Nakon jučerašnjeg susreta premijerke Jadranke Kosor i ruskog premijera Vladimira Putina potpisan je Sporazum o ulasku Hrvatske u projekt plinovoda Južni tok. Premijerka Kosor izrazila je zadovoljstvo što se Hrvatska na taj način pridružila zemljama članicama Europske unije koje već sudjeluju u tom projektu, a hrvatski mediji ovaj događaj prikazali su kao ruku spasa koja Hrvatskoj omogućuje dugotrajnu opskrbu plinom.

No Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner ističe kako su njemačke i turske kompanije u proteklih nekoliko tjedana radikalno rušile cijenu plina što znači da dosadašnja pozicija Hrvatske nije bila tako loša kao što je to prikazano te da je zapravo Rusija ta koja od ovog sporazuma ima više koristi.

Na jučerašnjem sastanku bila je riječ i o odnosu  Hrvatske i projekta Družbe Adria s kojom je bivša Vlada 2002. godine potpisala štetan Sporazum o podršci projektu integracije naftovoda kojim se predviđao prijevoz ruske nafte preko šest zemalja do luke u Omišlju, a da pri tome nije definirano ulaganje investitora u ekološku zaštitu područja. No nakon što je komisija za procjenu studije utjecaja na okoliš 2005. godine odbacila studiju i predložila odustajanje od projekta, a Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva podržalo njihovo odluku, sporazum je razvrgnut. No Piršić podsjeća kako je iz dostupnih dokumenata vidljivo kako se naftovod Družbe Adria gasi 2014. godine zbog dotrajalosti i silaženja nafte iz sibirskih polja u Kinu zbog čega smatra kako ne postoji neka realna opasnost da se taj projekt revitalizira.

"Moj osobni stav jest da je cijela stvar oko dogovora protekla relativno dobro- Hrvatska je dobila plinovod koji će joj omogućiti stabilniju opskrbu plinom, nije bilo a priori rečeno da se projekt Družbe Adria mora obnoviti, a da li se dogodilo nešto 'ispod žita' znat ćemo kada se vrati delegacija iz Moskve", ističe Piršić.

Hrvatska je sredinom veljače otvorila 27. pregovaračko poglavlje EU Zaštita okoliša, a kako najavljuje Piršić, spomenuti sporazumi neće utjecati na njegovo uspješno zatvaranje. Kaže kako postoji opasnost da Hrvatska tijekom pregovora naiđe na probleme te da cijeli razvoj situacije ovisi o tome koliko je druga strana u Bruxellesu spremna zažmiriti na realnu sliku hrvatskog stanja.

Kao najveće ekološke probleme ističe velike industrijske zagađivače poput INA-ine rafinerije i petrokemije u Kutini, nekvalitetne sanacije na Drugom Ratu i  Vranju te hrvatsku inačicu gospodarenja otpadom koja je ekološki neprihvatljiva.

"Ne znamo koja su pregovaračka stajališta Hrvatske na tom putu jer su ona proglašena tajnom pa ostaje nejasno u čije se ime zapravo pregovara u Bruxellesu, a ono što je tamo ponuđeno kao slika Hrvatske zapravo nije realnost".