Nadalje, Levi savjetuje da će SAD, ukoliko se fokusira na intenzitet ispuštanja, umjesto na totalno ispuštanje, otkloniti strahove, posebno u Kini, da je klimatska diplomacija samo jedan trik Zapada da se osujeti rast i razvoj siromašnih zemalja. Nema nikakvih razloga posumnjati da je kineskim političarima ovakav pristup bio "zeleno svjetlo" da uz dosta entuzijazma prezentiraju svoj plan redukcije intenziteta ispuštanja CO2 na eko summitu u Kopenhagenu. U Kopenhagenu je američka administracija, međutim, promijenila priču inzistirajući da u slučaju Kine nije dovoljno njeno obvezivanje na smanjenje intenziteta ispuštanja, već da je potrebno i smanjenje ukupnog ispuštanja, na što Kina nije htjela pristati, te je ispala kriva za neuspjeh sporazuma. Dok će "vjerodostojni" Zapad i dalje sam sebe nadgledati, druge sumnjive i, zasigurno, korumpirane zemlje sve moraju pristati na nadzor svojih bivših kolonijalnih gospodara, kako bi ijedna od njih mogla dobiti taj novac
Većina drugih siromašnih zemalja, koje niti imaju neki BNP, niti ispuštaju neke značajne količine CO2, uglavnom su inzistirale na tome da bi njima, kao nedužnim žrtvama klimatske promjene, razvijeni Zapad trebao isplatiti neku vrstu klimatskih reparacija. Hilary Clinton je to osjetila i u svom govoru preemptivno obećala novac, sitniš koji se baca prosjacima u papirnu čašu u podzemnoj željeznici, a i to je pametno ograničila zahtjevom za nezavisnom vanjskom verifikacijom smanjenja ispuštanja i smanjenja intenziteta ispuštanja. Drugim riječima, dok će "vjerodostojni" Zapad i dalje sam sebe nadgledati, druge sumnjive i, zasigurno, korumpirane zemlje sve moraju pristati na nadzor svojih bivših kolonijalnih gospodara, kako bi ijedna od njih mogla dobiti taj novac. 
Hilary je morala to tako formulirati, jer American Clean Energy and Security Act of 2009. zahtijeva da direktor američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) svake godine podnosi izvješće Kongresu o tome da li su Kina i Indija usvojile standarde ispuštanja, koji su, barem toliko, striktni kao standardi izloženi u tom zakonu.
Da bi EPA mogla podnijeti to izvješće, Agencija mora imati uvid i pristup na terenu u Kini i Indiji. Odnosno, dok Foreign Affairs teoretizira kako bi Kina i Indija trebale smanjiti intenzitet ispuštanja, američki Kongres zahtijeva da oni prihvate iste standarde za sebe kao i prebogate SAD, čime se uvjetuje, ne samo financijska i tehnološka pomoć tim zemljama, nego i samo prihvaćanje tih standarda u SAD-u. Poruka je: ili ćete vi ostati u kamenom dobu, ili ćemo mi nastavit žderati planetu.
Kina je energično odbila svako takvo uplitanje sa strane i pokušala ostvariti sporazum s drugima, mimo SAD-a, što je Obama uspješno osujetio, drsko se pojavivši na sastanku koji je kineski premijer sazvao bez da pozove Amerikance. Zapadni Europljani i Rusija su cijelo vrijeme mudro šutjeli, zadovoljni da se za njih ništa neće promijeniti, dok se Kina i SAD nadmeću oko toga čija će biti zadnja. Na kraju su se svi složili da sjednicu proglase uspjehom, iako im je trebalo više od dva dana da sastave završni papir u kojem će si međusobno čestitati i dogovoriti još jedan ovako skup i za okoliš poguban sastanak u budućnosti.
Kako Kina nije prihvatila američki diktat, tako niti American Clean Energy and Security Act of 2009. uopće nikad ne mora stupiti na snagu - teško da će se pojaviti na kalendaru Senata ove godine, a američki big energy lobi sigurno neće puno žaliti što može nastaviti po starom.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Mišljenja autora nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga."Zanemarivanje štetnih nuspojava pesticida i insekticida prijeti tragičnim posljedicama", upozorio je Damir Rogulja iz zagrebačke udruge "Pčelinjak"
Ministrica zaštite okoliša najavila je sastanak na kojem će donijeti odluku o potoku Gorjak u koji se već 30 godina slijevaju otpadne vode
Nakon što su vlasnici tvrtke Kali Tuna policiji prijavili da im je nepoznata osoba pokušala pustiti tune iz kaveza, na internetskim stranicama djelo su priznali aktivisti pokreta za zaštitu životinja Animal Liberation Front
Energetska učinkovitost je najbrži i najisplativiji način za postizanje energetske neovisnosti i ostvarivanje nacionalnih i europskih ciljeva za suzbijanje klimatskih promjena, zaključak je konferencije u organizaciji Društva za oblikovanje održivog razvoja
Kruzer s tri tisuće putnika zagađuje zrak kao 12 tisuća automobila, upozoravaju Zeleno Sunce, Klub prijatelja Lokruma i Eko-Omblići
Uoči sutrašnjeg Svjetskog dana močvarnih staništa WWF je u Hrvatskoj lansirao kampanju "Čuvari rijeka" s ciljem očuvanja Mure, Drave i Dunava
S projektom vanjskih vezova na lukobranu splitske gradske luke degeneracija provedbe arhitektonsko urbanističkih natječaja dostigla je novi do sada neviđeni nivo, upozoravaju "Zeleni Dalmacije"
dodaj komentar 23 komentara
http://www.bostondynamics.com/
ti si glas razuma i realnosti na ovim stranicama.
Suprotno sto svi ovdje misle i izjavljuju, svi su "poklonici" americke kulture. 90% filmova koje gledaju, stvari koje rade, ciljeva za kojim teze su pod utjecajem americke kulture. Zagreb sve vise lici bilo kojem americkom gradu. Sto se dogodilo s hrvatskom, evropskom kulturom i tradicijom?
A to da ce USA propasti macku o rep. USA ce stajati uspravno dok Evropa bude grcala u ekonomskom i kulturnom ropcu, dok im njihov socijalizam, dugacki praznici, i koketiranje s Islamom dolaze glave.
Opet ce doci dan kad ce ostatak svijeta vapiti za USA pomoci i napokon je dobiti jer USA nije zlopamtilo, pitanje je hoce li biti prekasno.
A da, ono kako glupi amerikanci budu zeznuti pa glasaju za nekog idiota. dajte molim vas, najprije svoje dvoriste pocistimo. Domovinski rat je jedina stvar na koju mozemo biti ponosni, nakon toga smo se pokrali pa onda prodali ono sto je ostalo a uskoro cemo i besplatno dati ovo malo sto nam je ostalo. A sve to od ljudi koje smo sami izabrali. Bice da nas je opet neko zeznuo da krivo glasamo.
NIJE TOČNO, MISLIM DA BI VI TREBALI MALO googlati- a osim toga ni to Vam baš neće pomoći jer SAD još uvijek, a i bit će još neko vrijeme i svjetski predvodnik u u ulaganju i razvoju i znanosti NOVIH TEHNOLOGIJA.
AUTOR OVOG TEKSTA JE JOŠ U JEDNOJ STVARI POGRIJEŠIO (očigledno je pod velikim utjecajem SAD-a :) )
KINA je pretekla SAD-e u obnovljivim izvorima, ali ne zato što to njih oduševljava već iz jednog prostog i pragmatičnog razmišljanja i djelovanja. ONO SE ZOVE POLITIKA ENERGETSKOG MIKSA U DOBAVI, IZVORIMA I POTROŠNJI ENERGIJE. Tu im se i OIE uklapaju što je dobro. Nisam primjetio da je autor to izrekao u ovom tekstu. NOVE TEHNOLOGIJE I ZNANOST JOŠ UVIJEK SU NAJBOLJI U SAD, bez obzira i na Energetski miks bez obzira što se to vama ne sviđa pa ni meni (više bih volio da taj primat preuzme stara Europa) ali tako je kako je i ne treba biti baš toliko nabrijan na njih, na SAD-e!
Mislim da i autor i redakcija ( @ ) malo previše briju protiv SAD-ea, poanta mog komentara je bila da i druge zemlje prednjače, da može i Kina bi PREDNJAČILA u rasipništvu.Tamo je svijest o tome puno manja nego u SAD-u. I moj konačan odgovor/komentar je da u svijetu se itekako treba povesti više računa o energetskoj učinkovitosti svih oblika energije. To konkretno znači smanjenje potrošnje i to znači investiranje u nove tehnologije koje se sporo probijaju.
Amerikanci mogu komotno uživati u svom komforu jer im to njihova Vlada svojom politikom omogućuje. I u čemu je tu problem - većina političara i stanovnika Europe bi se rado mijenjala sa amerikancima- to ja zovem licemjerno! Ja osobno ne odobravam taj pogled, ali nažalost to je tako.
S DRUGE STRANE NE PIŠETE DA SU AMERIKANCI BILI VODEĆI U RAZVOJU I ULAGANJU U NOVE TEHNOLOGIJE tipa gorivne ćelije, vodikovi automobili, t pumpe itd. Amerika je velika zemlja u kojoj ima baš svašta i ne treba ih se previše napadati nego gledati u svoje dvorišće!
Uh idemo dalje; ne znam zašto svi misle da se jedino amerikanci razbacuju energijom (autorov prvi dio teksta , ali i nekih komentatora dolje) stvar je stvarno jednostavna i žalosna; i Kinezi bi to radili i idu prema tome da sebi stvore što veći komfor i što više energije da potroše na to!
Nigdje baš, osim u nekim europskim zemljama (a i to je upitno) nema svjesti o energetskoj učinkovitosti jer se ide na veću energetsku intenzivnost koje diktira INDUSTRIJA i koja diktira POTROŠAČKO DRUŠTVO! KUPI KUPI je isto kao i troši, TROŠI sve više plina, nafte, el. energije.....
SVE SE SVODI NA TO.
Kao djeca su nas loše odgajali, umjesto da su nas usmjeravali na prirodu i percepciju prirodnog sklada, oni su nam turpijali mozgove kojekakvim društveno političkim i vjersko moralnim doktrinama stvarajuć psihološke monstrume od ljudi, koji kad jednom dođu na pozicije, rade sranja... zato "Bit će skoro propast svijeta, nek propadne nije šteta!"
A što se tiče NPP Yankee, Vermont: wiki: "...For 2007, the use of this plant was estimated to prevent the release of 2,800,000 short tons (2,540,000 t) of CO2, 6,700,000 short tons (6,080,000 t) of sulfur dioxide, and 1,300,000 short tons (1,180,000 t) of nitrous oxides.."
"...On January 7, 2010, groundwater wells at the Vermont Yankee site were reported contaminated with tritium, in a probable leak. However, levels of the isotope were below the maximum amount deemed acceptable for drinking water by the Environmental Protection Agency. According to experts, the discovery of tritium at the plant indicated that an underground pipe or tank was leaking somewhere at the plant.[19] By mid-January, however, levels of tritium had continued to rise to 200 picocuries per liter below federal standards... Vermont's congressional delegation said in a joint statement that they wanted the Nuclear Regulatory Commission to undertake an investigation into Entergy's lack of disclosure about the potential for radioactive leaks"
Sad tricij u pikokirijima ili CO2, kisele kiše i brdo radioaktivne šljake? Za zelene nema dileme.
Osim toga pazljivije citaj fineprint: clanak je objavljen uz podrsku Heinrich Boll fondacije, dakle taj saveznik mrskih Zelenih je samo jedan od sponzora Haltera. Drugo, nakladnik Haltera je udruga za nezavisnu medijsku kulturu, nigdje ne kaze tu da Halter kao medij je ili da bi trebao biti nezavisan, ne?
"...H-ALTER - Novine H-rvacke ALTER-native
Nakladnik: Udruga za NEZAVISNU medijsku kulturu, Zagreb, Šenoina 21/1..."
Kako se zove medij koji je plaćen od republikanaca SAD-a ili zelenih Njemačke?
Definitivno ne NEZAVISNI.
wiki:
"...The Heinrich Böll Foundation (German: Heinrich-Böll-Stiftung), affiliated with the German Green Party and headquartered in Berlin, Germany, is a legally independent political foundation ...
A mi se odrekli socijalizma ahahah idioti i krenuli za propalim kapitalizmom
http://www.nytimes.com/aponline/2010/01/21/us/AP-US-Supreme-Court-Campaign-Finance.html?_r=1&hp
http://www.nytimes.com/2010/01/20/us/politics/20election.html
Dodaj komentar